Brodogradilište 3. maj postalo je na današnji dan 1950. jedno od prvih poduzeća u zemlji koje je formiralo radnički savjet kao početak samoupravljanja. Središnje upravljanje se postupno gasilo, a CUB (Centralne uprave brodogradnje) je prestao s radom 1953.
Brodogradilište se usmjerilo na izgradnju velikih brodova, što brži proboj na svjetsko tržište te jačanje proizvodnje brodskih motora. Prvi ugovor s inozemnim naručiteljem potpisan je 1954. u Lausanni, i to za gradnju dvaju švicarskih teretnih brodova. Prvi od njih, Silvretta, dovršen je 1955.
Izbijanjem Sueske krize 1956. pojavila se povećana potražnja za tankerima i velikim brodovima koji su trebali nadoknaditi otežan promet kroz Sueski kanal. Tu je priliku 3. maj iskoristio te je do 1960. učvrstio svoju poziciju na svjetskom tržištu. U istom je razdoblju broj zaposlenih porastao s 2896 radnika 1954. na 4818 u 1960., čime je brodogradilište postalo najveće u zemlji i šesnaesto po veličini u svijetu.
