Na današnji dan 1852. godine u Klani kraj Kastva rođen je Matko Laginja, istaknuti hrvatski političar, pravnik i kulturni djelatnik te jedan od najvažnijih predstavnika hrvatskog narodnog pokreta u Istri.
Gimnaziju je završio u Rijeci, pravo je studirao u Zagrebu od 1871. do 1873., a školovanje je nastavio u Grazu, gdje je 1885. stekao doktorat. Od 1890. djelovao je kao odvjetnik u Puli, a 1915. godine preselio se u Zagreb, gdje je nastavio intenzivno političko i društveno djelovanje.
Još u mladosti prihvatio je pravaške ideje Ante Starčevića, a zajedno s Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem postao je jedan od predvodnika otpora jačanju talijanskog nacionalizma u Istri. Godine 1882. preuzeo je uredništvo lista Naša sloga, a već godinu poslije izabran je u Pokrajinski sabor Istre, u čijem je radu sudjelovao sve do 1914. godine. Bio je i zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču, najprije od 1891. do 1901., a potom ponovno od 1907. do 1918. godine.
Laginjino djelovanje nadilazilo je političku sferu. Bio je među osnivačima Istarske posujilnice 1891. godine te Gospodarske sveze za Istru 1903., organizacija koje su imale važnu ulogu u gospodarskom osnaživanju Istre, a obje su djelovale sa sjedištem u Puli. U Carevinskom vijeću 1908. zagovarao je suradnju s talijanskim liberalima, dok je tijekom Prvog svjetskog rata podržavao politiku Jugoslavenskog kluba i pravo južnoslavenskih naroda na samoodređenje unutar Austro-Ugarske Monarhije.
U burnim godinama završetka Prvog svjetskog rata Laginja je preuzeo niz važnih političkih dužnosti. Tijekom 1917. i 1918. bio je predsjednik Starčevićeve stranke prava, a od 1918. do 1919. obnašao je dužnost povjerenika za Istru pri Narodnom vijeću u Zagrebu. Nakon rata sudjelovao je u radu Privremenog narodnog predstavništva od 1919. do 1920., a potom i Zakonodavne narodne skupštine. Godine 1920. imenovan je banom Hrvatske i Slavonije.
Nakon potpisivanja Rapalskog ugovora iste godine postao je predsjednik Narodnog kluba, na čijem je čelu ostao do 1922. godine, a kasnije je djelovao i unutar Hrvatske zajednice. Iako je bio izabran u Ustavotvornu skupštinu, 1921. istupio je iz njezina rada prosvjedujući protiv centralističkog smjera nove države.
Uz politički rad, Laginja se bavio i znanstvenim te kulturnim pitanjima, osobito pravnom poviješću i kulturnom baštinom Istre. Svoje radove objavljivao je u časopisima Naša sloga, Pravo i Vienac, a iza sebe je ostavio niz vrijednih djela. Među njima se izdvajaju Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i kvarnerskim otocima iz 1880., Austrija i hrvatsko pitanje iz 1883., Kastav: grad i obćina iz 1889., Istarske narodne pjesme iz 1924. i Istarske pričice, objavljene 1945. godine. Njegova književna ostavština objavljena je i posthumno, 1970. godine, pod naslovom Istranom: književna ostavština.
Matko Laginja preminuo je 18. ožujka 1930. godine u Zagrebu, a jedna od riječkih ulica danas nosi njegovo ime.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#Matko Laginja
