O tome kako oživjeti i povezati kulturu, javne prostore i lokalne kvartovske zajednice, te ih učiniti otvorenijima i uključivijima, pitanje je koje se u raznim oblicima nerijetko mota po panelima i diskusijama, kako javnim, tako i unutar kulturnih institucija i nezavisne scene. Rijeka se nalazi u specifičnom momentu po pitanju izgradnje kulturnih središta i participacije, na posljedičnom valu projekta EPK 2020 (svatko će mu zalijepiti svoj epitet) nakon kojeg se kulturno upravljanje u Rijeci osovilo na klimave noge, a trenutno iz njega izrasta nešto novo.
Jučerašnji panel pozabavio se upravo time: promišljanju o “gradu po mjeri susjedstva” te trenutačnim procesima, vizijama i akterima u Rijeci, ali i Zagrebu. U panelu su sudjelovali Hrvoje Laurenta, ravnatelj ustanove Novi prostori kulture, Antonija Letinić, viša savjetnica za razvoj i strateška partnerstva u Odjelu za istraživanje i razvoj Zaklade Kultura nova, Marin Nižić, voditelj programa Udruge Urbani separe, te Kristian Benić, voditelj programa i marketinga Gradske knjižnice Rijeka.
Uz moderiranje Igora Bajoka iz Udruge SMART, razgovor je otvorio brojna pitanja o ulozi društveno-kulturnih centara, knjižnica i drugih javnih prostora, razvoju publike i načinu osmišljavanja i provođenja programa u kulturi. Svi okupljeni u panelu iza sebe imaju iskustvo u navedenim područjima, i na sebi svojstven način razmišljaju izvan okvira, gurajući u fokus kvalitetu, smisao i stvarni značaj sadržaja kojeg nude ili nastoje stvarati.
Danas su društveni centri trgovački centri, oni u konzumerističkom aspektu nude sve što je čovjeku atraktivno, osvrnuo se Kristian Benić, koji je u svojem uvodu kontekstualizirao ulogu kulturnih centara i kvartova kroz prizmu njihovog povijesnog razvoja.
– Bitno je otkloniti se od svega što smo dosad znali o onome što zovemo kulturni i društveni centri, jer puno je koncepata izgrađeno na podlozi društva koje odavno ne postoji. Polazište potrebe za neposrednom, kvartovskom kultura prije je bila edukacija, to je bilo društvo koje je krenulo u modernizaciju od skromnih temelja, i takav upliv organizacije imao je edukacijsku, ali i ideološku ulogu. Još jedna premisa koja je bila prisutna, posebno u većim sredinama poput Zagreba, je izgradnja kvartovskih kulturnih centara u tzv. urbanim pustinjama. U Rijeci su postojali slične “spavaonice” koje su trebale aktivaciju, ali parametri života su danas drugačiji, ispričao je Benić. Tu je i novi moment digitalnog svemira u kojem se također nalazi publika, i sve je važnije zapitati se o smislu i značenju toga kako i zašto nešto nastaje.
Art-kvart Benčić nastao je kao koncept 2012. godine, i dobar je primjer stvaranja i realizacije vizije razvoja institucionalne kulture. Knjižnica, kao ključan dio njegove infrastrukture, prošla je potpunu reimaginaciju, istaknuo je Bajok, na što je Benić potvrdio da se potpuno odmiču od stereotipnog viđenja knjižničkog prostora i ljudi koji unutar njega rade.
