Pod reflektirajućim svjetlima Palacha, otvorio se 47. Ri Rock festivala u trodnevnom izdanju. I ove godine udruga „Ri Rock”, koja slavi 20. obljetnicu svog osnutka, pobrinula se da na scenu dovede miks bendova koji su svojim nastupom podignuli publiku na noge, a neizostavna je bila dodjela Ri Rock kipića za različite aspekte umijeća.
Sam Ri Rock festival se kao najstarija glazbeno-kulturna manifestacija odvija od davne 1979. godine te joj je cilj podržavanje riječke alternativne scene, dok istoimena organizacija službeno djeluje od 2006. Njezin rad očitao se, a i dalje je situacija ista, u priređivanju različitih eventova poput Dark Circle Festivala, Delta Street Summer Sessiona, Priredbe i Skavillea te ugošćavanju poznatih bendova. Samo neki od njih su Marduk, Belphegor, Melechesh, Decapitated, Zion Train, Debeli Precjednik, Pasi, Parafi, Krešo i Kisele Kiše, Mašinko, Po metra crijeva, Gužva u 16-ercu, Bolesno Grinje te brojni drugi.
Neizostavno je spomenuti i Ri Rock Akademiju koja organizira tečajeve, radionica, javna okupljanja kako bi mlade glazbeno obrazovala, no istovremeno podigla svijest o kulturnoj važnosti riječke glazbene scene.
O tome kako je tekao proces ostvarivanja festivala, vrijednostima koje se žele poručiti, humanitarnom karakteru koncerta gdje se novci doniraju Azilu za napuštene životinje i zadovoljstvo realiziranim koncertima podijelio je organizator Vinko Golembiowski.
-Ima jako puno ljudi koji rade na svojim pozicijama. Također, ima dosta žena koje rade s nama i podupiru cijelu priču te bez njih ne bi to bilo tako dobro i točno kako je. Poprilično je zahtjevno jer se traži sve više i više malih detalja koji trebaju biti savršeni tako da se i od nas zahtijeva da budemo savršeni. Što se tiče odabira bendova koji će biti na pozornici, postoje prijavnice gdje se bendovi iz Rijeke koji žele nastupati na festivalu prijave. Mogu biti iz Istarske ili iz Primorsko-goranske županije, a za headlinere se događa da su dobitnici Ri Rock kipića u tri najvažnije kategorije: Album godine, Izvođač godine i Nove nade godine te nastupe ako mogu. Ove godine to je bio Kraj programa ili uzmemo bendove kao što je Cut the Cord, koji su bili pobjednici na 35. Ri Rock festivalu te biramo headlinere goste koji će privući publiku i to podebljati, kao što su Savršeni marginalci i Antitodor ove godine. Slušamo što publika želi te su to najčešće punk bendovi, što Rijeka najviše i traži.
– Glavna i osnovna stvar je upravo dodjela nagrade „Ri Rock kipić ” gdje želimo bendovima, koji su nešto napravili za ovu scenu, podati spotlight, gdje će svi obraditi pažnju na nešto što je netko napravio. Dodjela Ri Rock kipića je nekako najbitniji moment, a drugi je nastup u kojem se bendovi pojave i nastupaju na samom festivalu te tako možemo vidjeti cjelokupnu scenu i sve što se događa kroz godinu na sceni. To nisu bendovi koji su etablirani poput Leta 3 ili Laufera (koji više ne postoje), već su ili početnici ili underground, što najčešće nije promovirano u medijima te im mi želimo pridodati pažnju i najbitniji moment je zato dodjela nagrade Ri Rock kipić koji daje spotlight njima.Što se tiče Azila, već se 15 godina trudimo da ne samo Azilu, već da budemo humanitarni i još nekome pomognemo. Ovdje se dogodilo. Već dugo se događa da surađujemo s Azilom za napuštene pse „Viškovo” i pokušavamo im pomoći životinjama koje jako volimo. Mi smo povezani s time, a vi svali dan možete doći u Palach i donirati jer imamo kasice u kojima se skupljaju novci. Također imamo Ri Rock akademiju gdje učimo ljude svirati bubnjeve, gitare, bas, pjevati. Sad se pokazalo na ovom Ri Rocku te se pokazalo da su oni koje smo mi učili pjevati i svirati nastupali na Ri Rock festivalu. Napravili smo nevjerojatnu stvar, a to je da smo odgojili mlade glazbenike koji imaju festival na kojem mogu nastupati i predstaviti se riječkoj publici i cijelom svijetu.
