Ratovi, naoružavanje, strahovi i sve dublje podjele među ljudima posljednjih su godina postali dio naše svakodnevice. Svijet kao da se ponovno navikava na jezik sile, na agresivne narative, na podizanje zidova i na logiku prema kojoj je rat neizbježna, gotovo prirodna činjenica ljudskog postojanja. Može li se u takvom vremenu još uvijek ozbiljno govoriti o miru? I može li se mir, osim zazivati, teološki misliti, društveno braniti i konkretno graditi?
Upravo će se tim pitanjima baviti ovogodišnji Mediteranski teološki susreti, koji će se od 12. do 18. srpnja održati u Lovranu, u organizaciji Riječke nadbiskupije. Tema petih Susreta glasi „Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma“, a u Domu pastoralnih susreta okupit će četrdesetak mladih teologa i studenata teologije iz katoličkih, pravoslavnih, protestantskih i islamskih sredina.
Program Susreta nije zamišljen kao uobičajena konferencija, nego kao prostor zajedničkog života, razgovora, predavanja, radionica i ozbiljnog suočavanja s pitanjima koja se ne mogu riješiti brzom izjavom ili prigodnom porukom. Ove godine sudionici će o miru, militarizaciji, religiji, dijalogu i odgovornosti vjerskih zajednica promišljati s predavačima različitih konfesionalnih i religijskih pozadina. Među njima su Sihem Djebbi sa Sveučilišta Sorbonne Paris Nord, pravoslavni vladika Grigorije Durić, Stipe Odak s Katoličkog sveučilišta u Louvainu te Viola Raheb iz zaklade Pro Oriente u Beču.
Posebnu pozornost privlači dolazak dvojice kardinala čiji javni istupi već odavno nadilaze uske crkvene okvire: kardinala Blasea Cupicha, nadbiskupa Chicaga, i kardinala Ladislava Nemeta, nadbiskupa Beograda. Oni će sudjelovati i na javnoj tribini koja će se 14. srpnja održati u Rijeci, a na kojoj će se otvoriti pitanja religije i militarizacije, kršćanstva izvan identitetskih politika, sekularizacije, migracija, budućnosti Crkve i izazova sinodalnosti.
Jedan od članova Organizacijskog odbora Mediteranskih teoloških susreta, teolog Marko Medved, kaže da ovogodišnju temu nije potrebno posebno objašnjavati. Kada se o njoj odlučivalo, postojala je i misao da bi do ljeta možda neki od ratova mogli završiti. No, sredina srpnja dočekuje nas s Ukrajinom, Gazom i novim žarištima, u svijetu u kojem se, kako kaže Medved, stalno pojavljuje nova eskalacija.
– Nema potrebe objašnjavati zašto ove godine ta tema, kaže Medved – Kad smo je odabirali, neki od nas u organizacijskom odboru pitali su se hoće li do ljeta neki od ovih ratova završiti. Evo nas, sredina srpnja, Ukrajina je tu, Gaza, nova žarišta. Tema je, nažalost, i dalje vrlo aktualna.
Mediteranski teološki susreti nastali su na tragu inicijative riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, još iz vremena dok je bio dubrovački biskup. Prvotna ideja bila je otvoriti prostor religijskog doprinosa pomirenju, osobito u katoličko-pravoslavnom kontekstu na prostoru bivše Jugoslavije. S vremenom se ta priča širila, pa danas okuplja mlade teologe i studente iz katoličkih, pravoslavnih, protestantskih i islamskih sredina, ne samo iz Hrvatske i susjedstva, nego i šire.
Medved posebno ističe da vrijednost Susreta nije samo u predavanjima, nego u ambijentu koji se stvara iz dana u dan. Sudionici zajedno žive, razgovaraju, raspravljaju, druže se i suočavaju s pitanjima koja nadilaze akademsku formu.
– Možda je i važnije od svega toga taj ambijent koji se tamo stvara. Mi zajedno živimo, zajedno raspravljamo, zajedno se družimo do kasno u noć. Svaki put se iznenadim kad vidim mlade ljude koji su ozbiljno zainteresirani ne za banalna, nego za ozbiljna pitanja o životu. To i mene izgrađuje.
Upravo je zato, smatra Medved, važno da se mladi teolozi ne drže pod staklenim zvonom, nego da budu izloženi stvarnim pitanjima društva u kojem žive. Prošlogodišnji Susreti, podsjeća, izazvali su kritike i iz nekih religijskih zajednica jer su otvarali osjetljive teme, od zlostavljanja unutar vjerskih zajednica do odnosa politike i religije. No, za Medveda to nije slabost, nego smisao teološkog rada.
– Neki ljudi misle da mlade treba držati pod staklenim zvonom i ne izlagati ih raspravi o pitanjima koja se nalaze u društvu. Mi smo potpuno drugoga mišljenja. Mislimo da dijalog i rasprava mogu samo pomoći u sazrijevanju mladoga čovjeka jer ga pripremaju na to da si u sekulariziranom svijetu u kojem živimo svaki dan iznova postavi pitanje zašto sam vjernik i zašto sam teolog, kaže Medved.
Za njega dijalog ne znači odricanje od vlastitog identiteta. Naprotiv, istinski dijalog moguć je tek onda kada čovjek zna tko je, ali je spreman pogledati stvarnost i iz tuđe perspektive. U tome Medved vidi i samu narav objavljenih religija.
