31. MFMS: „Matija“ – Arterarij Zagreb (ocjena 4,71)
Obiteljska tragedija – ono kad „ne ide po redu“, pa kad još nije ni bolest u pitanju nego beznađe u koje zapadne duša – tema je o kojoj imamo suprotne osjećaje: ili ne želimo ništa o tome znati, ili baš naprotiv, želimo znati sve.
A u osnovi svakog od ta dva impulsa – stoji strah.
Strah od činjenice da se taj užas može svakome dogoditi, strah da nećemo primijetiti naznake budućeg događaja, strah da ćemo ga sami nečim i nesvjesno isprovocirati…
„Matija“ je priča o takvoj nesreći. S jedne strane neutješni roditelji zauvijek zarobljeni pitanjem jesu li mogli spriječiti suicid sina, s druge strane duboko depresivni sin koji ne vidi izlaz u nastavku života. Jedina mu je želja – duboki san…
S ovim užasom suočio se osječki istraživački novinar Drago Hedl i njegova supruga Ljerka, roditelji Matije Hedla – izuzetnog dječaka, mladića i znanstvenika, koji je bio izniman u svemu što je radio. Strastveno je volio glazbu, svirao flautu i obožavao opere, a opredijelio se za studij kemije, kasnije znanstvenu karijeru na Yaleu.
U knjizi „Matija“, Drago Hedl opisuje 37 dana roditeljske borbe s američkom administracijom da tijelo mrtvog sina dovedu u Hrvatsku.
U predstavi koja traje 80 minuta, redatelj Patrik Lazić dramatizira roman i priređuje ga za scensku igru troje glumaca: Matijine roditelje igraju Doris Šarić Kukuljica i Dražen Bratulić, a sve ostale uloge lica koja se spominju u romanu – uključujući i Matiju u svim fazama života – igra Davor Tarbuk. Pred nama više nisu autentični bračni par Hedl – sad gledamo tumače njihove tragične životne priče, glumce koji ju igraju – autentično.
Svaka dramatizacija je osobni izbor sekvenci romana i treba duboko ući u njegovo tkivo da se izborom postigne snaga koju donosi knjiga. Iako mlad i tek na početku redateljskog puta, Patrik Lazić je zrelo zaronio u roman, kojim Drago Hedl ogoljava sebe više nego osobnosti bivše supruge i sina. Hedl ih je, na neki način, svojim romanom zaštitio.
Ali Lazić i njima daje glas koji nikad ne optužuje – možda tek jednom, kad Majka – snažna žena u krhkom tijelu – konstatira da Otac stalno plače, kao da samo njega boli odlazak sina i besćutnost društva u kojem su zatočeni tjednima…
Sin im se obraća u oproštajnim pismima, tvrdeći da nitko nije kriv i da je tako jedino moglo biti.
U drami Patrika Lazića prema knjizi Drage Hedla – glazba ima veliku ulogu. Na samom početku, otac u mislima vidi dječaka s flautom kako zamiče u šumu. Okrenut mu je leđima, samo čuje glazbu koju svira i boji se da će se dječak okrenuti. I da će ga prepoznati.
Iako je sve što se događa između prvog i posljednjeg prizora vrlo potresno i okrutno u naravi – ovaj početak sa šumom i dječakom – iznimno je dirljiv trenutak predstave. Kao i sam kraj, kad otac u mislima projicira jedinu Matijinu želju: da s 55 godina završi svoju znanstveničku karijeru na Yaleu i – osnuje svoje malo kazalište…
Ta želja, iskazana nakon svega kroz što kao gledatelj prođete s glumcima – istinska je katarza. To je ono što vas ugrize za dušu i ponovo otvori pitanje je li zaista sve moralo baš tako biti…
Riječka je publika ovoj predstavi dala visoku ocjenu od 4,71. To znači da je prepuno gledalište gotovo unisono glasalo ocjenom 5. Predstava je upravo stigla s Marulićevih dana u Splitu, gdje su nagrađeni redatelj i dramaturg Patrik Lazić te Doris Šarić Kukuljica za ulogu Majke.
U predstavi koju smo gledali ne bih mogla izdvojiti jednog glumca vrijednog nagrade. Njih troje su obitelj pogođena tragedijom i kao obitelj bi trebali dobiti i glumačke nagrade. Pritom Davor Tarbuk nije bio u podjeli od početka. A sada se čini da samo on to može igrati. U savršenoj suigri s Doris Šarić Kukuljicom i Draženom Bratulićem…
Istaknuta fotografija MFMS Rijeka
#Arterarij Zagreb #Atrij HKD-a na Sušaku #Drago Hedl #Matija #Međunarodni festival malih scena
