Nećemo pogriješiti ako kažemo da je formirati zbirku suvremene umjetnosti u najmanju ruku izazovno. Za početak, trebaju vam radovi, po mogućnosti izvedeni u različitim tehnikama od ulja na platnu do video radova, jer po svojim tvorničkim postavkama, suvremena je umjetnost skup različitih osobnih utisaka prevedenih u naš svijet spoznaje putem određenih umjetničkih iskaza koji su manifestirani u prostoru s pomoću materijala koji su oku prepoznatljivi. Naravno, tko će producirati te radove? Trebaju vam umjetnice i umjetnici, ljudi različitih životnih (i umjetničkih) iskustava, koji će svaki na svoj način ostaviti trag (rad) u nastajućoj zbirci. Treba vam prostor gdje će umjetnici boraviti, raditi te stvarati nova iskustva, ali također, potreban je i prostor gdje će zbirka biti izložena po pravilima struke, te sukladno tome spremljena i čuvana. Uza sve to, treba vam i razlog zbog kojeg se okupljaju svi ti ljudi i zbog kojeg se stvara suvremena umjetnost koja nije samo l’art pour l’art. I na kraju, treba vam pokretačka snaga, odnosno persona (ili više njih), koje su inicirale samu ideju zbirke, nadopunjavale ju i prezentirale široj javnosti kroz godine rada.
Razlog nabrajanja nekih od faktora za formiranje zbirke suvremene umjetnosti je nedavno otvorena izložba „Između jučer i sutra“ u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik. Riječ je o izložbi na kojoj je predstavljeno pedesetak selektiranih radova iz fundusa Galerije, čiji se novoobnovljeni izložbeni prostor smjestio unutar Frankopanskog kaštela Grada Grobnika. Zbog konteksta izložbe, dvije prostorije su kolokvijalno nazvane „soba figuracije“ i „soba apstrakcije“ u kojima su predstavljeni radovi domaćih i stranih umjetnika i umjetnica koji su nastali u periodu od 1996. do 2024. Na izložbi možemo vidjeti radove Vlade Marteka, Joška Eterovića, Celestine Vičević, Slavka Grčka, Josipa Butkovića, Tome Gerića, Ivana Lackovića Croate, Zdravka Milića, Melite Sorole, Todorčev Atanasove, Quin Yuea, Belizara Bahorića, Damira Božića, Brune Paladina i još mnogih drugih. Kako se navodi u popratnom tekstu Katerine Jovanović, cilj izložbe je reaktivirati zaspalu izložbenu djelatnost Galerije koja unutar svojega fundusa broji skoro petsto (da, 500) radova suvremene umjetnosti ostvarenih u mediju slikarstva, skulpture, fotografije, grafike, instalacija i prostornih objekata nastalih u periodu od 1996. do 2014. Period koji danas možemo kronološki definirati kao prvu etapu Grobničke likovne kolonije. Ali stanimo na sekundu – petsto radova suvremene umjetnosti, na Grobniku, unutar zidina kaštela iz 15. stoljeća, između polja i automehaničarskih radiona, rekli bi: Ma o čemu ovaj poveda, kakova umjetnost?
Kako bi razjasnili situaciju, trebamo se vratiti u 1992. kada je osnovana Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine. Katedra se od samoga početka bavi zaštitom, promicanjem i čuvanjem grobničkog govora – koji je njezinom zaslugom proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske, ali organizira i manifestacije poput Grobničke jeseni, Festival Grobničkih skala, Darovani, te mnoge druge projekte koji se tiču očuvanja i prezentacije baštine. Djelatnost Katedre je postepeno rasla te se tijekom tridesetogodišnjeg djelovanja oformila Scenska skupina, uspostavila se veza s odgojno obrazovnim ustanovama, izvode se Književne večeri te je pokrenuta nakladnička, glazbena i likovna djelatnost.
