Jučer, 17. listopada u riječkoj je Filodrammatici predstavljena izložba poljsko-britanske umjetnice Kasije Molge. Kao rezultat njezine rezidencije u Rijeci u okviru međunarodnog projekta S+T+ARTS4WaterII, Molga svojim radom istražuje kompleksne odnose između ljudi, živog morskog svijeta i petrokemijske industrije.
Prije otvaranja izložbe, umjetnica je jučer u razgovoru s Davorom Miškovićem otkrila kada se razvila njezina strast prema moru kao motivu i kako je pristupila istraživanju tragova nafte u moru. Sve seže u njeno djetinjstvo, objasnila je, kada je kao osnovnoškolka provodila mnogo vremena na brodu svoga oca pomorca. “More za mene znači dom”, rekla je, a nakon što se u odraslijoj dobi počela baviti proučavanjem umjetnosti i informatikom, objedinila je taj osjećaj pripadanja sa svojim vještinama i razvila ideju za projekt.
Molga je odrasla u gradu u Poljskoj koji je sličan Rijeci, također je važna luka. Kada govorimo o onečišćenju mora, u Rijeci se, u usporedbi s tragičnim izljevima nafte kojima smo svjedočili u posljednja dva desetljeća, pogotovo u Meksiku, ne događaju takvi “spektakli”. Ovdje svjedočimo kontinuiranim onečišćenjima zbog regularnog funkcioniranja industrije, sitnim komadićima nafte postindustrijskih ostataka koji postepeno narušavaju čistoću i zdravlje našeg mora i ekosustava. Tu je ključna i problematika manjka transparentnosti. U jednu smo ruku svi odgovorni, i ne želimo ovisiti o fosilnim gorivima, premda i dalje jesmo, jer se teško izvući iz takvog sistema koji je toliko ukorijenjen.
Izložba i istraživanje Naftni zapleti pokazuje kompleksnost ovog problema, ona na osobnoj razini spaja autoričinu funkcionalnu i poetsku stranu, istovremeno izazivajući emotivnu reakciju i poriv za djelovanjem. Instalacija uključuje analognu holografiju, sinkronizirane video projekcije, crteže te manifest posvećen podvodnom umjetničkom promatranju. Hologrami, nastali snimanjem potopljenih industrijskih ostataka i morskih organizama uz pomoć crvenog laserskog svjetla, otkrivaju napetost između vidljivog i skrivenog, ističući ograničenja ljudske percepcije u zagađenim morskim okolišima.
Dva sinkronizirana video rada nadopunjuju taj dijalog: jedan prikazuje organizme koje je Molga susrela tijekom ronjenja, dok drugi prikazuje proces u kojem umjetna inteligencija analizira prikupljene podatke u nastojanju detektiranja tragova toksičnosti. Kada algoritam zakaže, prizori iz prvog videa poprimaju nadrealne oblike – bića čije postojanje ostaje između mogućeg i zamišljenog. Zvuk podvodnih snimki i glasovi znanstvenika, radnika i građana s okruglog stola u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci (ekologa, INE i ronioca) stvaraju mrežu koja povezuje kolektivno ljudsko sjećanje s morem kao živim organizmom.
Molga o umjetnoj inteligenciji razmišlja kao o alatu, nečemu što joj može pomoći ubrzati proces, ali mu pristupa s dobrom dozom opreza. Njena izložba je među ostalome i zbog toga promišljena i sadržajna, bazirana na opažanju, proučavanju i iskustvu, nudeći svakome tko je doživi priliku da razmisli što se odvija ispod doslovnih i figurativnih morskih površina.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
#Drugo More #Filodrammatica #Kasia Molga #Naftni zapleti
