Dostojanstveno, mirno i uz primjeren broj uzvanika, mještana i potomaka stradalih, na Memorijalnom groblju u Sobolima obilježena je 84. godišnjica podhumske tragedije, jednog od najstrašnijih fašističkih zločina počinjenih na području Grobnišćine i čitavog našega kraja. Okupljeni su još jednom pokazali da sjećanje na podhumske žrtve u ovoj zajednici nije tek dio obveznog protokola, nego živa obiteljska i zavičajna uspomena koja se brižno prenosi s generacije na generaciju.
Na današnji dan, 12. srpnja 1942. godine, talijanske fašističke okupacijske snage ubile su 91 mještanina Podhuma. Selo je opljačkano i spaljeno, a stotine žena, djece i starijih ljudi odvedene su u logore i zatočeništvo u Italiju. U samo jednom danu ugašeni su ljudski životi, razorene obitelji i uništeni domovi, a posljedice toga zločina ostale su trajno upisane u živote Podhumaca i čitave Grobnišćine.
U znak sjećanja na žrtve položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Počast su odali izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Melita Mulić, saborska zastupnica Danica Baričević kao izaslanica predsjednika Vlade i predsjednika Hrvatskoga sabora, uz pratnju počasne postrojbe Hrvatske vojske, zamjenik primorsko-goranskog župana Toni Štimac, načelnica Općine Čavle Ivana Cvitan Polić s općinskim predstavnicima i uz pratnju Frankopanske straže te načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja s predstavnicima Općine.
Vijenac je u ime Grada Rijeke položio predsjednik Gradskog vijeća Robert Kurelić, a počast žrtvama odali su i članovi Udruge podhumskih žrtava, predstavnici antifašističkih udruga iz Rijeke, Primorsko-goranske županije, Opatije, Liburnije, Kastva, Viškova, Čavala te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Zbor Castrum uz pratnju Darka Čargonje izveo je hrvatsku himnu i pjesmu „Sunce na Kvarnere“, dok je Zvir izveo „Hrvaticu“ Vatroslava Lisinskog.
Obraćajući se okupljenima, načelnica Općine Čavle Ivana Cvitan Polić podsjetila je da ni više od osam desetljeća nije moglo izbrisati bol koju je Podhum proživio, kao ni posljedice koje se u obiteljima žrtava prenose s koljena na koljeno.
– Nijedna osveta ne može biti opravdanje za zločin. Smrt jedne osobe ne može biti razlog za pogubljenje 91 čovjeka i uništenje čitavog sela. Kada se izgubi poštovanje prema ljudskom životu, strada čovječnost. Upravo zato moramo govoriti istinu, ne kako bismo širili mržnju, nego kako bismo je sačuvali i spriječili da se takvo zlo ikada više ponovi, poručila je Ivana Cvitan Polić, naglasivši da oprost nije isto što i zaborav.
– Oprostiti znači odbiti živjeti u mržnji, ali zaboraviti nikada ne smijemo. To bi bila nepravda prema ljudima koji su izgubili živote i prema njihovim obiteljima, zaključila je načelnica Općine Čavle.
Načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja istaknuo je da se u Sobolima ne govori samo o povijesnim činjenicama i brojkama, nego o očevima, sinovima, braći, majkama i djeci, njihovim životima, snovima i svakodnevici koja je nasilno prekinuta. Nijedna brojka, poručio je, ne može opisati težinu njihove sudbine, zbog čega je odgovornost današnjih generacija sačuvati njihova imena i priče, ne samo zbog prošlosti nego i zbog budućnosti.
Darko Fanuko, govoreći u ime antifašističkih udruga, jasno je podsjetio da su talijanske okupacijske fašističke snage u Podhumu počinile planski zločin nad civilnim stanovništvom. Njegov cilj nije bio samo uništiti selo nego i zastrašiti čitav kraj te slomiti volju stanovništva za otporom i slobodom.
– Antifašizam nije samo povijesna činjenica niti pripada samo jednoj generaciji. Antifašizam predstavlja trajno opredjeljenje za slobodu, mir, jednakost, demokraciju i dostojanstvo svakog čovjeka. To su vrijednosti na kojima počiva suvremena Republika Hrvatska i koje su ugrađene u njezin Ustav, rekao je Fanuko upozorivši još i na pokušaje iskrivljavanja povijesnih činjenica te umanjivanja i relativiziranja zločina fašizma.