Društvene inovacije i koncept civilnog partnerstva te sudioničkog upravljanja prostorima i programima podupire i Zaklada Kultura nova koja provedbom istraživačkih projekata i raspisivanjem programa podrške, putem kojeg se dodjeljuju financijska sredstva, izravno pruža podršku umjetničkim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
– Pojam društvenih centara je širi od smjera civilnog i javnog partnerstva, već ide u smjeru transformacije postojećih institucija koje traže novi prostor življenja u suvremenom dobu. Svaka zajednica se želi na svoj način domisliti što bi društveni centri mogli biti, na koji način institucije mogu pronalaziti novi jezik i kako posreduju te sadržaje. No tu je ključna društvenost, na koji način i kulturu podruštvljujemo i socijaliziramo u tim novim relacijama i komunikacijskim tokovima koji jesu uvjetovani komercijalizacijom, društvenim mrežama i brzinom, ispričala je Antonija Letinić iz Zaklade Kultura nova. Osvrnula se i na knjižnice kao dobra mjesta koja, pogotovo u malim sredinama, mogu kreirati nove načine socijalizacije i nuditi sve ono što u tim mjestima ne postoji. Važno je promatrati kulturnu infrastrukturu kao mjesto susreta, zaključuje, a što se u Zakladi pokazalo važnim nakon provedenog istraživanja prije 10 godina je izgradnja zajednica, jer sama infrastruktura ne može osigurati da se ta zajednica rodi.
Zajednicu u fokus stavlja i udruga Urbani separe koja u sklopu projekta Grada Rijeke aktivno radi na razvoju riječkih kvartova. – U današnjem društvu svime onime što se u Rijeci radi, od Benčića i građanskih inicijativa do mjesnih odbora, vraćamo se tome da smo zajedno. U Separeu smo razvijali mapiranje, uključili aktere i riječke mjesne odbore, i prema analizi sličnosti i razlika kvartova tj. odbora razdijelili Rijeku u dvanaest zona, a bavimo se i povezivanjem tih dvanaest zona, ispričao je Marin Nižić. Također je naglasio, u kontekstu okupljenih na panelu, da unatoč tome što nam možda nedostaje strategije, svi nešto ovdje radimo, i možda smo se baš zbog manjka strategije usmjerili prema zajednici.
Također jačajući zajednicu i doprinoseći participaciji aktivno i promišljeno, ali s drugačijim pristupom, djeluje i Hrvoje Laurenta kroz Nove prostore kulture u Zagrebu. Laurenta je objasnio da je su idejno krenuli drugačije od standardnog razmišljanja jedna ustanova – jedna zgrada, te da se zajedničko upravljanje, recimo u Parizu, u nekim drugim primjerima pokazalo efikasnim.
– Kulturu koja je dominantno smještena u širem i užem centru Zagreba želimo proširiti po svim njegovim dijelovima, i onim najrubnijim. To trenutačno radimo projektom Zagrebački kvartovi kulture koji dovode sadržaje u razne kvartove. Veliki je projekt i Paromlin, u čiji rad želimo uključiti i kulturnu javnost i šire građanstvo, ispričao je Laurenta. Novi prostori kulture iako su novi, imaju jasnu viziju rasta i razvoja, a jedan od najperspektivnijih projekata vezan je za Paromlin, jedan od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture koji se kani tranformirati u Gradsku knjižnicu Zagreb i društveno-kulturni centar.
Panel je otvorio i pitanja o nasljeđu EPK 2020, “padu” koji se dogodio u klimavoj odjavi projekta u jeku pandemije, i prijelomnim momentima koji su se nakon toga dogodili, kao i spremnosti Rijeke i njenih kulturnih aktera da se s time suoče. Također se razgovaralo i o razvoju publike, odnosno kako tome pristupiti na smislen način koji razvija stalnu zainteresiranu publiku, a ne jednokratki interes. Glavni je fokus ipak bio na predstavljanju i dinamici projekata koji stoje iza panelista, što je sasvim poželjno za pružanje konteksta i primjera kako se određeni procesi kulturnog razvoja i participacije odvijaju. No s obzirom na pozadinu publike odnosno vrlo vjerojatnu upoznatost sa svim navedenim projektima, barem na površnoj razini, bilo bi još poticajnije izravnije ući u srž, izazova, vizije ili samih iskustava. Unatoč tome, panelisti su razjasnili suvremenu ulogu društvenih centara, odnos institucija i nezavisne scene te ostavili misao o tome kako bi živa kvartovska zajednica ispunjena susretima, kulturom i smislom trebala i mogla izgledati u našem susjedstvu.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
#ArtKvart #Benčić #GKR #Kultura #kvartovi #panel #participacija
