Giulio Lehmann, rođen 27. prosinca 1860., bio je istaknuti hrvatski slikar. Preminuo je na današnji dan 1929. godine, a iza sebe je ostavio značajan opus radova koji se danas čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja te u Modernoj galeriji u Rijeci, u Narodnoj galeriji u Ljubljani, kao i u brojnim privatnim zbirkama u Rijeci, Zagrebu, Ljubljani, Genovi, Milanu i Veneciji.
Život ovog prvog riječkog boema i osebujnog umjetnika i dalje je obavijen velom tajne – o njegovu podrijetlu znalo se vrlo malo, a mnoge pojedinosti ostale su nejasne sve do danas. Smatra se da je rođen 27. prosinca 1860. (ili možda 1865.), no mjesto rođenja nije pouzdano utvrđeno. Kao moguće lokacije navode se Ljubljana, Venecija, Graz, Trst, Strasbourg pa čak i Rijeka. Prema nekim pretpostavkama, njegova se obitelj oko 1895. godine, nakon velikog potresa, preselila iz Ljubljane u Rijeku. Postoje i tvrdnje da je potjecao iz imućnije obitelji te da je rođen kao Nijemac u Rijeci, gdje je pohađao prvi razred školske godine 1871./72.
Oko 1880. godine nastavio je školovanje na likovnoj akademiji, premda nije sasvim poznato na kojoj ustanovi. Od kraja 19. stoljeća pa sve do 1920-ih godina mogao se vidjeti kako luta riječkim ulicama u iznošenom kaputu i šeširu, prodajući svoje male slike po simboličnim cijenama. Iako je živio u siromaštvu, nije bio tipičan boem niti je pokazivao osobitu svijest o vlastitoj umjetničkoj vrijednosti. Život mu je obilježila krajnja oskudica – odbijao je milostinju, a svoja je djela ponekad mijenjao za osnovne potrepštine poput tanjura juhe ili komada kruha.
Bio je povučen i razočaran čovjek, hodao je pogrbljeno i klonio se društva. Unatoč teškoj životnoj sudbini, bio je obrazovan i nadaren umjetnik. Njegovi radovi, ponajviše ulja i crteži olovkom, odišu romantičnim ugođajem sivkastih tonova s povremenim crvenim naglascima. Često je prikazivao lagune, morske prizore s ribarskim barkama i bragocima, ratne brodove te vedute Rijeke, osobito Canale della Fiumara. Izradio je i nekoliko portreta, među kojima su portret Gabriele Jebačin, sestre slikara Antona Jebačina, zatim Portret nepoznate (1889.) te dva portreta Ivana i Marije Tadejević iz 1899. godine.
Njegova platna odlikuje skladna ravnoteža boje i tona. Gotovo redovito koristio je najviše četiri boje, stvarajući smirene i suzdržane kompozicije. Melankolično ozračje koje prožima mnoge njegove slike odražava njegovu osobnost – tihu, povučenu i obilježenu životnom tugom.
Godine 1920. u riječkom Circolo Patriottico (današnjoj Zajednici Talijana) priređena mu je izložba s približno stotinu radova. Ta je izložba iznenadila mnoge koji dotad nisu bili svjesni kvalitete i značaja Giulia Lehmanna za riječku umjetničku scenu. Bio je iznimno plodan i brz slikar, no često nije pridavao veliku važnost završnoj obradi slika od kojih je živio. Zbog toga se među njegovim radovima mogu pronaći i djela skromnije kvalitete, iako pojedini detalji u njima otkrivaju izniman talent.
Istaknuta fotografija: skulptura s likom slikara Giulia Lehmanna, koju je 1930. godine napravio riječki kipar Giuseppe Kovacich
#Giulio Lehmann
