Prostor stadiona Kantrida ovih je dana u središtu dvaju paralelnih postupaka koji otvaraju isto pitanje iz dva posve različita kuta: što Kantrida danas jest i što sutra može postati. Dok su Građanska inicijativa Kantrida, Društvo arhitekata Rijeka i Udruga Urbani separe Konzervatorskom odjelu u Rijeci predali zahtjev za stručnu valorizaciju i moguće smjernice zaštite tog prostora, Primorsko-goranska županija istodobno je objavila javni uvid u prijedlog nove granice pomorskog dobra za područje Stadiona Kantrida, i to na zahtjev Grada Rijeke. Javnosti se tako u isto vrijeme otvaraju dvije teme: može li Kantrida biti prepoznata kao baština i što bi za njezinu budućnost značilo izmicanje dijela prostora iz režima pomorskog dobra.
Tekst zahtjeva koji su konzervatorima uputili građanska inicijativa i strukovne udruge polazi od teze da Kantrida nije samo sportski objekt, nego prostor višestruke vrijednosti: povijesne, urbanističke, arhitektonske, krajobrazne i društvene. U središtu njihova argumenta nije samo starost stadiona, otvorenog još 1913. godine, nego i njegova jedinstvena pozicija unutar nekadašnjeg kamenoloma, između stijenskog masiva i mora, kao i činjenica da je riječ o prostoru snažno upisanom u kolektivnu memoriju grada. Inicijativa zato ne traži zabranu razvoja, nego službeno očitovanje Konzervatorskog odjela o tome postoje li osnove za stručnu valorizaciju i eventualno utvrđivanje smjernica zaštite. Po važećem Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kulturna dobra uživaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske, a status nastaje tek formalnom odlukom i upisom u Registar kulturnih dobara. To znači da sam zahtjev još ne znači da je Kantrida već zaštićena, nego tek da se traži stručna provjera ima li za to temelja.
Paralelno s tom inicijativom, Primorsko-goranska županija objavila je javni uvid u prijedlog nove granice pomorskog dobra za područje Stadiona Kantrida. Na županijskoj stranici jasno je navedeno da je podnositelj zahtjeva Grad Rijeka, a javni uvid, sukladno zakonu, traje 30 dana tijekom kojih građani i zainteresirana javnost mogu podnijeti pisane prijedloge i primjedbe. Drugim riječima, ne radi se još o konačnoj odluci, nego o fazi postupka u kojoj je prijedlog otvoren javnoj provjeri i osporavanju.
Sama srž prijedloga vidi se i iz javno objavljenog grafičkog priloga: nova, predložena granica pomorskog dobra pomiče se bliže moru, tako da pomoćno igralište i dio okolnog platoa izlaze iz sadašnjeg obuhvata pomorskog dobra. Gradonačelnica Iva Rinčić i zamjenik gradonačelnice Aleksandar Saša Milaković javno su potvrdili da je upravo to bila namjera Grada. Kako su naveli, cilj je da prostor pomoćnog stadiona bude izmaknut iz režima pomorskog dobra jer, po njihovu tumačenju, nije u funkciji pomorskog dobra, nego bi u budućnosti trebao biti na raspolaganju za planiranje stadionskog zahvata.
Tu, međutim, počinje i najveća javna nedoumica. Pomorsko dobro po zakonu nije klasična nekretnina u nečijem vlasništvu: ono je opće dobro i na njemu se ne može steći pravo vlasništva. Zato Grad Rijeka ne može biti vlasnik onoga što je formalno pomorsko dobro, bez obzira na to što na tom prostoru može imati planske, komunalne ili druge ovlasti. Upravo zato postupak izmjene granice nije tehničko, nego izrazito političko i razvojno pitanje: njime se odlučuje koji dio prostora ostaje u režimu općeg dobra, a koji iz njega izlazi.
Važan detalj, koji je u javnosti izazvao dodatnu zabrinutost, sadržan je i u samom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. Naime, rješenje o određivanju granice pomorskog dobra može sadržavati navod da nekretnina gubi status pomorskog dobra ako se iznimno izuzima iz tog režima, kao i nalog zemljišnoknjižnom sudu da se na takvoj nekretnini izvrši upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Upravo zbog toga dio javnosti strahuje da bi izmicanje granice moglo značiti izlazak dijela Kantride iz režima općeg dobra i prijenos tog prostora u klasičniji imovinski režim. Taj strah nije bez pravnog uporišta, ali istodobno iz samog prijedloga granice ne proizlazi automatski ni buduća prodaja prostora, ni konačna namjena, ni točan režim pristupa obali. Za to bi bili potrebni daljnji postupci i odluke.
Zato se danas na Kantridi zapravo ne sudaraju samo dvije procedure, nego i dvije vizije prostora. Jedna polazi od toga da je Kantrida jedinstveni urbani i krajobrazni ambijent koji zaslužuje stručnu valorizaciju i moguće mehanizme zaštite. Druga polazi od toga da bez izmjene granice pomorskog dobra nema stvarnog prostora za budući razvoj stadiona. Problem nastaje ondje gdje se te dvije logike ne susretnu, nego počnu jedna drugu poništavati: zaštita se doživljava kao kočnica razvoja, a razvoj kao prijetnja identitetu prostora.
U ovom trenutku jedino je sigurno da nijedan od ta dva procesa još nije dovršen. Kantrida nije proglašena kulturnim dobrom, ali je pokrenuta inicijativa da se ispita zaslužuje li takav status ili barem konzervatorske smjernice zaštite. Istodobno, nova granica pomorskog dobra nije usvojena, nego je tek stavljena na javni uvid. No već sama činjenica da se oba postupka događaju istodobno pokazuje koliko je pitanje Kantride osjetljivo: ne radi se samo o stadionu, nego o prostoru u kojem se sijeku sport, javni interes, urbana memorija, pravo pristupa obali i budući razvoj zapadnog dijela grada. Upravo zato rasprava o Kantridi više nije samo pitanje gradnje, nego i pitanje karaktera Rijeke i odnosa grada prema vlastitom prostoru.
Istaknuta fotografija izvor Primorsko-goranska županija
#Grad Rijeka #pomorsko dobro #Primorsko-goranska županija #Stadion Kantrida
