Ako primijenimo razmišljanja antropologa Louisa-Vincenta Thomasa o tome da bi antropologija na kraju krajeva mogla biti samo stidljiva antropotanatologija, Halloween se može iščitati kao prilika za komuniciranje o temama vezanima uz smrt budući da je smrt u suvremenom društvu u većini slučajeva „nevidljiva“. Kao što se obično ističe, sve su manifestacije koje su povezane uz Halloween misteriozne. Naime, Samain, odnosno 1. studenoga, u keltskom je kalendaru označavao kraj ljeta, kraj svijetle polovice godine, i početak zime, početak nove godine. Tako je proslava dočekivanja keltske Nove godine Samaina, koja se obilježavala noću 31. listopada, ujedno označavala kraj ljeta i početak zime; bio je to kraj razdoblja planinske ispaše ovaca, razdoblje kad su se pastiri vraćali svojim kućama. Osim toga, značenje je riječi Samain u galskim jezicima „kraj ljeta“. Dan Svih svetih u nekim je krajevima Hrvatske, kao npr. u Samoboru, figurirao kao posljednji pastirski blagdan, pa su tako domaćini pastirima na taj dan davali u obilje hrane i vina. Prema keltskom je kalendaru godina razdijeljena na dva godišnja ciklusa – na ljeto i zimu, kao što je i dan podijeljen na dvije polovice, na dnevno i noćno svjetlo. Kako je Samain označavao prijelaznu točku u keltskom kalendaru, velik je broj običaja i vjerovanja bio povezan s tim danom kao i s noći koja mu prethodi. Tako se npr. vjerovalo da su vrata (percepcije) koja razdjeljuju svijet živih i umrlih u to doba otvorena, te je umrlim dušama bio otvoren prolaz na ovaj svijet. Kelti su, naime, vjerovali da 31. listopada duhovi, i oni dobri i oni zli, dolaze posjetiti svoje domove. Pritom su nastojali prestrašiti zle duhove te su tako gasili ognjišta u kućama kako bi izgledale hladne i prazne, podizali su veliki krijes u središtu naseljenih mjesta (prema jednoj interpretativnoj niši taj je krijes služio kao apotropej od zlih duhova), kostimirali su se u zastrašujuće kostime i maske koji su djelovali kao svojevrsni apotropeji od zlih sila i plesali bi, proizvodeći buku, vjerujući kako će magija buke u kombinaciji s demoniziranim zoomorfnim kostimima i maskama prestrašiti zle duhove. Dakle, prema keltskom vjerovanju granice između ovostranoga i onostranoga svijeta bile su te večeri poništene, prebrisane, te je 31. listopada funkcionirao i kao keltski Dan mrtvih.
Pritom i pojedini psihoterapeuti ističu kvalitetu suvremene proslave Halloweena, koji se može opisati kao karneval u studenome, u načinu prezentacije i izvedbe smrti, što se tiče naših najmlađih. Djeca se u tom blagdanu, a koji je funkcionirao najprije kao dječja svetkovina, na radosniji način susreću s pitanjima vezanima uz smrt. U tome je Halloween blizak načinu na koji se Dan mrtvih obilježava u Meksiku. Naime, 1. studenoga, u Meksiku djeca dobivaju na poklon lubanje od čokolada i marcipana, a vesele figure kostura mogu se vidjeti na ulicama. Na taj se način, jednako kao i u Halloweenu, izražava vjerovanje da je svijet mrtvih intimno povezan sa svijetom živih. Što se tiče dječjega maskiranja za Halloween, antropolog Victor Turner u knjizi The Ritual Process; Structure and Anti-Structure (1969) ističe da djeca u tome obrnutom poretku fascinira maskiranje u divlja, kriminalna i natprirodna bića. Turner je zamijetio da djeca vrlo često nose monstruozne maske koje predstavljaju ktonske ili zemaljske demone, vještice, leševe ili kosture, troglodite, patuljke i gnome, skitnice ili figure u sukobu s vlašću poput pirata. Tako su u određenom smislu kostimirana djeca na Halloween posrednici između svijeta živih i mrtvih. Kao što ističe Jean Markale u knjizi o Halloweenu da se djeca tom prigodom igraju duhova, no nijedna igra nije posve nevina. Primajući dar, oni uspostavljaju razmjenu između vidljivoga i nevidljivoga svijeta te zbog toga ta halloweenska kostimiranja figuriraju kao sveti obred čiji korijeni proizlaze iz davnina, keltskoga svjetonazora.
