Opatija će od 25. do 29. kolovoza ponovno postati središnje mjesto hrvatskog dokumentarnog filma. Na 24. Liburnia Film Festivalu bit će prikazan 21 film u konkurenciji, među kojima deset premijera, od čega pet svjetskih, a uz natjecateljski program publiku očekuju razgovori s autorima, edukativni i profesionalni programi, diskusije, dodatne filmske projekcije te glazbeni sadržaji.
Najstariji hrvatski festival posvećen isključivo domaćem dokumentarnom filmu već gotovo četvrt stoljeća prati razvoj hrvatske dokumentarne scene, otkriva nove autore i publici predstavlja filmove koji izravno svjedoče vremenu u kojem živimo. Ovogodišnja selekcija donosi intimne obiteljske priče i osobne ispovijesti, ali i društveno angažirane filmove koji propituju rad, migracije, nasilje, identitet, okoliš, kolektivno pamćenje i prostor koji nas okružuje.
Militarizacija kao tema koju više nije moguće ignorirati
Ovogodišnji Liburnia Film Festival u središte pozornosti stavlja militarizaciju, proces koji sve snažnije oblikuje europsku svakodnevicu, politički jezik i gospodarske prioritete.
Rat u neposrednom susjedstvu, rekordna ulaganja u obranu, rast vojne industrije i sve prisutnija ratna retorika ponovno su postali dio naše stvarnosti. Organizatori pritom dokumentarni film vide kao prostor u kojem takve procese treba promišljati, propitivati i o njima razgovarati.
– Ovogodišnja tema nije odabrana zato što želimo ponuditi odgovore, nego zato što vjerujemo da postoje pitanja koja ne smijemo prestati postavljati. Militarizacija više nije nešto što se događa negdje drugdje – ona postaje dio naše svakodnevice, političkog jezika i ekonomskih prioriteta. Dokumentarni film možda ne može promijeniti svijet, ali može pomoći da ga jasnije vidimo, poručuju organizatori.
Festivalsku temu prati i ovogodišnji vizual riječkog Studija Pixel, zamišljen ne samo kao ilustracija nego i kao nastavak rasprave o procesima koji se odvijaju pred našim očima, često toliko postupno da ih gotovo prestajemo primjećivati.
Festival je otvorio prostor i publici kroz natječaj za kratke videoforme u kojima autori, umjetnici i svi zainteresirani u trideset sekundi mogu progovoriti o militarizaciji društva, kroz osobno iskustvo, osjećaj, događaj ili mogući odgovor. Odabrani radovi bit će predstavljeni na festivalskim društvenim mrežama, a dio njih i na velikom platnu Ljetne pozornice.
Intimne priče koje otvaraju univerzalna pitanja
Nekoliko filmova ovogodišnje konkurencije polazi od obiteljske intime kako bi progovorilo o univerzalnim iskustvima.
„Čuvarica uspomena“ Riječanke Jelene Ratko, koja će u Opatiji imati hrvatsku premijeru, nježan je portret ljubavi i života obilježenog radom, u kojem uspomene postaju posljednje utočište svijeta koji nestaje.
Marina Jurčić u filmu „Krug, crta, zeleno“, jednoj od ovogodišnjih svjetskih premijera, koristeći arhivske snimke, obiteljske fotografije i sudske dokumente rekonstruira odrastanje četiriju sestara u obitelji obilježenoj traumom. Iz te rekonstrukcije nastaje intimna priča o sestrinstvu, otpornosti i ljubavi.
Lucija Ana Večerina u filmu „Dragi tata“ ocu s kojim više od desetljeća nema normalan odnos upućuje svojevrsno filmsko pismo, dok Ana Sabolić u srednjometražnom dokumentarcu „Zadnji gemišt“ kroz priču vlastite obitelji propituje nasljeđe alkoholizma i generacijske traume.
Karla Perica u filmu „[Ne dobro]“ polazi od vlastite stambene situacije kako bi otvorila pitanje odrastanja generacije koja sve teže dolazi do vlastitog doma, pretvarajući osobnu krizu u širu priču o životu mladih.
Sjećanjem, arhivom i prolaznošću bave se i Elvis Lenić u filmu „Puna je Pula“, koji oživljava amaterske snimke Kino kluba „Jelen“ iz šezdesetih i sedamdesetih godina, te Anita Čeko u poetskoj minijaturi „O cvrčcima i ljudima“, u kojoj nekoliko dana provedenih s djedom prerasta u meditaciju o vremenu i pamćenju.
Rad, pripadanje, prostor i društvene nejednakosti
Među iščekivanijim naslovima konkurencije je „Ono što treba činiti“ Srđana Kovačevića, nedavnog dobitnika dviju Zlatnih arena za režiju i montažu te Nagrade publike na Pulskom filmskom festivalu. Film, nagrađen i na festivalima DOK Leipzig, Beldocs i ljubljanskom Festivalu dokumentarnog filma, prati rad ljubljanskog Radničkog savjetovališta te kroz svakodnevne borbe obespravljenih radnika govori o solidarnosti kao mogućem odgovoru na sve nesigurnije tržište rada.