-Ja sam osobno jako zadovoljan, publike jako puno ima. Ono što ja mogu primijetiti jest to da ima jako puno klinaca od 13 godina do ljudi od 77. Mi često kažemo od 7 do 77. Svi su tu i poštuju scenu.Po meni se ostvarilo što se trebalo ostvariti. Hoće li publika dijeliti moje mišljenje to ja ne mogu reći, ali mi smo zadovoljni.
Prvi dan festivala koji je pao na četvrtak, 11.12., obilježio je nastup sljedećih grupa: Neelay, senzacija iz žanra alternativnog/ modernog rocka osnovana 2017., Astro Glitch Shifters, čiji je zvuk satkani splet niza žanrova electro-rocka, duba, funka i svjetske glazbe koja slušatelje lansira iz orbite zemlje u nepregledne prostore svemira, En Face, domaći pop rock veterani koji su bili gosti te večeri, a svojim su emocionalnim melodijama i osjećajnim tekstovima ponovno iskazali svoje dugogodišnje umijeće, i Raspad Sistema, riječki rock band osnovan 2018. godine koji započinje s obradama drugih pjesma,a prije nego što prelaze na vlastitu produkciju, a svojom su energijom, snažnom povezanosti s publikom doveli pozitivnu atmosferu na ovu manifestaciju. Osim nastupa koji su obilježili 11. prosinca, tad su bile dodijeljene nagrade Ri Rock kipić . Tako je za ovogodišnjeg izvođača nagradu dobila metal grupa KRYN, za najbolji album 2025. proglašen je Speedclawov „Stardust”. Priznanje za ovogodišnje nove nade osvojila je hardcore punk skupina Mitraljez, Single 2025-Ivica Vrkić dobio je Krematorium pjesmom „Scream’n’shout” u suradnji s Leom Narkobuddhom, najbolji ovogodišnji spot imao je KRYN(„The Nerve”) s Filipom Gržinčićem, nagrada za album cover art 2025. pripala je ilustraciji albuma „Mediterranean Melancholy” benda Old Night koju je dizajnirao ju je Andrej Bartulović (All Things Rotten). Najbolji „T-shirt art 2025.” imala je grupa Cut The Cord, a dizajn su napravili Tomislav Matić i Stipe Strika iz studija „Yan Kamov”.
Drugu večer obilježio je nastup sljedećih skupina: Homeless Among Tombs, Out Of Civilization, Audioclot, Bolidi, Savršeni marginalci, Kraj programa, Acid Salvia i Hefest, pri čemu su Kraj programa i Savršeni marginalci bili headlineri.
Homeless Among Tombs prvi je razbio led. Osnovan je krajem rujna 2025. na domaćem riječkom tlu. Njihov nastup upečatilo je miješanje death, new i prog metala. Glasovna distorzija i instrumentalno brutaliziranje ušiju bili su dobro zagrijavanje za nadolazeće setove.
Svoje dojmove o publici, atmosferi i nastupu podijelili su vokalist Toni i gitarist Luka.
-Trema je bila do dan prije, onda je bilo ležerno. Ovo je bend iz zezancije. Najavit ćemo više stvari u budućnosti, ovo, pretpostavljam, neće biti zadnje. Svih pet ljudi koji je slušalo ovo mogu se veseliti tome. Možete se nadati masnim rifovima, još gorim vokalima i kraćim pjesmama.
Iako u alternativnim krugovima pretežno nailazimo na muške izvođače, Out of Civilization je pokazao što se dogodi kad na stage stupe mlade, perspektivne djevojke. Grupu su formirale 2024. u Puli, a nastupale su na Superval festivalu u Zagrebu, Gitarijadi u Puli te su u klubu „Kotač” svirale kao predgrupa britanskom bendu Rosalie Cunningham. Ova grunge/nu metal skupina svojim je moćnim performansom i žestokim ritmom oduševila prisutne i ostavila podignutu prašinu iza sebe.
O koncertu, nastupu i svome iskustvu rekle su:
-Prvi put je da sviramo u Rijeci, jako nam se sviđa publika, cijela ekipa je jako dobra. Bilo je jako zabavno te se zahvaljujemo svima koji su došli. Bilo je možda malih tehničkih poteškoća, ali je publika dobro odreagirala i to je najvažnije. Drago nam je da nam je Ri Rock pružio priliku da dođemo ovdje.