Kao što je poznato, Halloween, noć s 31. listopada na 1. studenoga, danas se slavi najviše u Sjedinjenim Američkim Državama. Pod utjecajem američke filmografije, a posebice horrora Halloween Johna Carpentera iz 1978. godine, Halloween postaje sve više prihvaćen i u drugim krajevima svijeta, pa tako i kod nas, i to posebice od devedesetih sve većim otvaranjem prema američkoj popularnoj kulturi. No, kod nas je prihvaćen pod pogrešnim nazivom, prilagođenicom – kao Noć vještica, pod utjecajem prijevoda naslova Carpenterova filma. Pridodala bih da je Carpenter jednom prigodom izjavio da tema njegova filma Halloween i nije Halloween već ukleta kuća. Inače, sama riječ Halloween znači “večer uoči Svih svetih” i upravo je engleski opisni naziv Hallow Even dao i skraćeni naziv Hallowe’en.
Sociologinja Marija Geiger Zeman 2013. godine na jednom prigodom skupuHalloween – Od Sam(h)aina do konzumerističke kulture,koji je organizirao Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, otvorila je u svome izlaganju Noć u kojoj vještice marširaju ili globalni blagdan “konzumerističkih zoombija”? zanimljivo pitanje o tome je li Halloween danas, pogotovo što se tiče američkoga društva, blagdan ili ipak konzumeristički festival s obzirom na to da je potrošnja (kostimi, slatkiši, dekoracije) u SAD-u 2009. iznosila 5,6 milijardi dolara, a 2011. godine 7 milijardi dolara. Pritom je i istaknula kako su najpopularniji kostimi za odrasle – vještice (13,4%), pirati (3,9%), vampiri (3,7%), Batman (2,2%), mačke (2,2%), kostimi i maske koje upravo dolaze iz popularne kulture.
U Americi je proslava Halloweena postala općeprihvaćena tek početkom 20. stoljeća, a proširila ga je zajednica doseljenih irskih katolika koji na američko područje dolaze, kao što je poznato, sredinom 19. stoljeća. Pritom je u Sjevernoj Americi Halloween u početku bio uglavnom dječja svetkovina, a danas je to i blagdan odraslih i radi se o najpopularnijem blagdanu, uz Dan zahvalnosti, iza Božića u Sjedinjenim Državama.
Svakako je dobro u preuzimanju tog najveselijeg američkog blagdana, u tome što je pored dječjega blagdana postao i blagdan odraslih, a kao i svaki blagdan, tako i Halloween, dovodi do iskoraka iz sve mračnije svakodnevice – iz svakodnevnog sumraka ekonomije u blagdansku manifestaciju u kojoj se sudionici predstavljaju maskama i kostimima.
Nadalje, dobra je strana tog blagdana – koji se iz Amerike ponovo vratio u Evropu – u tome što djeca, upoznavajući se s tradicijom proslave Halloweena, uče o drugim kulturama, o načinima proslave Halloweena u drugim krajevima svijeta kao što uče i npr. o keltskoj mitologiji i keltskom kalendaru. Tako u nekim našim školama djeca znaju da se bundeva koristila i u našim krajevima u pojedinim narodnim običajima i vjerovanjima. Naime, bundeva je kod nas tradicijski poznata kao dekoracija za blagdan „svete Lucije“, 13. prosinca. U Prelogu i njegovoj okolici uoči svete Lucije navečer je obično obilazila selom „sveta Lucija“. Radilo se o tome da se netko od mještana ogrne bijelom plahtom, u ruci je pritom nosio tanjur na kojemu su bila dva životinjska oka, a u drugoj ruci je nosio nož ili pak izdubenu tikvu u kojoj je gorjela svijeća, i na taj su način stariji strašili djecu. U Slavoniji pak na dan svete Lucije svaka je kuća imala na prozoru osvijetljenu tikvu kao simbol svjetlosti, mira i dobrote, s obzirom na to da sveta Lucija figurira kao zaštitnica vida, svjetlosti i djevojaka. U nekim krajevima Hrvatske, kao npr. u Posavini (selo Lijeva Luka kod Trebarjeva) upravo su u to doba tim šupljim tikvanjama, koje su se postavljale na ograde, stariji plašili djecu.
Jednako tako današnja djeca posebice u osnovnim školama u okviru kulturnih programa organiziranih povodom Halloweena (ako im je navedena proslava dozvoljena) znaju da su irski doseljenici dolaskom u Sjedinjene Države bijelu repu za izradu fenjerazamijenili bundevom (Jack O’Lantern, jack-o’-lantern), što dolazi iz indijanske tradicije. Indijanci su u svojoj kulturnoj, tradicijskoj praksi koristili bundeve s izrezanim, izdubenim očima i ustima. Tako je sinteza keltske, kršćanske i indijanske tradicije pridonijela nastanku ovoga najveselijega američkoga blagdana, kako je to sintetizirao npr. Inoslav Bešker u svojoj knjizi Goli blagdani.
Istaknuta i druga fotografija: Bundeva koju je izradila kazivačica Manda Mikajević, dj. Pavičić, r. 1939. godine u Banovcima; fotografirala Irena Mikajević, rujna 2013.
#bundeve #halloween #Karneval #kostimi #studeni
