Nakon talijanske okupacije 1918. godine vlast u Rijeci preuzeo je talijanski Consiglio Nazionale, kojim je upravljao dr. Antonio Grossich, s namjerom da pripremi grad za priključenje Italiji. Consiglio Nazionale proglasio se nasljednikom mađarske uprave te je na današnji dan 1918. proglasio Rijeku nezavisnom državom, predviđenom kao privremno rješenje do planirane aneksije Italiji. Prema statutu ovog tijela, široke ovlasti imao je izvršni odbor (Comitato direttivo), koji je upravljao gradom, a činili su ga istaknuti riječki Talijani, među njima i političari poput dr. Antonija Vija i Salvatorea Bellasicha.
Tijekom svoje uprave Consiglio Nazionale proveo je niz mjera usmjerenih na talijanizaciju grada: mijenjani su nazivi ulica, otpuštani su Hrvati i Slovenci iz javnih službi, a poticana je i promjena osobnih imena. Uz to je organiziran popis stanovništva koji je pokazivao talijansku većinu, čime se nastojala dodatno opravdati aneksija. Iako su Talijani doista činili većinu u gradu, mnogi su se Hrvati suprotstavljali takvoj politici, a sam popis proveden je pod jakim političkim i vojnim pritiscima.
Rijeka je u tom razdoblju postala političko i kulturno središte talijanske irredentističke ideologije, no međunarodna zajednica nije podržavala talijanske pretenzije. Međunarodna komisija, koja je istraživala sukob francuskih i talijanskih vojnika u srpnju 1919., preporučila je smanjenje talijanskog vojnog kontingenta i uvođenje međunarodne uprave nad gradom.
Ove planove prekinuo je dolazak Gabrielea D’Annunzija i njegovih ardita u rujnu 1919., čime je okončana vlast Consiglija Nazionalea, a grad je prešao pod D’Annunzijevu kontrolu.
Na isti dan, talijanski vojnici upali u hrvatsku školu u Klani, odnijeli učeničku štednu kasu i zapalili školsku biblioteku i arhiv.
Izvor: Patafta, D. (2006). Privremene vlade u Rijeci (listopad 1918. – siječanj 1924.). Časopis za suvremenu povijest, 38 (1), 197-222.
#1918 #Consiglio Nazionale #Rijeka