U sklopu ove mračne noći, trebala je nastupati i Ruta, riječki bend čija glazba uključuje isprepletanje blues rocka, hard rocka i heavy metala i čiji tekstovi progovaraju o ljudima i svakodnevici, ali uslijed bolesti, nismo ih, nažalost, imali priliku čuti.
Pulski alt rock trio Audioclot nastao je 2023. a njihove note vuku inspiraciju iz devedesetih. Melankolija, glasnoća, misterija i divlji tonovi njihove muzike obogatio je zvukovni repertoar predzadnjeg festivalskog dana. Basist i vokal Fran komentirao je:
– Kratko, ali slatko, nije neko naše uobičajeno vrijeme trajanja, ali prošlo je prošlo okej, dobra organizacija. Prvi put nam je da nastupamo na Ri Rocku, ali u Palachu smo svirali već jednom. Fora je bilo vidjeti bendove iz različitih žanrova i iz različitih mjesta, također smo vidjeli i neke naše prijatelje iz Pule. Fora iskustvo.
Gitarist Luka s Franm je izjavio slične dojmove:
-Što se tiče Palacha i organizacije, bilo je fantastično. Za promjenu nam netko pomaže doći na stage, složiti gitare i opremu.Meni je fantastično što je stvar humanitarne vrste i drago mi je da smo uključeni u to.
Pozornica je nakon Audioclota pripala riječkim rockerima starog kova, Bolidima, koji su svojom svirkom pokazali kako je izgledao rock iz drugih vremena. Sa sigurnošću se može tvrditi kako su snaga bubnjeva, agresivni vokali i distorzija gitara potvrdile njihovo ime. Vokalist Tomislav Smokvina rekao je:
-Publika je bila fenomenalna, a nastup klasična izvedba sastava Bolidi. Ništa bolje, ništa gore, mi smo konstanta. Drago mi je vidjeti nešto više ljudi ovdje u Kružnoj ulici. Nekad je tu bilo puno više, ali scena je još uvijek živa i zdrava. Ima mlađih ljudi, što je ful super, tako da nije sve na gerijatriji kao što smo mi.
Savršeni marginalci svakako su bili hit i ne čudi što su dobili status headlinera. Ova četvorka uključuje pjevača Hrvoja Krmpotića iz benda Deafness by Noise te trojku, Zorana i Mladena Subašića te Krešimira Šokeca, iz legendarnog Hladnog piva. Dimenzije koncertne dvorane jedva su uspjele zadržati broj ljudi koji je zauzeo prostoriju, a nastali moshpit samo potvrđuje pozitivno rezoniranje na evergrine hrvatskog punka.
U kratkom razgovoru svoja razmišljanja o nastupu, publici, atmosferi i punku podijelili su Hrvoje Krmpotić i Zoran Subašić.
Možete li mi reći nešto o atmosferi, publici, održanom koncertu?
Hrvoje Krmpotić: Klupska atmosfera ima uvijek tu drukčiju energiju koja se odmah osjeti. Meni je posebno drago kad je ovako hladnije doći odsvirati u klub jer je drukčija energija i komprimirano je.
Zoran Subašić: Super je bilo što su ovdje bili ljudi koji su tri puta mlađi od mene (Krmpotić: A bilo je i starijih. Super je vidjeti sraz generacija, bilo je od 50 ili 60 plus do 16 ili 17, tako da je to bilo fora.)
Znamo da su se na Vašim notama odgajale starije generacije. Kakav je osjećaj vidjeti mlađe da „sudjeluju” u Vašim pjesmama?
Hrvoje Krmpotić: To je najbolji osjećaj koji možeš imati.
Zoran Krmpotić: Kad si ti bio u tim godinama, tek počinjao, nisi razmišljao što će biti za 30 godina. Jednostavno u toj životnoj fazi ne razmišljaš tako. Vidiš da i dalje postoji interes za tu muziku i da to nove generacije slušaju, tako da je to super.
Smatrate li da je punk i dalje aktualan, pogotovo u današnje vrijeme?
Hrvoje Krmpotić: Jest.
