Božena Vilhar rođena je na današnji dan 1906. godine u Sušaku, a preminula je 11. srpnja 1991. u Rijeci. Potjecala je iz obitelji Vilhar – roditelji Dušan Vilhar i Franjica (Fanika) Petrić imali su petero djece.
Njezin otac Dušan bio je poduzetnik i trgovac drvom te vlasnik pilana u Prezidu. Uz to je obnašao dužnost crnogorskog ambasadora na Sušaku, na što ga je imenovao kralj Nikola I. Za pomoć ranjenicima tijekom Drugog balkanskog rata odlikovan je Redom viteškog križa Danilovog reda IV. stupnja. Obitelj Vilhar, podrijetlom iz Slovenije, doselila se sredinom 19. stoljeća u Prezid, a kasnije se nastanila na Sušaku, gdje je posjedovala više stambenih kuća.
Božena je osnovnu školu završila 1917. godine na Sušaku, gdje je pohađala i tri razreda Realne gimnazije. Zbog fašističkih progona u Rijeci 1921., obitelj se seli najprije u Gorski kotar, a potom u Ljubljanu. Ondje je Božena privatno završila gimnaziju te se dodatno obrazovala uz poduku uglednog slikara Mencija Clementa Crnčića.
Po povratku na Sušak 1923. godine nastavila je slikarsko obrazovanje kod Josipa (Beppa) Morettija-Zajca. Već sljedeće godine udala se za Juricu Ružića, tadašnjeg gradonačelnika Sušaka, s kojim je živjela u obiteljskoj vili Ružićevih na Piramidi. Iako je formalno prekinula školovanje, nastavila je umjetničko usavršavanje izvan institucija, surađujući s Vladimirom Kirinom, Maksimilijanom Vankom i Vladimirom Becićem.
Godine 1932. postala je članica Kluba likovnih umjetnica te je izlagala u Zagrebu, Sušaku, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Čehoslovačkoj. Tijekom Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovala u NOP-u i AFŽ-u na Sušaku, a krajem 1944. pridružila se partizanskim jedinicama u Gorskom kotaru, gdje je kroz crteže dokumentirala život i borbu partizana. Nakon rata udala se za Janeza Žirovnika Osmana te se preselila najprije u Zagreb, a potom u Opatiju.
U poratnom razdoblju dala je značajan doprinos obnovi likovnog života u Rijeci. Postala je prva predsjednica riječke podružnice HDLU-a te je održala četiri samostalne izložbe – u Londonu, Kairu i Rijeci. Godine 1974. otvorila je privatnu umjetničku galeriju „Galerija Vilhar“ u obiteljskoj kući na Sušaku, gdje je imala i vlastiti atelje.
Božena Vilhar preminula je u Rijeci u 85. godini života, tiho i bez veće pozornosti javnosti. Pokopana je na trsatskom groblju, a danas jedna ulica na Trsatu nosi njezino ime.
