U petak, 17. siječnja, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvorena je izložba „Objektiv NDH: opasni i nepoćudni po javni red i sigurnost“ Đorđa Mihovilovića i Anete Vladimirov, u organizaciji Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac i Srpskog narodnog vijeća. Otvorenju izložbe, između ostalih, prisustvovali su sami autori i Sandra Krpan, zamjenica gradonačelnika Rijeke, Ivana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, te Nenad Maričić, generalni konzul Republike Srbije. Izložene su fotografije policijskih kartona, osobni podaci i identifikacijske fotografije uhićenih (žena i muškaraca različitih profesija: seljaka, radnika, učitelja, svećenika, liječnika, političara, sindikalista, studenata i đaka) čije je zatočeništvo započinjalo ispitivanjem i ponižavanjem, a završavalo deportiranjem u logor Jasenovac.
Koncentracijski logor Jasenovac, prema riječima Đorđa Mihovilovića, višeg kustosa Memorijalnog centra Jasenovac, funkcionirao je prema primjeru sličnom nacističkim logorima, poput onih u Stutthofu i Auschwitzu, koji su služili kao modeli za stvaranje drugih logora diljem okupirane Europe. Iako su postojale određene sličnosti, Mihovilović ističe razlike u administrativnoj organizaciji logora, što je imalo utjecaja na kasniji rad memoriala na tim mjestima. U nacističkoj Njemačkoj logori su bili poznati po preciznoj evidenciji o deportiranim i zatočenim osobama, dok to nije bio slučaj u Jasenovcu. „Jasenovačke zatočenike možemo podijeliti u dvije glavne skupine“, napomenuo je Mihovilović. Većina je bila dovedena u logor tijekom tzv. „akcija čišćenja“, kada su jedinice upadale u ruralna naselja, skupljale stanovništvo i odvodile ih bez ikakvih identifikacijskih dokumenata, često kako bi ih odmah likvidirale.
Manji broj zatočenika bili su politički zatvorenici ili ljudi uhićeni od strane redarstvenih vlasti, koji su, nakon zatvaranja u lokalne zatvore, slani u Jasenovac s dokumentima, dodao je. Ovi su zatvorenici bili evidentirani u kartotekama, ali su ipak činili manjinu u odnosu na onaj dio koji nije imao nikakve evidencije. Jasenovac je, poput drugih koncentracijskih logora, kombinirao masovno ubijanje uz prisilan i iscrpan rad. Tijekom istraživanja u Hrvatskom državnom arhivu, stručnjaci su otkrili izuzetno značajnu građu u fondu 259, Redarstveni oblasni grad Zagreb. Među dokumentima je i oko 8.000 policijskih kartona, a neki od njih izloženi su u okviru trenutne izložbe. „Ovi policijski kartoni najvećim su dijelom započeli biti vođeni još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, odnosno Kraljevine SHS, za političke zatočenike.“
Prema njegovim riječima, „oko 28.000 kartona preuzela je ustaška vlast nakon 1941. godine, nastavivši s njihovim korištenjem za zadržavanje i likvidaciju tih ljudi, smještajući ih u različite zatvore i logore, kako na teritoriju NDH, tako i izvan nje.“ Od tih kartona, odabrano je oko 1.400 koji se odnose na Jasenovac.
Kako za samog autora, tako i za ostale stručnjake i ljude koji žele saznati više o ondašnjem režimu, kartoni predstavljaju bogat izvor informacija. Osim osobnih podataka i razloga uhićenja, kartoni sadrže fotografije zatočenih, na temelju čega je Mihovilović zaključio:
„Fotografije nam omogućavaju da iz bezlične mase brojeva oblikujemo stvarne ljude. To je ključni korak u procesu identifikacije i omogućava nam da ih danas vizualiziramo i povežemo s njihovim stvarnim životima.“
Izložba ostaje otvorena do 27. siječnja, kada se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