– Na to ne smijemo pristati. Ne zbog ideoloških razloga, nego zbog poštovanja prema istini i svim nevinim žrtvama koje su izgubile svoje živote, naglasio je Franuko, posebno se obrativši mladima porukom da čuvaju slobodu i istinu, poštuju različitosti te ne dopuštaju da mržnja, netolerancija i nasilje postanu prihvatljiv način razmišljanja ili djelovanja.
Zamjenik primorsko-goranskog župana Toni Štimac govorio je o običnim ljudima koji su se toga jutra probudili i krenuli obavljati svoje svakodnevne poslove, ne sluteći kako će dan završiti. Podsjetio je da se, usprkos porukama „ne ponovilo se“, zločini nad civilima nastavljaju ponavljati, od Vukovara i Škabrnje do Srebrenice i današnjih ratnih stradanja u svijetu. Posebno je naglasio da poruke ovakvih komemoracija moraju doprijeti do djece i mladih, jezikom i načinima koje će oni moći razumjeti.
– Mi ovdje danas ne slavimo smrt, nego slavimo život, poručio je Štimac.
Danica Baričević, izaslanica predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, istaknula je da su vrijednosti antifašizma i Domovinskog rata važan dio političkog identiteta suvremene hrvatske države. Naglasila je da Hrvatska njeguje kulturu sjećanja na nevine žrtve totalitarnih režima te da se mora odlučno suprotstaviti ekstremizmu i svakom obliku totalitarizma, uz očuvanje demokratskog poretka, mira i međusobnog uvažavanja.
Melita Mulić, savjetnica predsjednika Republike za ljudska prava i civilno društvo te izaslanica predsjednika Zorana Milanovića, podhumski je zločin nazvala jednim od najtežih fašističkih zločina počinjenih u Hrvatskom primorju i njegovu zaleđu.
– Ubijani su obični ljudi, nikome ništa krivi, kojima su život bili njihova obitelj, dom, vjera i domovina, rekla je Mulić, istaknuvši da sjećanje na podhumske žrtve i antifašističku borbu za slobodu nije važno samo za Podhum i cijelu Grobnišćinu nego i za Hrvatsku.
– Antifašizam je dio našeg identiteta, naših korijena i sastavni dio hrvatskog puta prema slobodi i neovisnosti, poručila je izaslanica predsjednika Republike.
Nakon komemorativnog dijela uz spomenik je služena sveta misa, koju je predvodio Ivan Šarić.
Za autora ovih redaka Podhum nije samo mjesto zločina zabilježenog u povijesnim knjigama. Među muškarcima koji su toga 12. srpnja 1942. godine gledali smrti u oči bio je i Albert Zaharija, nono moje supruge i pranono moje djece. Izbjegao je strijeljanje, nakon čega je sa svojom obitelji i stotinama sumještana odveden u Italiju, dok su im domovi bili opljačkani i spaljeni.
Među odvedenom djecom bio je i Albertov tada dvogodišnji sin, otac moje supruge. Iz tog se vremena, razumljivo, ne sjeća mnogo. Pamti da su imali što jesti, da je njegov otac mnogo radio te da su bili smješteni na imanju nekog talijanskog baruna i spavali u štali. Pamti i da se igrao kukuruznim oklascima.
Kada su se vratili u Podhum, vratili su se na mirišće, na ostatke spaljenog doma. Budući da nisu imali gdje spavati, primila ih je daljnja rođakinja iz susjednog sela. Imala je ponešto novca i za dječaka je pripremila pravi krevet, ali njemu su plahte bile toliko strane da je iz kreveta otišao spavati u štalu, na sijeno.
Možda se upravo u toj dječjoj odluci, u tom odlasku iz čistog kreveta natrag na sijeno, najbolje vidi što su fašistički zločin, progon i uništenje doma učinili ljudima koji su 12. srpnja 1942. godine protjerani iz Podhuma.
Zbog svih onih koji su toga dana ubijeni, zbog svih onih koji su toga dana preživjeli egzekuciju, zbog svih onih koji se na svoj rodni prag nikada nisu vratili, ali i zbog Alberta i njegova sina i svih koji su se vratili, komemoracija u Sobolima ne može biti samo protokol. Ona je obveza da se zločin pamti i da se njegovi počinitelji jasno imenuju.
Smrt fašizmu!
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