Zoran Subašić: Punk je uvijek aktualan. On je živ od Ramonesa, Stooginsa (Krmpotić: otkada je i startao). Stvar je u tome da se nekad više priča o njemu, a nekad manje što se tiče mainstream medija, no uvijek postoji ta energija jer em što su gitare, em što nema elektronike jer uživo neće kompjuter biti pored tebe, nego moraš imati bend te su poruke o individualnoj slobodi.
Što za Vas punk predstavlja?
Hrvoje Krmpotić: Lifestyle. Za mene je punk energija koja je potrebna da se s njome napuniš nakon što se isprazniš. Kad si na stageu onda si isprazniš, a onda te 300, 400 ili 500 ljudi opet napuni, tako da je to za mene jedna razmjena energije. S druge strane, tu je i poruka koju daješ ljudima da možda malo razmisle o čemu se pjeva, što je iza cinizma i zezancije. Punk nije samo cigla koja padne i onda de ništa ne dogodi. Najbolji učinak punka je kad ga počnu slušati ljudi koji tvore taj zid te im daješ sugestiju koju prihvate jer ih privuče glazba i energija. Shvate da želimo ostaviti neku poruku i da to nije samo da smo došli, odsvirali, popili pivu, pojeli i otišli.Cilj je dokazati da se zid može srušiti vlastitom frekvencijom i jasnom porukom.
Zoran Subašić: Za mene to predstavlja individualnu slobodu da mogu reći što hoću i da mene zanima što će ljudi reći. Kad malo bolje pogledaš, ipak smo mi robovi sistema banaka, moraš raditi, imamo djecu, stavljeni smo u lance. Ovako imaš ispušni ventil da život nije samo posao i razmišljanje hoćeš li platiti kredit.
Što bismo od Vas mogli u budućnosti očekivati?
Zoran Krmpotić: U ponedjeljak idemo u studio snimiti zadnje 4 pjesme za naš prvi album koji bi trebao izaći negdje na proljeće i što više koncerata. Voljeli bismo da Savršeni marginalci postanu Savršeni marginalci bez Hladnog piva. Svi znamo da smo nas trojica svirali par desetljeća u Hladnom pivu, no ipak Savršeni marginalci imaju svoju priču.
Hrvoje Krmpotić: Imamo zajednički cilj što je najbitnije, zacrtali smo si to i to će tako biti. Za sada nas pokriva izdavač Dancing Bear, pomaže nam oko svega. Imamo solidne najave za sljedeću godinu. Kako bude, bit će. Nama je najbitnije da pjesme koje radimo i snimimo i koje ljudi čuju da shvate kako ih mislimo svirati do penzije i da nismo bend koji je došao svirati samo stare pjesme kao što neki bendovi rad zadnjih 25 godina. Zašto ne pokazati da možeš biti kreativan i tako doprinijeti?
Drugi headliner ove večeri bio je Kraj programa, pop-punk-rock bend koji je nastao 2011. godine. Od svog osnutka izbacili su tri albuma: „Kraj programa”, „Ovdje pripadam”, i „Ne pričaju o nama”. Nastupali su diljem Hrvatske i regije, a zadnji album promoviran je u Zagrebu i Rijeci te u pulskoj Areni gdje je nastupala poznata pjevačica Avril Lavigne kojoj je Kraj programa bio predgrupa.
Pjevačica Đina i gitarist Ivan iznijeli su svoje dojmove o Ri Rock festivalu, održanoj svirci, prisutnima, atmosferi.
Đina: Mi smo krenuli od Ri Rocka pred neću reći koliko godina, ali mislim da je to jedna dobra odskočna daska za mlade bendove da osjete pozornicu i publiku te se navuku na taj osjećaj i krenu dalje. To se nama dogodilo, a u međuvremenu je bilo još koncerata. U vrijeme kad smo mi svirali bilo je puno više prostora za sviranje, nažalost znam da ih je u današnje vrijeme puno manje. Scena ipak postoji te se treba održavati. Ri Rock je jedan od festivala koji to radi i mislim da treba nastaviti u tom smjeru.
Ivan: Organizacijski je sve bilo na velikoj razini, sve je išlo po špagi. Svi su dobili obavijest na vrijeme. Kako festival traje već duže vrijeme, puno se ljudi promijenilo, a u zadnje dvije ili tri godine ustalili su se ljudi koji organiziraju i oni ful vole tu scenu. Za nas kao bend koji sviramo već dosta dugo, lijepo je doći pred domaću publiku i sudjelovati u ovome.