Jadran Boban u „Vučjoj gozbi“ odlazi u Dalmatinsku zagoru, prostor suočen s depopulacijom, industrijalizacijom i teorijama zavjere koje nastaju kada institucije prestanu biti prisutne u svakodnevnom životu ljudi.
Tatjana Božić u filmu „Tragovi pripadanja“ putuje različitim europskim zemljama i kroz vlastitu obiteljsku povijest traži odgovor na pitanje gdje zapravo nastaje osjećaj doma. Granice između činjenica, glasina i dezinformacija istražuje Ivan Grgur u filmu „Medo u šparugama“, pokazujući koliko brzo lokalna priča u eri društvenih mreža može prerasti u kolektivni mit.
Hrvatsku premijeru imat će i „Spomenik revolucije“ Mladena Ivanovića, film u čijem je središtu monumentalni spomenik na Petrovoj gori. Kroz njegovu sudbinu otvaraju se pitanja odnosa prema antifašističkoj baštini, kulturnom pamćenju i odgovornosti prema javnom prostoru.
Prostor kao svjedoka društvenih promjena istražuje i nekoliko drugih autora. Neven Hitrec u filmu „Ja, moćni Velebit“, koji će imati svjetsku premijeru, planinu pretvara u glavnog protagonista i simbol trajnosti nasuprot prolaznosti ljudskih života.
Tonći Gaćina u filmu „Koze!“ vraća publiku na Unije, gdje napušteno stado postaje metafora odnosa čovjeka prema prirodi i posljedica neuspjelih razvojnih politika. Darko Škrobonja u vizualnom filmu „NOV.032“ proces gradnje mosta pretvara u meditaciju o vremenu, radu i preobrazbi prostora, dok Sebastijan Borovčak u „Mirnoj dolini“, zajedno s novinarkom Tamarom Opačić, u ličkom kršu pokušava pronaći tragove nestalog migranta.
Riječka ribarnica, gluhoslijepa kiparica i alegorija Hrvatske
Snažne osobnosti često postaju podloga za velike dokumentarne priče, što potvrđuju i tri filma u ovogodišnjoj konkurenciji.
Izidor Bistrović u filmu „Imaš tople ruke“, jednoj od svjetskih premijera, donosi malu odu umjetnosti i brizi kroz iskustvo gluhoslijepe kiparice Sanje.
Marina Musulin u filmu „Od jutra do sutra“, nagrađenom za najbolji kratki dokumentarni film na South East European Film Festivalu u Los Angelesu, portretira snažnu ženu zaposlenu u riječkoj ribarnici koja svakodnevno balansira između obitelji i fizički zahtjevnog posla. Film je svojevrsni hommage dokumentarnom klasiku „Od 3 do 22“ Kreše Golika iz 1966. godine.
David Gašo u filmu „Sve ostalo“ duhovitim portretima ljudi koje je upoznao preko oglasa i društvenih mreža gradi vibrantnu alegoriju suvremene Hrvatske.
Ovogodišnja konkurencija ponovno okuplja afirmirane autore i nova imena, međunarodno nagrađivane filmove i svjetske premijere, potvrđujući Liburnia Film Festival kao mjesto predstavljanja najrelevantnijih domaćih dokumentaraca i susreta hrvatskih dokumentarista.
Žiri, razgovori s autorima i filmske radionice
O najboljim filmovima odlučivat će međunarodni žiri koji čine riječka montažerka, snimateljica zvuka i politička aktivistica Ana Jurčić, direktorica mariborskog festivala Dokudoc Maja Malus Azhdari, producent, redatelj i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski, montažer Jan Klemsche te direktor fotografije i redatelj Damian Nenadić.
Dobitnika Nagrade kritike „Dragan Rubeša“, koju LFF dodjeljuje u suradnji s riječkim Art-kinom, odabrat će filmski kritičar, publicist i kulturni novinar Željko Luketić, dok će publika svakoga dana ocjenjivati svoje favorite.
Uz projekcije, festival će ponuditi i tradicionalno „Piće s autorima“, koje će moderirati Olga Dimitrijević. Publika će na terasi Hotela Continental moći razgovarati s autoricama i autorima filmova iz konkurencije.
U edukativnom programu organizatori surađuju s Centrom tehničke kulture Rijeka, Filmaktivom i programom Kultura svima. Važan dio profesionalnog programa ponovno će biti LFF Rough Cut, radionica razvoja dokumentarnih filmova u završnoj fazi montaže.
Festival će donijeti i niz diskurzivnih formata, jedanaest dodatnih filmskih naslova te glazbeni program.
Organizator festivala je Udruga Liburnia Film Festival, suorganizator Restart, a partner Festival Opatija.
Istaknuta fotografija scena iz filma Od jutra do sutra
#Čuvarica uspomena #Jelena Ratko #Liburnia film festival #Marina Musulin #militarizacija #Od jutra do sutra
