U izvedbi Stanislava Habjana, četvrte festivalske večeri u Rijeci gledali smo scenski performance „Kafka i sin“, Umjetničke organizacije Petikat iz Zagreba.
Nikad na Festivalu malih scena nismo imali ovako kompleksan doživljaj, čak bih rekla da je dio publike bio na početku zatečen scenskim događanjem i volumenom zvuka, ali smo se nakon kratkog vremena svi opustili i počeli uživati u predstavi.
Stanislav Habjan je hrvatski multimedijski umjetnik koji se bavi spajanjem literature, likovnosti i dizajna. Njegov projekt “Kafka i sin” predstavlja osobnu i umjetničku reinterpretaciju Franza Kafke i to kombinirajući narativne i glazbene elemente, uz pratnju kolega muzičara i dvoje pjevača, sve popraćeno vizualima Klasje Habjan i fotografijama Franza Kafke.
U životu nesretnog književnika, koji je umro mlad i nepriznat, Stanislav Habjan nalazi poveznicu s dijelovima svog života, koji kontrapunktira Kafkinom, štoviše, stavlja se u ulogu Kafkinog sina, nudeći mu se kao tumač njegovih misli.
Habjan je opsjednut Kafkom, njegovim strahovima i razmišljanjima o smrti, ali u taj monološki dijalog Habjan uvlači sjećanja na ljude koje je volio, a koji su ga prerano napustili. Prijatelja koji je umro kao mladić s kojim je lutao Zagrebom, slušao glazbu, pjevao…
A onda svog oca, koji mu je posvećivao sve svoje vrijeme i kojeg je kao dijete obožavao. Jedna od najistaknutijih točaka performansa je pjesma “Dog God Bog da”, posveta Habjanovom ocu, koji je sina svakodnevno pitao “nogomet ili kino?”, pružajući mu podršku i ljubav. Ova pjesma simbolizira nježnu i afirmativnu očinsku figuru, u kontrastu s Kafkinim iskustvom s vlastitim ocem.
Kafka stariji bio je trgovac i želio je sinu odvjetničku karijeru – književnost je smatrao nesigurnim i neprikladnim zanimanjem za sina koji je imao mentalne sposobnosti završiti ozbiljan studij.
Kad već nije dobio očevo razumijevanje i ljubav, što Stanislav Habjan smatra esencijalnim u životu dječaka (i želi da to osjete i ponesu dalje i njegova djeca), on odlučuje biti Kafki sin. Sin kojeg nikad nije imao, ali sin koji ga razumije i želi slaviti njegovu misao i djelo.
Habjan čita svoja razmišljanja o Kafki, citira njegove misli, a pridružuje im pjesme, stvarajući tako interaktivne i multisenzorne doživljaje.
Habjan je autor tekstova, redatelj predstave i interpret.
Iako je tematika teška, prožeta glazbom rastvara se u osjećaj miline, koji obuzima gledalište. Osobno, nisam mogla ni pljeskati između muzičkih brojeva – sve da ne uništim čaroliju…
A čarolija je započela instrumentalnom izvedbom pjesme „Bridge Over Troubled Water“ Paula Simona, u interpretaciji sjajnog klaviriste Vibora Čerića koja je stvorila atmosferu spajanja, povezivanja različitih obala iznad uzavrelih voda…
Za glazbenu izvedbu ove večeri bili su zaslužni solistica Ljubica Gurdulić, vokalni solist Marko Golub, gitaristi Antoan Perković, Jura Geci i bas Jakša Perković. Ocjena publike visoka, 4.45, pa ova predstava dijeli drugo mjesto sa „Sveticom“.
Naslovnu fotografiju snimila Zoe Šarlija
#Kafka i sin #Međunarodni festival malih scena #Stanislav Habjan #Svjetlana Hribar