Nakon njih, nastupio je bend Acid Salvia, rovinjska alt rock skupina utemeljena 2023. Iako su započeli kao cover band, oblikovavši svoj intrigantni zvuk, privukli su pažnju na sebe posebno na Pulskoj Gitarijadi, održanoj prošle i ove godine, pobjedom na Pordenone Rock Contestu te drugom osvojenom mjestu na Vincenza Rock Contesu. O iskustvu benda na festivalu oglasila se pjevačica Lana Jeremić:
-Nama je ovo prvi put da smo uopće svirali u Rijeci. Mogu reći da je meni, ali i svima u bendu drago da smo na ovakvom festivalu svirali. Naslušali smo se dobrih bendova, vibra je super i podrška od ljudi koji nas nikad nisu čuli je baš jako velika tako da nam je jako drago kad prvi put dođemo negdje i ne gledaju nas kao „tko su ovi?” nego se ljudi podržavaju.
Kao posljednja grupa svirao je Hefest. Ovaj mladi riječki heavy metal bend svoj nastanak duguje Music Boxu gdje se odvijalo događanje Band Speed Date na kojem su se članovi okupili 2024. i nastavili svirati. Do manjih promjena u lineupu je došlo u listopadu iste godine kad nastavljaju svirati u sadašnjem sastavu. Uzore pronalaze u kultnim skupinama kao što su Judas Priest i Iron Maiden, ali u svoje stvaralaštvo ubacuju i modernije elemente metala. Svoje osobne dojmove o održanim nastupima, bendovima i prisutnima podijelili su bubnjar Lucijan, pjevač Kristijan i basist David.
Basist David:
-Meni je festival do j***. Bilo je zabavno svirati. Long live rock’n’roll.
Bubnjar Lucijan:
-Bila je totalna ludnica, energija na vrhu. Publika je bila genijalna, organizacija i tonci top.
Pjevač Hefesta, Kristijan, također se oglasio u istom tonu izjavivši da je bilo ubitačno, kao i zadovoljstvo prisutnima i njihovom reakcijom.
U sklopu treće i posljednje večeri nastup su održali Krš, Degenerali, Smudosi, Graia, Mitraljez, Antitodor(headlineri), Cut the Cord(headlineri), Hellfuel i Jarac.
Krš je riječki mladi punk-powerviolence-screamo bend koji je nastao 2024. Iako je puno puta dolazilo do promjene u postavi, nadaju se da je navedena postava posljednja. Svojim dinamičnim i energičnim nastupom otvorile su posljednju noć.
U istom pankerskom tonu nastavili su Degenerali. O nastupu je izvijestio Mihael Vidas, koji u bendu ima ulogu pjevača te svirača basa, a također svira i u Smudosima:
-Iskreno sam mislio da nitko neće doći jer ako budemo iskreni, nitko ne voli punk. Ali, došli su nam ljudi i dali nam podršku. To nam je najbitnije. Meni nije bitno da nas ljudi vole, bitno je da dođu, samo da nas gledaju. Imat ćemo buduće koncerte koji će, najvjerojatnije, biti još veći. Moramo raditi više na harmonizaciji s vokalima, no ipak smatram da nam je glazba odlična. Ri Rock je ove godine stvarno odličan. Ovo je i za Smudose i za Degenerale baš pravi, pravi koncert, koji je prošao dosta dobro i ja sam jako zadovoljan.
Nakon mladih nada riječke pank scene koji su potvrdili da on cirkulira našom okolinom, na scenu su stupili Smudosi, koji su se okupili ove godine u Rijeci. Već su izbacili svoj prvi EP „Forza AIDS”, a njihovo ime inspirirano je poznatim stripovima Alana Forda, a njihova svirka potvrdila je da im tekstovi pjesama prate liniju nadahnuća. Kako je prošlo opisao je basist i vokalist Čarli:
-Palach je gorio kao kad zapališ vatru u kaminu. Osjetili smo toplinu od publike. Ja sam se jako raznježio.
