Rođen 5. travnja 1856. u Lokvama, Rudolf Strohal, hrvatski filolog i književnik koji je ostavio traga i u Rijeci. Studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 1880., nakon čega je položio ispit za srednjoškolskog učitelja, a 1883. stekao zvanje profesora. Predavao je hrvatski jezik u Osijeku, Rijeci, Rakovcu i Bjelovaru. Od 1892. do 1895. obnašao je dužnost ravnatelja gimnazije u Bjelovaru, a potom i u Rakovcu. Nakon prijevremenog umirovljenja 1908. godine preselio se u Zagreb.
Bavio se proučavanjem riječkih i gorskokotarskih govora te je objavio niz važnih radova, među kojima su Današnje oštarijsko narječje (1910) i Dijalekt grada Vrbnika na otoku Krku u prošlim vijekovima, upoređen sa današnjim (1913). Objavljivao je i stare spomenike, osobito glagoljske, poput Hrvatske glagolske knjige (1915), te prikupljao i izdavao narodne pjesme i pripovijetke, primjerice Narodne pripovijetke iz sela Stativa (1886) i Stare hrvatske apokrifne priče i legende (1917).
Osim toga, bavio se opisima gradova i narodnih običaja, što potvrđuju djela poput Grad Karlovac opisan i orisan (1906), Grad i selo Severin u Gorskom kotaru na Kupi (1932) i Uz Lujzinsku cestu (1935). Prevodio je beletristiku, pisao novele te izrađivao gramatike i čitanke za školsku uporabu, uključujući Hrvatsku slovnicu za srednje škole (1893) i Gramatiku današnjega hrvatskoga književnog jezika (1928).
Rijeka je bila jedno od mjesta njegova učiteljskog djelovanja, ali i područje njegovih filoloških istraživanja. Ovdje se nije posvetio samo nastavi, nego i proučavanju lokalnih dijalekata, što je postalo važan dio njegova znanstvenog opusa.
Rudolf Strohal preminuo je na današnji dan 1936. godine u Zagrebu.
#Rudolf Strohal