– Otvaranje dijaloga ne znači da se ja odričem vlastitog identiteta, bio on ljudski, bio on nacionalni, nego da pokušavam probleme sagledati i iz drugih perspektiva. Religije o kojima ovdje govorimo, kršćanstvo, islam i židovstvo, u svojoj su naravi dijaloške. Ako Bog dijalogizira s čovjekom, onda moramo biti prvi koji će dijalogizirati sa svima, a ne zatvarati se u zidove tvrđave i preko nišana gledati pitanja i izazove koji nam se postavljaju.
Upravo zbog toga Medved snažno naglašava važnost teologije u javnom prostoru. Vjera, kaže, može biti blagotvorna, ali govor o vjeri bez teološke dubine može postati opasan, primitivan i manipulativan. Politika je religiju uvijek koristila, a danas je, smatra, koristi osobito snažno. Zato je odgovornost teologa tim veća.
– Nije bilo kakva prisutnost vjere u javnosti zadovoljavajuća. Ako se o vjeri govori u javnosti bez teološkog aspekta, onda govor o vjeri može biti opasan, može biti primitivan. Može biti primitivan za pojedinca, a može biti opasan i za društvo, kaže Medved.
Pritom odbacuje predodžbu da je teologija čuvarica nečega nepromjenjivog, zatvorenog i dovršenog. Religija se, kaže, kroz povijest trajno mijenjala, a upravo je teologija bila prostor u kojem su se te promjene mislile, objašnjavale i vodile.
– Potpuno je pogrešno uvjerenje da teologija čuva nešto nepromijenjeno dvije tisuće godina. Religija se trajno mijenja u povijesti i upravo je teologija ta koja joj pomaže da se mijenja. Teologija pomaže da vjera bude u trajnom dijalogu s društvom. Društvo uvijek postavlja nova pitanja, a odgovor na ta pitanja pomaže vjeri da u svakom vremenu iznova formulira ono što vjeruje.
Ovogodišnja tema Susreta izravno otvara pitanje može li se u ime vjere govoriti o ratu. Medvedov odgovor je jasan: ne može. Vjera, kaže, ne može biti opravdanje ni za rat, ni za militarizaciju, ni za verbalne i kulturne ratove koji se često vode pod zastavom vjerskog identiteta.
– Svaki rat je potpuno suprotan temeljima vjere. Naravno, ako te netko napadne, imaš se pravo braniti, ali danas više ne možemo olako govoriti o pravednom ratu. Potpuno je neprihvatljivo u ime vjere i kršćanstva pozivati na bilo kakve ratove. Čak i na verbalne ratove, na kulturne ratove. Mi u javnom prostoru imamo osobe koje se pozivaju na svoj kršćanski identitet, a vode verbalne i kulturne ratove. To je totalno neevanđeoski“, kaže Medved.
Zato ovogodišnji Mediteranski teološki susreti nisu samo akademski skup o miru. Oni su i pokušaj da se unutar vjerskih zajednica ojačaju glasovi koji će imati hrabrosti govoriti protiv militarizacije društva, protiv instrumentalizacije religije i protiv pretvaranja vjere u političko oružje.
Medved pritom ne skriva da biti teolog nije uvijek udobna pozicija. Lakše je, kaže, biti „dvorski teolog“, onaj koji brani autoritet i ne ulazi u sukob s moćnima. Teže je biti proročki teolog, onaj koji otvara pitanja, izlaže se kritikama i ponekad strada zbog vlastitih stavova.
– Istinski teolog nije dvorski teolog. Istinski teolog je uvijek prorok. Proroci su stradavali u svakom vremenu. Ali bez teologa religija ne može naprijed, kaže Medved.
Kao primjer navodi i Drugi vatikanski sabor, podsjećajući da su mnogi teolozi čije su ideje kasnije postale prihvaćene u Crkvi prije toga godinama trpjeli pritiske, gubili katedre, a njihove su knjige uklanjane iz knjižnica. To, smatra, pokazuje da teologija nije ukras religije, nego njezina unutarnja snaga obnove.
Iako je glavni program Mediteranskih teoloških susreta namijenjen sudionicima i nije otvoren široj javnosti, dio programa bit će javno dostupan. Najvažniji javni događaj bit će tribina s kardinalima Cupichem i Nemetom u Rijeci (14. srpnja, 20 sati), a javnosti će biti predstavljena i nova knjiga, zbornik radova s prethodnih izdanja Susreta. Osim toga, dio tema i promišljanja organizatori će nastaviti približavati javnosti putem portala Zvona Riječke nadbiskupije.
Od ovogodišnjih Susreta Medved očekuje da mladi teolozi iz Lovrana odu ohrabreni za vlastiti identitet, ali i spremniji za susret s drugima. Ne kao ljudi koji se povlače u zatvorene zajednice, nego kao oni koji svoje vjerske zajednice žele mijenjati iznutra i živjeti u društvu koje je sekularno, pluralno i složeno.
– Očekujemo da se ti mladi ljudi sa skupa vrate formirani u identitetu koji drugoga ne gleda kao neprijatelja. Da ostanu u svojim vjerskim zajednicama, ali da ih mijenjaju iznutra. I da budu spremni na dijalog s drugima, zaključuje Medved.
U vremenu u kojem se mir prečesto doživljava kao slabost, a ratnički govor kao dokaz odlučnosti, ovogodišnji Mediteranski teološki susreti otvaraju temu koja nadilazi crkvene, akademske i religijske krugove. Jer pitanje mira danas više nije samo pitanje diplomacije, politike ili sigurnosti. Ono je i pitanje savjesti, jezika, vjere i hrabrosti da se usred buke rata još uvijek govori drukčije.
Istaknuta fotografija Marka Medveda Riječka nadbiskupija
#Lovran #Marko Medved #Mediteranski teološki susreti #Rijeka #Teologija
