Frankopanski kaštel Grada Grobnika izvana može djelovati hladno, gotovo nepristupačno, kao monumentalna kamena opna koja čuva vlastitu prošlost. No čim se uđe u njegovu unutrašnjost, taj se prvi dojam mijenja. Prostor postaje topao, prisan, gotovo zaštitnički. Upravo je u takvom ambijentu, između tvrđave i zaklona, u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik otvoren “Brodolomac”, prva samostalna izložba Bojana Hercigonje.
Izložba je okupila Hercigonjine prijatelje, kolege i ljubitelje umjetnosti, a grobnički je Kaštel još jednom pokazao onu svoju drugu, unutarnju prirodu. Kolosalan izvana, a prisan, blizak i intiman iznutra, za izložbu koja se ne bavi spektaklom, nego tragovima, fragmentima i ranjivim mjestima stvaranja, teško je zamisliti prikladniji ambijent.
Na otvorenju je okupljene pozdravio Ivo Bogović, voditelj Galerije suvremene umjetnosti Grobnik, istaknuvši da se ovom izložbom predstavlja umjetnik koji “dosljedno, iskreno i bez zadrške gradi vlastiti vizualni jezik”.
– To je jezik koji nastaje između crteža, grafike, fragmenata, slojeva, materijala i geste, ali prije svega iz potrebe za istraživanjem i propitivanjem, rekao je Bogović, predstavljajući Hercigonju kao autora čiji se rad primarno razvija kroz crtež i grafičke tehnike, ali se ne zadržava unutar strogo zadanih granica medija.
Upravo je taj izlazak iz okvira jedna od ključnih točaka izložbe. Hercigonja je grafičko obrazovanje započeo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Frane Pare, a završio ga na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje je diplomirao 2011. godine u klasi Maje Franković. No “Brodolomac” ne funkcionira samo kao akademski ili kronološki pregled. On prije djeluje kao sabiranje jednog procesa koji je dugo trajao, prekidao se, vraćao i ponovno gradio.
Ana Žarković, kustosica izložbe, upravo je u toj dugotrajnosti prepoznala važan interpretativni ključ.
– Izložbu smo pripremali jako dugo. Događala se u raznim pomacima, prekidima i odmacima, i danas je napokon vidimo u ovom obliku, rekla je Žarković, pojasnivši da izložba okuplja radove nastajale tijekom gotovo dva desetljeća.
U prvoj prostoriji predstavljeni su veliki radovi u formi triptiha, nastali za vrijeme Akademije, dok se u drugoj prostoriji nalaze recentniji radovi na daskama i panelima. Taj prijelaz iz jedne prostorije u drugu nije samo prostorni, nego i razvojni: od preciznosti crteža i akademske discipline prema materijalno slobodnijem, slojevitijem i otvorenijem izrazu.
– Crtež se u Bojanovim radovima ne pojavljuje samo kao medij, nego kao prostor vraćanja i kontinuiteta. Upravo zato što je planiranje izložbe trajalo toliko dugo i događalo se u raznim odmacima, čini se kako je “Brodolomac” možda najtočniji naziv za ovu izložbu. Sam naslov dolazi od rada na kojem je prikazana mršava, pognuta figura koju nagrizaju opasne piranje. Figura je to s kojom se svi ponekad možemo poistovjetiti, osobito u današnjem vremenu. Bojanov crtež je jak, kompozicije su čvrste, ali u njima nalazimo i nestabilnosti koje se pokazuju u napetostima između prekida, sastajanja, forme, linije i poteza, zaključila je Ana Žarković.
Hercigonjini radovi ne pokušavaju gledatelja osvojiti jednostavnom naracijom, u njima ima urbanih prizora, fragmenata svakodnevice, tragova prostora i osobnih stanja, ali sve to ostaje otvoreno, kao da se slika neprestano sastavlja pred promatračem, svjesna da se u svakom trenutku može ponovno raspasti.
Sam Bojan Hercigonja na otvorenju je bio kratak i samozatajan. Zahvalio je okupljenima, kustosici Ani Žarković, Ivi Bogoviću i svima koji su omogućili izložbu u prostoru koji je nazvao prekrasnim.
– Privatno sam rječit, ali kada je umjetnost u pitanju, baš i nisam. Više se volim izraziti kroz rad, priznao je Bojan Hercigonja i možda, nekako nesvjesno, najbolje opisao svoj odnos prema izložbi. Nema tu velike potrebe da se vlastiti rad dodatno tumači ili verbalno zatvara. Umjesto toga, autor ostavlja crtež, materijal, podlogu i fragmente života, ali bez prisile da ih promatrač mora do kraja prepoznati ili objasniti.
U razgovoru prije otvorenja autor je priznao da se ova prva samostalna izložba dogodila u trenutku kada je imala smisla.
– Nekako se sve sklopilo. Napravili smo izbor radova i ispalo je dosta intimno, to je neki moj razvoj, proces. Slažem obitelj, prijatelje, sebe, kraj u kojem živim, fragmente života, neke medije koje skupljam na smeću pa ih recikliram, rekao je Hercigonja.
Ta “reciklaža” kod njega nije samo tehnički postupak, nego i način razmišljanja. Pronađeni materijali, odbačene podloge, drvene daske i paneli postaju nositelji novog značenja. Ono što je već imalo neku prošlost, što je već bilo korišteno, odloženo ili zaboravljeno, u radu dobiva novu mogućnost. Kao da autor ne počinje od praznine, nego od ostataka svijeta koji već postoji.
– Kraj u kojem živim puno je širi pojam, jer u sjećanjima živim svugdje. Kad čovjek stane pred neki medij, neki format, onda je cijeli svijet igralište. Nisi ograničen mjestom u kojem obitavaš. Umjetnost je jedino mjesto u kojem granice mogu biti potpuno pobrisane, rekao je Hercigonja.
U toj rečenici otvara se još jedna važna dimenzija “Brodolomca”. Izložba nije samo osobna, nego i prostorno raspršena. U njoj se susreću Rijeka, Virovitica, Zagreb, akademski ateljei, svakodnevni prizori, obiteljski i prijateljski tragovi, sve ono što čovjek nosi sa sobom, čak i kada misli da je negdje drugdje.
Zato je ova prva samostalna izložba Bojana Hercigonje istodobno i početak i presjek. Ona ne predstavlja autora koji se tek pojavljuje, nego autora koji je dugo radio, skupljao, odgađao, mijenjao se i čekao pravi oblik u kojem će se pokazati. “Brodolomac” je, u tom smislu, izložba o preživljavanju vlastitih procesa.
I možda je baš zato grobnički Kaštel bio tako dobar domaćin. Njegova kamena vanjština i topla unutrašnjost kao da ponavljaju osnovnu logiku izložbe: izvana čvrstoća, iznutra lomljivost; izvana forma, iznutra krhotine; izvana zid, iznutra zaklon.
“Brodolomac” ostaje otvoren u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik do 8. lipnja 2026. godine. Izložba se može razgledati radnim danom od 8 do 16 sati te subotom od 8 do 13 sati. Nedjeljom, praznicima i blagdanima galerija je zatvorena, a ulaz je slobodan.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
