Položaj žena i pitanje njihovih prava nakon završetka Prvog svjetskog rata, raspada Podunavske Monarhije i stvaranja nove državno-političke zajednice – najprije Kraljevine SHS, a potom Kraljevine Jugoslavije – dobili su novu dimenziju. Ulaskom nekadašnjih dijelova Austro-Ugarske, prije svega Slovenije i Hrvatske, u novu državu, otvorio se i drukčiji društveni prostor u kojemu su žene počele tražiti novu ulogu.
Tih godina traže pravo glasa, građansku jednakost i jednako pravo na nasljeđivanje. Tijekom rata mnoge su žene, ne samo kroz ratnu privredu, pokazale da mogu obavljati niz poslova koji su prije 1914. bili rezervirani gotovo isključivo za muškarce. U ratnim okolnostima žena je, u svjetskim okvirima, pokazala golemu energiju, svijest, umješnost, žilavost i upornost – upravo one sposobnosti koje su joj dotad bile sustavno nijekane.
U novoj državi žene se, uz humanitarni rad u brojnim društvima i udrugama, počinju organizirati i kroz feminističke organizacije poput Saveza feminističkih udruga Kraljevine SHS, Ženske Male Antante, Lige žena za mir i slobodu, Ženske stranke te Udruženja univerzitetski obrazovanih žena.
Prva takva organizacija osnovana je već u rujnu 1919. godine. Bio je to Narodni ženski savez SHS. Njegova osnovna zadaća bila je prosvjećivanje ženske populacije u Kraljevini. To nije bilo nimalo slučajno. Stupanj obrazovanosti, ali i svijesti žena o njihovim temeljnim pravima u novoj državi bio je vrlo nizak. Većina žena u Kraljevini SHS dolazila je iz seoskog, agrarnog okruženja i živjela pod višestoljetnim tutorstvom muške populacije.
Već tada tražilo se potpuno izjednačavanje žena s muškarcima. Prema pisanju beogradske Politike iz 1919. godine, na kongresu jugoslavenskih žena u Beogradu, na kojem su sudjelovale predstavnice ženskih udruga iz cijele zemlje, govorilo se o prosvjećivanju naroda, feminističkom pitanju i prostituciji. Iako su se sudionice složile da je narod prije svega potrebno odgojiti i opismeniti, nije bilo suglasja oko načina na koji to treba učiniti. Jedne su smatrale da treba ići među narod i djelovati kroz dobrotvorni rad, dok su druge vjerovale da se rezultati mogu postići snagom zakona i autoritetom države.
Tražilo se i potpuno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca. Kako je tada istaknuto, „čovek nema nikakvih viših moralnih kvalifikacija od žene, tako da je njenu potčinjenost mogao da ozakoni samo čovečji konzervativni duh“, a građanska jednakost, pravo glasa i pravo nasljeđa bile su tri stvari koje bi ženu „podigle na visinu čoveka“ i uklonile iz zakona one sramne paragrafe koji je ponižavaju, dok je s muškarcem izjednačena samo u pogledu krivnje, zločina i kazne.
Najopipljivije rezultate djelovanje tih udruga dalo je kroz tzv. analfabetske tečajeve za opismenjavanje žena. Interes je bio toliko velik da nije bilo moguće primiti sve prijavljene odjednom.
Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća, s pogoršanjem međunarodnih političkih odnosa, ženske se udruge sve više angažiraju i na pitanjima pacifizma i mira. Liga žena za mir i slobodu organizira susrete na kojima sudjeluju domaći i strani političari, uz niz predavanja o međunarodnoj politici. Jedan od njezinih važnih ciljeva bilo je i odgajanje mladeži u duhu mira.
U dvadesetim godinama feminizam, odnosno feminističke udruge u Kraljevini, sve više dolazi do riječi. U jednom članku Politike naslovljenom Moderna žena čitamo: „Dok se ljudi našeg doba, filozofi, zanatlije, činovnici, građani, jednom reči mogu porediti sa mudracima ili građanima starog doba, dotle je moderna žena bitno različita od žena svih ranijih istorijskih perioda. (…) ovde nije reč ni o jednoj klasi, ni o jednoj naciji, čak ni o jednoj rasi, već o čitavoj polovini ljudskog roda.“
Među organizacijama koje su se osobito borile za prava žena bila je Ženska stranka, osnovana 1927. godine. Njezina je zadaća bila ostvarivanje građanskih i političkih prava žena te pokretanje akcija među ženskom populacijom. Stranka je tadašnjoj Narodnoj skupštini podnijela rezoluciju sa zahtjevom za općim pravom glasa za žene. U njezinim izvješćima jasno se konstatira zapostavljenost žene u svim društvenim ulogama – kao domaćice, radnice, intelektualke. Ženska stranka zalagala se i za ravnopravno mjesto žene u obitelji.
Izjednačavanje žena i muškaraca u Kraljevini formalno se definiralo kao demokratsko načelo, ali se u praksi pitanje promatralo kroz prizmu političkog oportunizma, a ne dosljedne demokratske logike. Kao razlog za uskraćivanje političkih prava ženama navodila se njihova navodna nesposobnost, ali i strah da bi njihovo uključivanje u politički život moglo poremetiti odnose među strankama i ojačati ekstremizam.
S druge strane, kao prednost sudjelovanja žena u političkom životu isticalo se upravo ono što je društvo najčešće prepuštalo njima: socijalna pitanja, obiteljski život te teme vezane uz položaj žene i djeteta.
Oktroirani ustav iz 1931. godine ostavio je zakonodavcu slobodu da riješi pitanje ženskog prava glasa, ali je zakon o izboru narodnih zastupnika biračko pravo ipak dao samo muškarcima. No i sama mogućnost da se ženama jednoga dana to pravo prizna izazivala je među političarima žučne rasprave. Dok su jedni smatrali da su politička prava žena aktualna i neizbježna realnost, drugi su ostajali na tvrdim konzervativnim pozicijama. Po njima funkcije muškarca i žene nisu jednake, pa ne mogu biti ni njihova prava. Žena i muškarac, tvrdili su, ravnopravni su samo u moralnom smislu, a ako bi se ženama politička prava i dala, to bi trebalo ograničiti na one koje „vrše ulogu muškarca“, uz uvjet da su udane, jer samo takve mogu biti stup društva.
Tadašnje društvo bilo je, dakle, po tom pitanju duboko podijeljeno. Unatoč vidljivim pomacima, trebalo je proći još vremena da žena bude priznata kao punopravni politički subjekt. U Kraljevini Jugoslaviji to je pitanje ostalo daleko od konačnog rješenja.
Ženi u toj državi nije bilo nimalo lako. Bila je, prema riječima sociologinje Vere Erlich u njezinoj velikoj studiji Porodica u transformaciji, zapostavljena u gotovo svakom pogledu. Ako je za žene u 20. stoljeću postojao poseban društveni pakao, onda je to, bez obzira na djelovanje različitih ženskih udruga, stranaka i skupina koje su se borile za ravnopravnost, u velikoj mjeri bila upravo Kraljevina Jugoslavija.
Istaknuta fotografija: Pixnio
#građanska jednakost #prava žena #Pravo glasa #Žensko pitanje
