Večerašnjom dodjelom nagrada na Ljetnoj pozornici Opatija zaokružen je još jedan Liburnia Film Festival. Tjedan su ispunile projekcije, premijere, razgovori s autorima, radionice i paneli, a kroz cijeli se program, direktno ili indirektno, provlačila ovogodišnja tema militarizacije.
Ususret nagradama, i kao zaključak tjedna koji je ipak prošao u tematski vedrijem tonu, prikazan je dugometražni dokumentarni film Yugo Goes to America. Film Filipa Grujića i Alekse Borkovića prati jedinstveni put jednog crnog yuga od New Yorka do Los Angelesa, ispisujući pritom priču o izvozu malog socijalističkog automobila u kompetitivnu Ameriku 80-tih godina.
Film „Ono što treba činiti“ redatelja Srđana Kovačevića je na večerašnjoj dodjeli proglašen najboljim filmom, a film je najboljim na ovogodišnjem festivalu ocijenila i publika, i to s prosječnom ocjenom 4,771.
Žiri je film izdvojio kao duboko emotivno i inspirativno ostvarenje koje solidarnost prikazuje kao nužan oblik otpora u suvremenom društvu: „Jasnim opservacijskim postupkom uronjeni smo u dirljive napore protagonista koji vraćaju nadu u ljudskost i empatiju. Ovo je važan film za sve prekarnije tržište rada oblikovano migracijama, radnim vizama i iskorištavanjem stranih radnika. Podsjeća nas da zajednička borba za radnička prava može donijeti društvene promjene čineći ono što je potrebno učiniti“, stoji u obrazloženju nagrade.
Jednu od najiščekivanijih nagrada, nagradu publike, Srđanu Kovačeviću uručili su volonteri 24. LFF-a, kojih je ove godine bilo tridesetak. Uz dramaturginju filma Olgu Dimitrijević, redatelj se zahvalio na nagradi i poručio da se nada da je film inspiracija za neke druge ljude da se krenu boriti iz aspekta pomoći ljudima u bilo kojem obliku. Dimitrijević je dodala koliko joj znači nagrada publike, jer to pokazuje da još uvijek nismo kolektivno odustali od ideje da je neki pravedniji bolji svijet moguć.
Posebno priznanje žirija pripalo je filmu „Vučja gozba“ redatelja Jadrana Bobana, nastalom u koprodukciji Hulahopa i Inkubator Rezona. Film, balansirajući između surove stvarnosti, humora i apsurda, lokalnu priču oblikuje u univerzalno upozorenje na svijet u kojem iracionalno postaje jedino dostupno objašnjenje stvarnosti.
Nagrada za najbolji regionalni film, koju LFF dodjeljuje ostvarenjima autora i produkcija iz Istarske, Ličko-senjske i Primorsko-goranske županije, pripala je filmu „Ovu sobu ostavite zakopanu“ Ive Kraljević, u produkciji Kreativnog sindikata. Film je upravo na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu doživio hrvatsku premijeru, a žiri je istaknuo kako film nadilazi regionalne okvire te osobni i poetski zapis pretvara u snažan globalni apel. No autorica je tijekom primanja nagrade ipak naglasila lokalni kontekst, apelirajući na planove osnaživanja vojne industrije u Rijeci i okolici.
– Dragi Opatijci i Opatijke, dragi Riječani i Riječanke, budite budni i otvorite širom oči, gledajte što vam se događa u dvorištu i oko njega, poručila je Iva Kraljević.
Ivi Kraljević je također uručena nagrada za najbolji dizajn zvuka, a prema obrazloženju, riječ je o cjelovito razrađenom i promišljenom autorskom radu u kojem zvuk, komplementarno sa slikom, nosi emocionalnu i dramaturšku težinu filma te otvara prostor osobnim i zajedničkim uspomenama.
Tonći Gaćina osvojio je nagradu za najbolju režiju za film „Koze!“. Žiri je posebno istaknuo njegov precizan autorski pristup kojim iz faktografskog materijala gradi višeslojnu simboličku raspravu o čovjekovu odnosu prema okolišu i drugome, pritom izbjegavajući moraliziranje i narativna lutanja.
– Hvala svima koji su gledali film i hvala festivalu što je još uvijek tu, i nadam se da će biti tu još dugi niz godina, jer dokumentarce treba raditi i prikazivati. Također, poput koza u filmu, ako se ikad dogodi da dođu ljudi s puškama na nas zato što smo drugačiji ili zato što im smetamo, jedino što nam preostaje je boriti se, poručio je tijekom primanja nagrade Tonći Gaćina.
Nagrada za najbolju montažu dodijeljena je Dori Slakoper za rad na filmovima „Koze!“ i „Medo u šparugama“. U obrazloženju je istaknut njezin izniman osjećaj za ritam te sposobnost da dvama stilski različitim filmovima pronađe vlastitu unutarnju logiku.
Za najbolju fotografiju nagrađena je Dubravka Kurobasa za film „Čuvarica uspomena“ redateljice Jelene Ratko. Žiri je njezin snimateljski rad opisao kao performativno vizualno svjedočanstvo koje izmjenom intimnih detalja i širih prostornih cjelina oblikuje monumentalan prostor te se aktivno opire zaboravu.
Nagrada kritičara „Dragan Rubeša“, koja se dodjeljuje u suradnji s Art-kinom te nosi ime preminulog istaknutog filmskog kritičara i promotora dokumentarnog filma, pripala je ostvarenju „Vučja gozba“ Jadrana Bobana. Filmsku kritiku ove je godine predstavljao kritičar Željko Luketić, koji je u filmu prepoznao višeslojnu i vizualno sugestivnu priču o dalmatinskom zaleđu te je istaknuo kao uzbudljiv dokumentarni zapis o zapuštenim krškim selima, društvenoj marginalizaciji, praznovjerju i teorijama zavjere.
Svi pobjednički filmovi i autori dobili su unikatne skulpture i plakete čiji je autor Saša Jantolek, a ove je godine o najboljim filmovima LFF-a odlučivao peteročlani žiri sastavljen od riječke montažerke, snimateljice zvuka i aktivistice Ane Jurčić, direktorice mariborskog festivala Dokudoc Maje Malus Azhdari, producenta, redatelja i direktora ZagrebDoxa Nenada Puhovskog, montažera Jana Klemschea, te direktora fotografije i redatelja Damiana Nenadića.
Na samom je kraju večeri, kao zadnji kadar na platnu, prikazan kratki video građanske akcije organizirane u Opatiji, pristiglom na festivalski natječaj za kratke videoradove koji promišljaju i komentiraju suvremenu militarizaciju. Kratki ali efektni podsjetnik na ovogodišnju temu, koja nije samo kreativni ili aktualni motiv već temelj za sve potrebniji dijalog, otpor i djelovanje, a LFF je ovaj tjedan pokazao koliko dokumentarni film može biti odličan prostor za njegovo stvaranje.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
#dodjela nagrada #LFF #Liburnia film festival #nagrade #najbolji film #Ono što treba činiti