Shodno tome, fokusiramo se na likovnu djelatnost, te se nalazimo u 1993. kada se javljaju prvi začeci njezine djelatnosti unutar Katedre. Naime, članovi Likovnog udruženja Rijeka (danas HDLU Rijeka) šalju molbu Katedri za organizaciju izložbe u prostoru Kaštela na Gradu Grobniku. Potvrdnim odgovorom Katedre, organizirana je izložba dvadeset i jednog autora, dok je stručni osvrt napisala kustosica Moderne galerije Rijeka (danas MMSU) Daina Glavočić. Ovim događajem započela je ideja o likovnoj djelatnosti unutar Katedre, koja je i službeno formirana iste godine. Treba napomenuti, kako je Vlasta Juretić, organizatorica većine tadašnjih događanja, predložila Predsjedništvu Katedre da se Statut proširi likovnom djelatnošću, te joj treba zahvaliti na senzibilitetu koji je imala prema suvremenim likovnim tendencijama, njihovom sakupljanju i prepoznatom potencijalu lokacije iz koje je djelovala. Tijekom sljedećih tri godine Likovna skupina aktivno organizira izložbe, pa čak i aukciju radova 1994. Zbog konstantnog povećanja likovne djelatnosti, Predsjedništvo Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine 1996. donosi odluku o formiranju Likovne kolonije u Gradu Grobniku. Kolonija se održava „…s ciljem stvaranja i obogaćivanja Zbirke suvremene hrvatske umjetnosti.“ [1] Voditelji prve kolonije su Vlasta Juretić i dr. sc. Josip Manjgotić, dok su se na popisu umjetnika pronašli: Belizar Bahorić, Ivan Blažević, Quintino Bassani, Damir Božić, Danijel Butala, Ivan Lacković Croata, Josip Deranja, Igor Dragičević, Dražen Filipović, Klas Grdić, Živko Haramija, Zvonimir Kamenar Funči, Yasna Skorup Krneta, Vlado Martek, Sanja Švrljuga Milić, Zdravko Milić, Bruno Paladin, Vladimir Pavoković, Nenad Petronio, Predrag Purić, Melita Sorola Staničić, Vinko Šaina, Damir Šegota, Josip Škerlj, Predrag Todorović, Branko Vidović i Mirjana Zidrum. Da, popis je poduži, što nam ukazuje na ozbiljnost i predanost kojom se krenulo u formiranje zbirke koja danas čini dio Galerija suvremene umjetnosti Grobnik. Odmah na početku se dogovorilo da će umjetnici pustiti/donirati jedan rad koji nastane tijekom kolonije Galeriji. Broj radova nam proporcionalno ukazuje na broj umjetnika koji su se prodefilirali tijekom godina djelovanja kolonije.
Već sljedeće, 1997. godine kolonija poprima internacionalni oblik i ugošćuje inozemne umjetnike čime se otvara nova stepenica u doticajima sa suvremenim umjetničkim mislima. I tako priča traje sve do 2014. nakon koje rad kolonije uzima pauzu. Naravno, to ne znači da je Katedra prestala raditi na promociji suvremene umjetnosti, što potvrđuju mnoga gostovanja zbirke u domaćim galerijama, ali i međunarodna izložba održana u Stuttgartu, u galeriji Syrlin. Također, jedan od važnijih projekata je i „Šetnica zakona devet gradova“ pokrenut 2016. godine. Riječ je o spomen parku koji je sačinjen od devet monumentalnih skulptura koje su postavljene na širem području Grada Grobnika, pozivajući se na „Zakon devet gradova“ srednjovjekovnog područja Vinodola, poznatijeg i kao Vinodolski zakonik. Idejna začetnica projekta je Vlasta Juretić, stručni nadzor je vodio dr.sc. Berislav Valušek, te je sudjelovalo osam akademskih kipara: Kuzma Kovačić, Zvonimir Kamenar, Marin Marinić, Mladen Mikulin, Tomislav Pavletić, Goran Štimac, Hrvoje Urumović, Kruno Vrgoč te akademski slikar Ivan Balažević. Skulpture u kamenu su postavljene 2022. čime se djelatnost Galerije suvremene umjetnosti proširila izvan zidova kaštela duž zaštićene povijesne cjeline Grada Grobnika.
I evo nas u 2024., nakon pauze i covid izolacije Likovna kolonija Grobnik je opet pokrenuta. Sa željom za ponovnim aktiviranjem kolonije, članovi Katedre čakavskog sabora Grobnišćine Celestina Vičević, Dajana Radoš, Barbara Brnelić i Nenad Petronio pozivaju umjetnice Anu Grubić, Ninu Lekić, Ivanu Bajcer, Moniku Kukučević, Ljiljanu Barković i umjetnika Ivana Tomečaka na dvodnevno stvaranje radova i razmjenu ideja unutar Frankopanskog kaštela. Sve je spremno za početak druge faze Likovne kolonije Grobnik koja se tijekom svojega djelovanja postavila kao bitnija međunarodna kolonija s ovih prostora – identitet koji se mora čuvati i nastaviti. Galerija, odnosno Katedra, finalizira formalne procedure da se dobiju „svi papiri“ koji su potrebni za potvrdu službenog statusa Galerije. Za zbirku se ne treba brinuti, ona je u dobrim rukama, spremna da prihvati nove radove s nekih novih grobničkih kolonija.
[1] Maršanić Ada, Likovna djelatnost Katedre u Tri desetljeća Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine, ur. Toni Buterin, Grobnik, 2022., 358.
Istaknuta fotografija: Klara Stilinović
#Frankopanski kaštel Grada Grobnika #Galerija suvremene umjetnosti Grobnik #Grobnik #Osvrt #zbirka
