Na današnji dan 1937. Gjuro Szabo, hrvatski pjesnik, konzervator i muzeolog, upućuje apel načelstvu grada Sušaka, u kojem naglašava nužnost restauratorskih radova na Trsatskoj gradini
Trsatska gradina odnosno Trsatski kaštel smješten je na brežuljku Trsata kojim su vladali krčki knezovi Frankopani do kraja 15. stoljeća. Poznato je, da su tijekom 15. stoljeća bili izraženi ratovi s vatrenim oružjem zbog čega je bilo potrebno mnoge utvrde prilagoditi tadašnjoj situaciji. Navedena tvrdnja odnosni se i na Trsatsku gradinu što uključuje izgradnju visokih kula pogodnih za postavljane topova, proširivanje zidina, te podizanje okrugle artiljerijske kule. Kako je Gradina nekada izgledala posebno dočarava crtež iz 1566.godine. Crtež Nicoloa Angielinija prikazuje Trsatsku gradinu koja se sastoji odsredišnje okrugle kule, jugoistočne i jugozapadne četvrtaste kule i stambenog djela kojise nalazi iza Rječine. O promjenama na radini govori se i 1620. godine zbog nužne obnove kaštela radi velikih šteta nastalih za vrijeme ratovanja. Osim već spomenutih ratovanja, izgled Gradine narušili su i snažni potresi 1750. i 1751. godine. Zapisi potvrđuju da su od uzvišene Gradine važnog značaja, nažalost, ostali samo ruševni zidovi i kule. Do obnove dolazi tek 1824. godine kada Gradina dolazi u vlasništvo grofa Lavala Nugenta koji ju prenamjenjuje u muzej i mauzolej obitelji. Grof Nugent bio je veoma cijenjen uvojnim redovima i poznat po brojim dostignućima. Možda i najveće dostignuće pripisujemu se 1813. godine kada ga se proglašava osloboditeljem Rijeke. Kompletna obnovaTrsatske gradine, na zahtjev grofa Nugenta, pripada na čast Giacomu Paronuzziju (mletačkom graditelju i kiparu). Iako je obnova započela dvije godine nakon kupnje (1826.), trajala je sve do grofove smrti (1862.). Stambeni dio iza Rječine ostao jeneobnovljen. Svoje viđenje prvog zahvata obnove iznio je Gjuro Szabo:
(…) Grof LavalNugent nije ni mario ni tražio od svog graditelja, rodom Talijana, da mu„restaurira“ grad, tj., da pokuša obnoviti ono, što je tu nekad postojalo. Zato jenedostajalo podloge, a nije imalo nikakve svrhe. Laval i njegov graditelj odluče, dastvore tu fantastični burg, da bude grobnica starog maršala i njegov odvjetak, sasvimu dugu romantike 19. stoljeća. (…) Talijanski arhitekt nije ni poznavao naših gradova,nije ništa uništio, ništa u strukturi tuđinskog dodao, već je stvorio novo djelo, pravoremekdjelo, a sigurno se ima njemu pripisati da je svuda pometao kruništa, većinom utalijanskim formama. Da, još je toga ostalo dosta neizvedena, kako to pokazuju komadiklesana kamena, koji nikada nisu bili upotrjebljeni. (…) (Balabanić Fačini i CvijetinovićStarac, prema Szabo, 2004:21).
Devedesetogodišnja vlasnica, slijepa grofica Ana Nugent, nije mogla održavati gradinu pa je na današnji 1937. godine Gjuro Szabo, ugledni konzervator, tražio da se primjeni zakon i da se izvedu nužni popravci, do čega ipak nije došlo, a stanje se pogoršalo razaranjima u drugom svjetskom ratu. Međutim, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, Trsatska gradina postaje riječkom tvrđavom kulture i duha. Trsatska gradina ima veliko značenje za povijest konzervatorstva u Hrvatskoj, budući da je na njoj izveden prvi konzervatorski zahvat u srednjovjekovnoj spomeničkoj baštini.
Danas je Trsatska gradina jedna od najposjećenijih kulturno-turističkih znamenitosti u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. I unutar njenih je zidina obnovljena i tradicija proglašavanja kapetana Grada Trsata, u organizaciji Kluba prijatelja Grada Trsata.
Hrvatski konzervator, muzeolog i povjesničar Gjuro Szabo rođen je u Novskoj 3. veljače 1875. godine, u obitelji krajiškog kapetana, kasnije kotarskog predstojnika. U Beču je završio studij germanistike i povijesti, gdje se, uz Nürnberg i Prag, specijalizirao za konzervaciju i restauraciju povijesnih i umjetničkih spomenika.
Na temelju radova na srednjovjekovnim građevinama u Slavoniji postao je 1911. tajnik Zemaljskoga povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je bilo osnovano njegovim zauzimanjem. Bio je i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt te Muzeja grada Zagreba. Od 1936. godine je član JAZU (danas HAZU).
Objavio je više od 200 radova s područja nacionalne povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomenika i muzeologije, osobito o spomeničkoj baštini i burgovima sjeverne Hrvatske te povijesti i spomenicima Zagreba. U svojim radovima zauzimao se za očuvanje spomenika kao kulturne baštine i to u vrijeme kada njihovo čuvanje nije imalo zakonske podloge. Žestoko se protivio uništavanju stare gradske jezgre Zagreba u svrhu modernizacije (Jelačićev trg, tržnica Dolac, Kaptol…).
Najvažnija djela su mu: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Kroz Hrvatsko zagorje, Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale Iz starih dana Zagreba, Stari Zagreb i druga.
Gjuro Szabo preminuo je 1943. godine u Zagrebu i pokopan je na groblju Mirogoj.
#Gjuro Szabo #obnova #Rijeka #Trsat #Trsatska gradina
