Da Rijeka ovih dana intenzivno živi književnost na sve moguće načine dokazao je i večernji dio programa održanog u četvrtak u Art kvartu – Benčić. Svi oni koji su se od 18 sati nadalje zatekli na tom prostoru zaista su imali u čemu uživati, zlonamjerni bi rekli da je previše programa natiskano u kratkom vremenu, oni dobronamjerni bi uživali baš u toj činjenici.
Uđeš u Gradsku knjižnicu, sjedneš, odslušaš pametne ljude kako pametno zbore, nakon toga brzim korakom kreneš prema Gali jer tamo te opet čekaju knjige i ljudi koji imaju što reći, a za kraj programa, doduše pomalo uz zvučnu kakofoniju izazvanu uobičajenom vrevom u Gali, obližnjom ulicom i ponuđenim programom, uživaš u riječima onih na kojima svijet ostaje, koji će svoje najjače stihove i retke napisati u vremenu što nam predstoji. Ovakvom ili onakvom.
Četvrtak je u Art kvartu Benčić zaista bio sadržajan. Najblaže rečeno sadržajan. Dva programska pravca Vriska, Usta na usta i Studentski vrisak, na najbolji mogući način ukazuju koliko su ovakva druženja neophodna da razbistrimo misli, čujemo nešto novo, naučimo nešto novo, upoznamo nekog novog.
Za početak, u Gradskoj knjižnici je predstavljen drugi trobroj strip-almanaha Iracionalist, nakon toga je ispred Gale Brano Jakubović, frontmen iznimno popularne Dubioze Kolektiv predstavio knjigu „Moje dubioze“, a večer su zaključili mladi autori radovi kojih su izabrani kao najbolji na natječaju „Studentski vrisak 2025“.
Odgovor na pitanje što je Iracionalist moderatoru Enveru Krivcu, i samom jednom od autora zastupljenih u drugom trobroju ovog riječkog strip-almanaha, pokušali su dati oni koji se mogu ubrojiti među najveće krivce da nešto kao Iracionalist u Rijeci danas postoji – Marta Berčić i Damir Stojnić.
Iracionalist je, dakle, strip-almanah, koji je nastao kao nusprodukt Kvarnerske kolonije autorskog stripa i ilustracije, zahvaljujući koje je u minulih pet godina Rijeka postala jedno od hrvatskih strip središta.
– Željeli smo otvoriti prostor za neometan rad i željeli smo to napraviti na riječki način, odnosno pružiti prigodu autorima da zajednički stvaraju, da inspiriraju jedni druge. Nakon održane prve Kolonije imali smo veliku izložbu u Exportdrvu, kustosi te izložbe su bili sami autori, a izložba je bila pun pogodak. Svi su rekli da to odlično izgleda i bilo je šteta da samo na tome ostane. I tako je nastao Iracionalist. On je beba naše kolonije, rekla je Marta Berčić.
O tome što se može pronaći u drugom trobroju Iracionalista govorio je Damir Stojnić, koji posljednjih godina svojim radovima intenzivno oblikuje riječku i hrvatsku strip scenu, ali koji je i član uredništva, odnosno, bezumništva kako su se nazvali u ovom strip-almanahu.
– Može se pronaći strašno puno toga, drugi trobroj ima 198 stranica sjajnih stripova. Tu su i Istok Sitar, Enver Krivac, svi mi iz uredništva smo se zbrinuli u publikaciji, ali tu su i Saša Jovanović, Damir Steinfl, Damir Bralić, Antonio Filipović, Korina Hunjak, Zoran Žmirić, Ivana Bajcer, Lana Deković, Anamarija Kvas, Anamarija Lončar, Hana Belobrk, Jan Škrinjar, Darko Macan, Vinko Barić, Dušan Gačić, Irena Jukić Pranjić…. U doba ispraznih koncepata mi smo manifestom iskazali da će Iracionalist biti bez cenzure, što je jako važno pogotovo u ovo vrijeme političke korektnosti. Ljudi imaju pravo reći što god hoće, mogu objaviti sve ono što iskače iz normativa, ali naravno estetika mora postojati. Naravno, objavljeni su samo oni stripovi koje su autori poslali, rekao je Damir Stojnić.
Novi broj Iracionalista već je u pripremi, Kvarnerska kolonija je ušla u program javnih potreba u kulturi, bez tih sredstava ova priča ne bi se mogla dalje nastaviti naglasila je Marta Berčić.
– Autorima plaćamo smještaj i jedan obrok, ostatak sredstava štedi se za tisak, a ono što nam nedostaje za tisak pokušavamo namaknuti prodajom i donacijama. Ovo je prilično entuzijastična priča, ali mi naprosto želimo da strip dođe u ruke onih koji ga žele imati i da na neki način povučemo mlade. Za idući broj imamo još jedan izvor financiranja, Matija Pisančić i udruga Anima dogovorili su da će dio troškova snositi i Grad Zagreb, zaključila je Marta Berčić.
Svi vi koji želite imati u svojoj kolekciji ovaj trobroj Iracionalista, a niste imali prigode doći na promociju, možete ga nabaviti u Poneštrici kod Bonavie, VBZ-ovoj knjižari, ali i u prostorima DIP-a, koji se nalaze na adresi Wenzelova 2 u Rijeci.
