Na današnji dan 1976. godine preminuo je Romolo Venucci, jedan od najznačajnijih riječkih likovnih umjetnika 20. stoljeća. Slikar, pedagog i neumorni istraživač modernih likovnih izričaja ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti Rijeke, Hrvatske i Italije.
Venucci je potjecao iz multikulturalne obitelji češkog, mađarskog, slovenskog, francuskog i talijanskog nasljeđa. Njegov otac Antal Wnoucsek doselio se u Rijeku krajem 19. stoljeća, gdje se oženio Annom Marijom Rostand. Obitelj je živjela skromno na Mlaci, a odrastanje u sredini obilježenoj različitim jezicima i kulturama snažno je utjecalo na budućeg umjetnika.
Nakon osnovnog i srednjeg školovanja na mađarskom jeziku, Venucci odlazi u Budimpeštu, gdje završava Kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti, jednu od najuglednijih europskih akademija toga vremena. Po povratku u rodni grad, koji je u međuvremenu postao dijelom Kraljevine Italije, izrađuje niz javnih umjetničkih radova, među kojima se ističu ukrasni panoi za Riječki velesajam te murali u Gornjoj kapucinskoj crkvi.
Godine 1935. mijenja prezime u Venucci i ženi se Margaret Kuss. U tom razdoblju nastaju neka od njegovih najvrjednijih djela; crteži ugljenom s motivima ljudske figure te kubokonstruktivističke slike koje su, zbog svoje avangardnosti, nailazile na nerazumijevanje dijela javnosti. Upravo tada izgovara svoju poznatu rečenicu: „Došao sam iskvariti ukus svojih sugrađana.“
Nakon Drugoga svjetskog rata nastavlja aktivno oblikovati riječku likovnu scenu. Godine 1946. zajedno s Jakovom Smokvinom, Vinkom Matkovićem i Vilimom Svečnjakom osniva riječku podružnicu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, današnje Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. Od 1947. pa sve do umirovljenja radi kao profesor crtanja, nacrtne geometrije i povijesti umjetnosti u talijanskim školama. Veliku vrijednost za očuvanje njegova opusa predstavlja donacija njegove supruge Margaret, koja je 1989. tadašnjoj Modernoj galeriji poklonila zbirku od 87 djela (48 ulja na platnu, 37 crteža i dvije skulpture) pruživši cjelovit uvid u umjetnikov stvaralački razvoj.
Iste godine arhitekt Vladi Bralić predložio je osnivanje Galerije Romolo Venucci, koja bi bila smještena u secesijskoj zgradi na Korzu 26, projektu talijanskog arhitekta Ambrosinija iz 1905. godine. Galerija je trebala postati mjesto trajnog predstavljanja Venuccijeva opusa, a ujedno bi omogućila obnovu i valorizaciju vrijedne povijesne zgrade. Prijedlog galerije predstavljen je na riječkoj izložbi Interpretacije 1989. godine, kojom je Moderna galerija obilježila 40 godina djelovanja, zatim i u Marseilleu 1990., a iste je godine nagrađen na 25. Zagrebačkom salonu lijepih umjetnosti. Unatoč priznanjima, projekt nikada nije ostvaren.
Romolo Venucci preminuo je 2. kolovoza 1976. godine, no njegovo djelo i danas predstavlja jedan od najvrjednijih temelja moderne riječke umjetnosti te trajni simbol kulturnog identiteta grada.
Programski sadržaj je financiran od Grada Rijeke
#Romolo Venucci