Graia je stoner metal skupina koji je poslije duge rasprave o osnivanju benda prošle godine započeo s probama u DC Rojc, u sklopu kojeg se održava poznati Monteparadiso. Nastupali su s Roštiljarkom i MarsRoomom, a bili su i predgrupa američkom psihodeličnom rock triu Hippie Death Cult. Teškim riffovima i psihodeličnim pustinjskim zvukom podigli su publiku na noge. O svojim mislima po pitanju o održane svirke, vibre i prisutnih podijelili su:
– Ako krenemo od organizacije, nikad nismo imali ovakvo nešto. Toliko detaljnih informacija smo dobili po pitanju što se smije raditi, što ne smije i svemu živom. Publika je bila zakon, ipak je to Rijeka. Nema zamjerki. Koliko god je bilo puno bendova i svi su uvijek u žurbi bili, sve smo na vrijeme dobili. Ukratko uživancija. Nadamo se da ćemo opet svirati ovdje i to cijeli set da imamo više štance jer smo ovako imali 25 minuta.
Poslije metala, ponovno plovimo pankerskim morima u stilu hardcorea/crossover benda Mitraljez. Okupljeni ove godine, svojim divljim, primitivnim čistokrvnim zvukom, tekstovima koji variraju od šaljive do ozbiljne tematike pokazuju zvuk punka u njegovom punom izdanju. Iza sebe imaju niz gigova, a i ovog puta bilo je vrlo očigledno da je publika izrazito dobro reagirala na njih. O nacrtima za budućnost oglasio se basist Timoteo Zadković, koji je i vokalist u bendu HellFüel:
-U planu su svirke, pun gas kao i izbacivanje EP-a kad napravimo materijal.
Stage je nakon Mitraljeza okupirao prvi headliner posljednje noći, Antirodor. Pulski oldschool punkeri ovaj su bend osnovali davne 1996. godine. Izdali su 4 albuma: „Gubitnik”, „Ne bojim se”, „Punker”, „Dobro došli u Hrvatsku”. Nastupali ste kao predgrupa nekim od velikana žanra u kojem sviraju poput britanskih Misfitsa, Aurore iz Mađarske, G.B.H-a iz SAD-a, Aurore iz Mađarske, Toy Dollsa, Anti Nowhere Leaguea, a osim što su sudjelovali u nizu koncerata s humanitarnim naglaskom i sami su bili ti koji su iste manifestacije organizirali. Prije nastupa kratki razgovor o nadolazećem koncertu, očekivanjima i drugim detaljima dao je vokalist benda, Zoran Todorović.
Odabrani ste kao headlineri za 47. Ri Rock festival. Kako komentirate svoju ulogu i što očekujete od svog nastupa, kako komentirate organizaciju i festival?
Već 30 godina sviramo kao bend. Vraćamo se u Rijeku nakon 17 godina. Svirali smo na prvom Ri Rocku. To je bio prvi gdje nas je policija pretukla i zatvorila. Ja bih opet ponovio tu noć, bila je fenomenalna. To je bio prvi koncert u organizaciji ove ekipe, koji se održao u Točki. Drago mi je vratiti se u Rijeku jer sam počeo ’79 svirati i tu sam se družio s Riječanima. Sjedio sam tu ispred Riječke banke na Korzu s ekipom. Tako mi je lijepo vidjeti ekipu jer su fenomenalni moji Fiumani.
Htjela bih Vas pitati neka pitanja vezano uz sam bend. Za početak, odakle Vam inspiracija za ime benda?
Trebali smo se zvati „Todor i Antitalenti”. Meni je bilo bezveze Todor, onda smo se zvali „Antitodor i Talenti”, pa su „Talenti” otpali u međuvremenu i ostao je samo „Antitodor”. Tu smo „Antitodor” već 30 godina, iduće godine slavimo točno 30 i bit će veliki koncert u Puli uz novi album, spot te će biti fenomenalno.
Nastupali ste s velikanima pank scene poput Misfitsa, G.B.H.-a, Aurore. Kako ste se osjećali prilikom dijeljenja pozornice s njima?
To su ljudi kao ja i ti. Inače punk je ne biti drukčiji, nego biti jednak, ne biti veći od nekog drugog. Oni su obični ljudi koji sviraju, ali bilo je lijepo svirati s ljudima uz koje si odrastao, gušt je bio.
Izdali ste 4 albuma pri čemu je posljednji izašao 2016. Radite li kojim slučajem na novom materijalu i što možemo očekivati u budućnosti?
