Rosa Leard, rođena 18. studenoga 1823. u Rijeci, ostala je upamćena kao jedina žena slikar bidermajerskog riječkog kruga prve polovice 19. stoljeća. Preminula je u Veroni, Italija, na današnji dan 1860., godinu dana nakon udaje za markiza Camilla de Varesea.
Rosa je bila kći Johna Learda, britanskog konzula u Rijeci, i Anne de Zanchi, potomkinje riječkog građanina koji je sudjelovao u Napoleonovoj privremenoj vladi. Imala je brata Josepha, inženjera i slikara amatera, te sestru Annu. Od djetinjstva je pokazivala sklonost umjetnosti, a nakon osnovne i srednje škole u Rijeci nastavila je studij slikarstva u Firenci i Rimu.
Rosa Leard stvarala je u različitim tehnikama, uključujući akvarel, ulje, temperu i litografiju, a bavila se i fresko-slikarstvom. Njezini radovi obuhvaćali su pejzaže, marine i portrete, pri čemu su se isticali romantični ugođaji i preciznost u detaljima. Primjer njezina umijeća može se vidjeti u djelima poput „Pejzaž s kravama” i „Ribarske žene”, kao i na litografijama portreta poznatih riječkih ličnosti.
Njezini su radovi bili cijenjeni među aristokratskim obiteljima, a jedan dio njezine zbirke pripadao je njezinoj sestri u Budimpešti. Rosa je 1840. portretirala riječkog slikara F. Colomba, a taj je portret, zajedno s još dva njezina djela, izložen na skupnoj izložbi u Rijeci 1893. godine.
Njezin mlađi brat Joseph, rođen 11. studenoga 1824., također se bavio slikarstvom, iako je bio samouk. Njegovi akvareli pejzaža, veduta i narodnih nošnji svjedoče o njegovu talentu. Joseph je pohađao inženjersku i vojnu akademiju u Beču, a nakon povratka u Rijeku posvetio se arhitekturi. Kao ravnatelj Tehničkog ureda grada Rijeke, bio je ključna figura u modernizaciji gradske infrastrukture, posebno u realizaciji vodovodnog sustava „Aquadotto Ciotta”.
Osim portreta i pejzaža, Rosa Leard radila je na freskama, uključujući zidnu dekoraciju Danteove Božanske komedije u nekadašnjoj staroj evangelističkoj kapeli u vili Meynier. Njezina litografija koja prikazuje petnaest riječkih ličnosti zorno ilustrira njezino majstorstvo u crtanju i osjećaj za detalj.
Nakon njezine smrti, riječki dnevnik „La Vedetta d’Italia” 1925. godine posvetio joj je počast riječima:
„Engleskinja po ocu, Talijanka po majci, znala je poput Ruskina naslutiti i voljeti poeziju koja zrači iz naših zemalja i mora, te prenijeti harmoniju naše duše.”
Iako je umrla u mladosti, Rosa Leard ostavila je bogato umjetničko naslijeđe. Danas njezino ime nosi jedna ulica na Trsatu, podsjećajući na ovu iznimnu umjetnicu koja je svoj talent utkala u kulturnu povijest Rijeke.
Istaknuta slika: Brodogradiliste bracće Schiavon, Rosa Leard, 1854.
