U prostoru Kockice Muzeja grada Rijeke otvorena je izložba fotografija Nikole Petkovića, čovjeka koji je, kako vrijeme sve jasnije pokazuje, jedan od ključnih vizualnih kroničara riječke punk i novovalne scene s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Nije bio na pozornici, nije bio frontmen, ali je bio ondje gdje treba biti: „uvijek tu negdje“, s aparatom u ruci, dovoljno blizu da uhvati trenutak, dovoljno nenametljiv da ga ne pokvari.
Izložba donosi oko šezdesetak fotografija, među njima i one koje su već odavno dio kolektivne memorije scene, ali i niz dosad neviđenih kadrova koji tek sada, gotovo pola stoljeća kasnije, dobivaju svoje mjesto u javnosti. I to ne samo kao nostalgija, nego kao potvrda da je riječ o fotografskom radu koji, po kvaliteti, atmosferi i hrabrosti kadra, ne zaostaje za identičnim prizorima koji su se u to vrijeme objavljivali u najuglednijim glazbenim magazinima. Nevjerojatna je količina kreativne energije koja je tih godina vladala scenom i oko nje.
Pa zato i ne čudi da se gledajući ove fotografije gotovo fizički može osjetiti – ushićenje. Ne samo zato što su na fotografijama ljudi koji su obilježili jednu scenu i jedan grad, scenu koja je s vremenom postala urbana legenda, mit i identitet, nego i zbog načina na koji su fotografije snimljene. U njima se vidi nevjerojatan naboj mladosti, bunta, ali i precizne autorske prisutnosti jer Petković je bilježio trenutke, ali ih je i oblikovao.
Upravo zato ove fotografije nisu samo dokument vremena. One su estetski i kulturni artefakt, svjedočanstvo o gradu koji je disao drugačije, u kojem se i u malim, zagušljivim prostorima s lošom rasvjetom događala velika umjetnost.
Otvaranju se odazvao impozantan broj ljudi, među njima mnogi akteri nekadašnje scene, izvođači, novinari, ali i oni koji su jednostavno svjedočili tom razdoblju. Bio je to onaj rijedak trenutak kada se prošlost ne prepričava, nego se doslovno dogodi u sadašnjosti.
Mladen Urem, ravnatelj Muzeja grada Rijeke, naglasio je da izložene fotografije pripadaju generaciji koja je Rijeku upisala na mapu gradova nove glazbene kulture.
– Ne samo ove slike, a dobar dio vas bili ste akteri i kreatori ove scene. Fotografije su svjedočanstvo vremena koje pokazuje atmosferu buntovne mladosti, ali i kreativne mladosti. S generacijom osamdesetih počeli su bendovi koji su izvodili svoje pjesme, originalne autorske radove, imali su hitove koji su odjekivali diljem bivše države, rekao je Urem, podsjetivši kako je prošlo čak 46 godina od nastanka dijela materijala.
Urem je posebno istaknuo Petkovića kao samozatajnog autora kojeg je, kako je rekao, trebalo dugo nagovarati da pristane na izložbu.
– Nikola Petković dao je autentični doprinos na koji smo svi ponosni. U jednom je trenutku zaustavio vrijeme. Taj sloj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća je zaista poseban, dodao je Urem, najavivši i mogućnost da se u budućnosti objavi knjiga koja bi zaokružila Petkovićev opus.
Spomenuo je i pokojnog Damira Krizmanića-Krizu, još jednog važnog fotografa scene, uz poruku da bi Muzej volio u budućnosti valorizirati i njegov rad.
Sam autor, Nikola Petković, zahvalio je svima na dolasku te otvoreno priznao kako mu odluka o izložbi nije bila jednostavna. Najviše su ga, kako je rekao, motivirali i gurali Mladen Urem i Velid Đekić, dok je važnu ulogu u realizaciji postava imao i Davor Konjekušić, koji je pomogao sanirati oštećenja na starim negativima, te Petkovićeva kći Nika, uključena u pripremu izložbe.
– Bila mi je složena odluka kako konceptualizirati izložbu. Fotografije su nastale kada sam surađivao s Valom, s namjerom da se zabilježi neki trenutak, ali dio je nastajao i kao promo-materijal, jer su me znali kontaktirati kao prijatelja… nastojao sam ovom nizu dati dinamiku te generacije, rekao je Petković, podsjetivši da su koncerti snimani u malim prostorima, često s lošom rasvjetom i uz složen tehnički postupak.
Dotaknuo se i nečega što danas zvuči kao upozorenje, ali tada je bilo dio mentaliteta: da se o arhivi i materijalima nije dovoljno brinulo.
– Nismo razmišljali hoćemo li to publicirati i što ćemo sutra s time raditi. Briga o materijalima nije bila adekvatna. Srećom, dio materijala je sačuvan… Meni je to bio užitak raditi, to je bilo moje društvo. Isti ti ljudi danas sebe iznova traže na fotografijama, a to pričinjava zadovoljstvo, rekao je Petković.
Jednu od najtočnijih rečenica večeri izgovorio je Predrag Kraljević Kralj, frontmen Termita i akter scene, koji je izložbu opisao kao emocionalni povratak.
– Ovo je nešto fantastično. Po izboru fotografija, po zalaganju Nikole Petkovića, ali i muzejskih radnika. Postav je kvalitetan… budi emociju, apsolutno. Gledajući ove fotografije čovjek se mora vratiti u to vrijeme, ponovo proživjeti mnoge situacije. Izložba izgleda kao neki portal koji te vrati u ono vrijeme ili koji ono vrijeme dovede ovdje sada pred nas, rekao je Kralj.
I upravo u tome je smisao ove izložbe: ona ne glorificira prošlost na jeftin način, nego je vraća u prostor kao živu, važnu činjenicu. Rijeka se ovdje vidi i kao glazbeni i kulturni fenomen, ali i kao grad koji zna sačuvati ono što ga je učinilo posebnim.
Izložba u Kockici može se pogledati do 28. veljače, topla je preporuka da to i učinite. Naročito svi vi koji se i danas ne libite poslušati pokoji glazbeni uradak novovalne Rijeke. A takvih još uvijek ima podosta.
Istaknutu fotografiju snimila Klara Stilinović Tušek