Radimo na novom albumu koji bi trebao izaći negdje prije ljeta. Radimo novi spot s Alenom Vitasovićem i Elis Lovrić. Alen Vitasović koji je pop–pjevač, došao je svirati u punku. Ja sam ga pitao hoće li pjevati s nama, a kad ga je upitao kako se pjeva pank, ja sam rekao da otvara usta i pušta glas. Pitala me novinarka Slobodne Dalmacije da povežem jednu riječ s punkom koja mi je najbliža i ja sam rekao ponos te sam objasnio da svako jutro kad se probudiš, odeš oprati zube i staneš ispred ogledala budeš ponosan na sebe zato jer si drukčiji, jer si velik. Masu ljudi koje srećem u gradu i kad vidim da im je glava dolje, pitam se kako ne vide tu snagu u sebi koja te nosi. A pank je tu da te podsjeti na to.
Koja je poruka koju želite poručiti sviranjem punka, odnosno što je ono što želite kritizirati?
Ja sam građanin svijeta i ja se tako osjećam. Nema nacija, nema vjere, nema boje kože, nema seksualnog opredjeljenja. Svi smo jednaki. Mislim da je to poruka koju punk pokušava prenijeti kao i da se ne želimo svađati. Pitam se zašto nečija mržnja vrijedi više od nečije ljubavi? I to je najveći problem.
Drugi headliner ove večeri uključuje opatijsko-riječki hardcore band koji je nastao 2011, Cut the Cord. Sirovim i brzim ritmom zagrijali su slušatelje i doveli do kršne poge koja je odzvanjala klubom. O svojoj poziciji headlinera javio se pjevač Dan, koji je svima poznat kao vokal u bendu Črnomor:
-Mi smo tu samo zbog bendova koji se dolaze natjecati na Ri Rocku i fokus je na njima. Mi smo tu kao podrška. Mi smo svirali već puno puta u Palachu, pa već znamo ljude, koji su super,a i organizacija je tip top te uvijek imamo dobro vrijeme ovdje.
Hellfüel je domaća riječka black’n’roll skupina koja je osnovana 2023., no koja je tek nedavno krenula s ozbiljnijim radom. Tematika teksta uključuje maksimalnu razinu prljavosti i perverzije, a već su izbacili i svoj EP. Svirka inspirirana Midnightom i Venomom zacrnila je u svojem stilu Palachove prostorije.
– Svake godine je super, uvijek ima puni ljudi, organizacija je na mjestu, sve štima. Svirkom sam ful zadovoljan, ovo nam je treći gig, ali smo dobro uštimani i izvježbani. Pokidali smo. U budućnosti se mogu očekivati nastupi i izbacivanje materijala kad ga napravimo.
Dodatnu tamu na stage donio je Jarac, old school black metal bend iz Rijeke nastao 2012. Inspirirani bendovima kao što su Sodom, Von, Bathory donijeli su na scenu anti-religijsku, blasfemsku tematiku kojom se završilo još jedno izdanje Ri Rock festivala. O svojem nastupu i detaljima oko uzora koji su inspirirali njihov zvuk podijelili su Viktor i utemeljitelj benda, nadimka Jarac.
Viktor: Organizacija je jako dobra i jako brza, publika je, ako gledamo ovdje i vani, vajb i energija na vrhuncu . Jedini minus koji smo doživjeli na stageu jest to da (vokalist) na svome monitoru nije čuo zvuk.Imali smo male zavrzlame, tonac je prebrzo puštao drum machine, ali bilo je odlično.
Jarac: Prije svirke je bilo rečeno jedno, ali nema veze. Bend u suštini nije za ovakve festivale. Ja sam pristao da odsviram, ali za nas je najbolje da se držimo bendova našeg žanra. Hvala svima što su nam pružili priliku da sviramo.
Jarac: Meni su uzori Holocausto, Sextrash, Bathory, Venom, Sodom, taj prvi val black metala, siroviji zvuk u kojem nema melodija.
Viktor: Da se nadovežem, meni je isto prvi val metala uzor i Bathory što se tiče solo projekta i općenito žanrovske inspiracije koja me gurnula dalje da radim to što radim. Tu su još drugi i treći val bendova koje bih mogao do sutra nabrojati koji su imali utjecaj na njega(Jarca) i na mene.
U posljednjoj kategoriji dodjele Ri Rock kipića, koja je uvedena ove godine, riječ je o Glasu publike za najboljeg izvođača 2025. Prisutni su svoje preferencije usmjerili na mladi heavy metal bend Hefest čime se službeno završio Ri Rock festival.
Istaknuta i ostale fotografije: Ri Rock
#47. Ri Rock Festival #Palach #Ri Rock kipić #Udruga Ri Rock
