Da ljubitelja Japana u Rijeci ima mnogo više nego što bi se možda na prvi pogled moglo pomisliti, pokazala je u utorak navečer Gradska knjižnica Rijeka. Predavanje pjesnikinje i japanologinje Sonje Jeremić, održano u sklopu drugog izdanja manifestacije Japan u Rijeci, privuklo je iznenađujuće velik broj posjetitelja, pa se za priču o drevnoj japanskoj književnosti, mitovima i poeziji tražilo mjesto više.
A priča je krenula iz bambusove šume.
U središtu predavanja našlo se „Taketori Monogatari“ („Priča o sjekaču bambusa“), najstarija zapisana japanska pripovijetka, nastala krajem 9. ili početkom 10. stoljeća. Njezin je glavni lik Kaguyahime, čudesna djevojčica pronađena u stabljici bambusa, koja za svega nekoliko mjeseci izrasta u djevojku iznimne ljepote. Odbija petoricu upornih prosaca zadavši im nemoguće zadatke, odbija i samoga cara, da bi se na kraju vratila svijetu kojem pripada – Mjesecu.
Jeremić je tu naizgled jednostavnu pripovijest pretvorila u putovanje kroz japansku književnost i kulturu. Govorila je o nastanku japanskih pisama hiragane i katakane, razvoju žanra monogatari, dvorskoj kulturi razdoblja Heian, estetskim idealima toga vremena, pjesmama kojima su likovi međusobno komunicirali, ali i o humoru i igri riječima kojima se nepoznati autor služio gradeći priču.
Posebno zanimljiv bio je završni dio priče o Kaguyahime, caru i eliksiru besmrtnosti koji, prema književnoj predaji, završava u vulkanu Fuji. Iz tog je motiva Jeremić otvorila i prostor za usporedbu s antičkim mitom o Dafne i Apolonu: dvije priče nastale u kulturama koje nisu bile u međusobnom dodiru, a u kojima djevojke odbijaju biti nečije vlasništvo i izlaz pronalaze u preobrazbi.
Koliko Sonja Jeremić poznaje temu bilo je lako primijetiti. Predavanje je neprestano otvaralo nove rukavce, a dojam je bio da bi o japanskoj književnosti, jeziku, mitologiji i poeziji mogla govoriti još dugo nakon isteka zadanog vremena. No možda najtopliji dio večeri tek je slijedio.
Pred publiku su izašle mlade polaznice tečaja japanskog jezika za djecu Kluba mladih Rijeka i predstavile vlastite ilustracije poznatih haikua, čitajući ih najprije na japanskom, a potom donoseći i hrvatske prijevode. Među njima su bile Eva, Marijeta, Lina, Lena i Marta. Posebno su simpatični trenuci pripali devetogodišnjoj Lini, koja nije samo ilustrirala tuđe stihove nego je predstavila i vlastiti haiku, te Marti koja je pripremila čak sedam ilustracija.
Bilo je tu snijega, trešnjina cvijeta, kamelija, planina, mora i jeseni, ali prije svega mnogo ozbiljnosti i hrabrosti djece koja su pred punom dvoranom čitala na jeziku koji zasigurno ne pripada među najjednostavnije za učenje. Publika ih je nagradila upravo onako kako su zaslužile – toplim pljeskom.
I možda je upravo ta kombinacija ozbiljnog predavanja i dječjeg susreta s japanskim jezikom najbolje pokazala smisao manifestacije koja se u Rijeku vraća svake dvije godine. Japan ovdje nije predstavljen samo kroz egzotiku i prepoznatljive simbole, nego kroz književnost, glazbu, tehnologiju, film, svakodnevicu i ljude koji se njegovom kulturom ozbiljno bave.
Da interes postoji pokazao je istoga dana i Japan Automoto Show na Trgu 128. brigade Hrvatske vojske, gdje su brojni posjetitelji razgledavali najnovije modele japanskih automobila i motocikala. Posebnu pozornost izazvala je hrvatska premijera potpuno električne Mazde CX-6e, a predstavljeni su i modeli Subarua, Yamahe, Suzukija, Nissana, Toyote i Mitsubishija.
Program Japana u Rijeci nastavlja se već u srijedu, 16. rujna, kada će u 19 sati u Galeriji Principij biti otvorena izložba fotografija „Okinawa – Japan“, nastalih na Okinawi. Izložba ostaje otvorena do 27. rujna.
Ako je suditi prema punoj knjižnici, rasprodanom koncertu Tukico i gužvi oko japanskih automobila, organizatori iz Peek&Pokea s publikom ovoga puta doista nemaju problema. Čini se da Rijeka Japan ne upoznaje tek svake druge godine – nego ga je već prilično zavoljela.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich, fotogaleriju snimili Kristian Sirotich i Davor Pasarić