Nekoliko trenutaka nakon što je završilo predstavljanje Iracionalista Brane Jakubović, frontmen Dubioza Kolektiva, dobio je priliku riječkoj publici objasniti što ga je natjeralo da se knjigom „Moje dubioze“ ogoli do krajnjih granica. Knjiga „Moje dubioze“ intiman su presjek jednog života, Brane Jakubović na sebi svojstven i sarajevsko duhoviti način pripovijeda svoja sjećanja, pripovijeda o svojoj obitelji, odrastanju, ratnim danima…
– Kako sam se uspio outati? To je splet okolnosti. Nesretni događaj, iznadna smrt oca, na što se nadovezala korona i gomila praznog hoda. I tako sam počeo razgovarati s ocem na virtualan način, uzeo sam papir i olovku i to počeo izbacivati iz sebe. Bila je to neka vrsta terapijskog dnevnika, želio sam se prisjetiti svega što smo zajedno prošli. Moj otac je bio tihi knjigovođa, koji je vikende provodio slažući kompilacije na našem starom kazetofonu, vjerojatno je najveći krivac da sam ušao u svijet glazbe. I on kroz knjigu ide kao dobri duh. Je li mi pomogla ta terapija? Mislim da mi je na stageu ipak lakše, po prirodi sam introvert, ali mi je glazba dala mogućnost da kreiram lažnog Branu. Kroz glazbu je to lakše fingirati, kada ostaneš sam sa sobom nemaš se kome folirati, rekao je Brane Jakubović pa pročitao priču „Posljednjih 100 maraka“, toliko emotivnu da je i u publici i kod sebe samoga probudio emocije.
Ulogu moderatora u ovom slučaju na sebe je preuzeo Ivan Šarar, budući da se s Branom Jakubovićem poznaje još iz vremena dok je i sam bio dio glazbene scene, nije mu bio problem predstavljanje knjige voditi u jednom opuštenom i prilično neformalnom tonu. Okupljeni su tako mogli čuti i poneku epizodu iz Branina života koje nema u knjizi, poput one kada mu je bioenergetičar predvidio da se ne brine zbog glazbe, ali i stav o aktivizmu kojega Dubioza kolektiv žestoko zastupa već 22 godine, a stvari nikako da se pomaknu na bolje. Čini se da iz lošega ide u sve gore.
– Po pitanju aktivizma smo definitivno promašili, 20 godina obilazimo Europu, pokušavamo prenijeti iskustva ratnog Sarajeva, a danas sve to opet gledamo, recimo u Gazi. Vidimo i uskrsnuće fašizma, što samo ukazuje da je naša misija bezuspješna, da smo pričali kao majmuni i da ni do koga nismo uspjeli doprijeti, pa onda pročitao još jednu priču naslovljenu s „Moja okolina“, koja kroz odnos s djetetom progovara o surovoj BiH stvarnosti i načinu na koji se djeci danas ispire mozak u dnevno-političke svrhe.
Objasnio je Brane i zašto je opčinjen Istrom, ali i s dugogodišnjim prijateljem Stevom Tajvancem, koji se igrom slučaja ovih dana baš zatekao u Rijeci, otpjevao nekoliko najvećih uspješnica Dubioza kolektiva. I dugo nakon što je promocija knjige završila potpisivao primjerke i razgovarao s ljudima, koji su se više puta iskreno nasmijali njegovim duhovitim opaskama.
Toplu rujansku večer u Art kvartu zaključio je Studentski vrisak, koji je ove godine osvanuo i s publikacijom u kojoj su objavljeni svi oni radovi koje je žiri odabrao na natječaju. Žiri u sastavu Tea Tulić, Eva Simčić i Enver Krivac odabrao je radove Antee Benzon, Leona Blažinovića, Mateja Gabuda, Karoline Grubišić, Ane Lee Herceg, Nore Kostelnik, Lucasa Legovića, Vite Mikulic, Nine Vukadin i Sare Štrkalj, koji su te radove pred okupljenima hrabro i pročitali, ali i podijelili sa svima neka svoja razmišljanja o tome kako su počeli pisati, kako pale stvaralački impuls, gdje pronalaze inspiraciju, gdje objavljuju svoje radove.
– Jako sam zadovoljna, studentice i studenti su bili krasni, lijepo su čitali, bili su hrabri. Podijeli su s nama svoju intimu. Rekla bih da je večer bila iznimno uspješna jer su i gledatelji bili zadovoljni. Studenti su izabrani na natječaju koji je bio raspisan u srpnju, prijavilo se dosta studenta iz čitave Hrvatske, ali i iz Mostara i Ljubljane, pa smo čak i prešli granice. Ovo nam je treća godina, prve godine smo bili samo u Rijeci, prošle godine smo proširili na čitavu Hrvatsku, sada smo nastavili s tom praksom. Mislim da je ovo jako poticajan program i da je dobra platforma za neki daljnji razvoj pisanja. Objavili smo i prvu publikaciju s odabranim studentskim radovima, oblikovao ju je Matija Bošković, novi dizajner SKC-a prema vizualnom identitetu čitavog festivala. Žiri je bio u sastavu Enver Krivac, Tea Tulić i Eve Simčić, bilo je super iskustvo raditi s njima, rekla je Darija Morosin, urednica publikacije Studentski vrisak 2025.
Sve u svemu, iznimno uspješna večer.
Fotografije i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
