Priča prva: U utorak je na Zametu brutalno pretučen mladić! Trojica maskiranih razbojnika na igralište pokraj Osnovne škole Zamet namamili su dečka s invaliditetom iz Opatije i premlatili ga do te mjere da je nesretni mladić hospitaliziran s teškim tjelesnim ozljedama. Za ovaj sramotni incident javnost je doznala nakon što je obitelj nesretnog mladića javnim apelom zamolila sve potencijalne svjedoke da svoja saznanja dojave najbližoj policijskoj postaji. Po objavi apela društvene mreže eksplodirale su i to s pravom. Jer to i nije bio samo mučki napad na osobu s invaliditetom, nije to bilo samo premlaćivanje mladića kojemu je intelektualni stupanj razvoja na razini trogodišnjeg djeteta, bilo je to premlaćivanje svih nas koji volimo za sebe misliti da pripadamo jednoj drugoj Rijeci.
Budući da je riječ o bezobzirnosti kakva se ne pamti još iz vremena kada se tugovalo nad sudbinom nesretnog Simkea, jasno je da iz naših najtužnijih epizoda ništa nismo naučili. Varaju se svi koji misle da je ovo bio tek izolirani incident. Već neko vrijeme, Rijekom se širi jeza zbog sve učestalijih napada na druge i drugačije pa su zbivanja na Zametu postala samo logični slijed događaja u priči koja će zasigurno vrlo brzo dobiti svoj nastavak. Pitanje je samo tko je sljedeći i gdje će biti napadnut?
Priča druga: Prije nekoliko dana u ArtKvartu Benčić postavljena je instalacija, kamene gromade stavljene su u funkciju prostora, mladi arhitekt Kristijan Mamić pronašao im je novu namjenu pa će od sada biti svojevrsni stalak za bicikle, umjesto onih uobičajenih željeznih konstrukcija što se koriste svugdje po svijetu. Kristijan Mamić arhitekturu je diplomirao u Zagrebu.
No, Kristijan Mamić nije samo iznimno kreativni mladić, bio je on svojedobno i vrhunski hrvatski sportaš unatoč činjenici da je rođen bez desne podlaktice. Da, Kristijan Mamić je osoba s invaliditetom i bivši hrvatski paraplivački reprezentativac. U svijet plivanja zakoračio je preko zagrebačkog Natatora, kojega je pokrenula Ana Sršen, i vrlo brzo se prometnuo u jednog od najboljih mladih plivača svoje generacije.
Obje priče su – riječke priče. Iako su se praktički dogodile u razmaku od nekoliko dana, one ipak ne govore o istom vremenskom okviru. Prva je priča slika današnje Rijeke, druga je slika onoga što je Rijeka nekad bila. Ili, u najoptimističnojoj varijanti, slika današnje Rijeke, ali onog njezinog dijela koji se nalazi u sjeni. I polako nestaje.
Stoga javno postavljam pitanje gradonačelnici Rijeke, njezinim zamjenicima, predsjednicima i predsjednicama svih političkih opcija što u ovom gradu djeluju, kao i čelnim ljudima svih ustanova, udruga, naravno na kraju i ravnatelju Policijske uprave Rijeka: Moramo li mi roditelji, skrbnici ili supružnici osoba s invaliditetom naše najmilije ubuduće zatvarati između četiri zida i tako ih zaštiti od nasilnika svih vrsta? Moramo li zatražiti policijsku pratnju da bi oni mogli otići do grada? Ili da im samo pokušamo objasniti da je normalno ako ih netko u Rijeci premlati, ozlijedi, osakati: Jer tako ti je to u Rijeci!
I još jedno vas ipak moram pitati: Osjećate li i vi kako pada naš grad?
#pretučena osoba s invaliditetom na Zametu #Rijeka #Zamet
