Kao i svakoga dana tijekom festivalskog tjedna, Vrisak je jučer započeo programom za najmlađe: predstavljanjem slikovnice Kod žabe na čaju autorice Ines Marciuš Kruljac. Nakon dinamičnog i zabavnog susreta, program se u popodnevnim satima preselio na 1. kat V.B.Z.-ove knjižare gdje su se predstavili Nenad Stipanić, Trude Teige i Damir Karakaš.
Paralelno se u Gradskoj knjižnici Rijeka odvijao program Usta na usta, ovoga puta kroz predstavljanje novog strip-almanaha i zbirke stripova uz Damira Stojnića, Marianu Ban, Envera Krivca, Ninu Klarić i Matiju Pisačića. Dan je standardno zaokružen u Dnevnom boravku, gdje su Književne mostove spajali Marinko Koščec i Ivan Jozić.
Nagrađivani autor Nenad Stipanić predstavio se s romanom Život u topu kojeg nema te je, uz moderiranje Saše Stanića, kontekstualizirao nastanak romana i trenutačne okolnosti života u Berlinu. Kroz život je utjelovio razne uloge i poslove, od izbacivača do galerista, a kroz svoje pisanje često piše o ljudima na margini i ratnim posljedicama. Tako i roman Život u topu kojeg nema nosi tematski fokus transgeneracijske traume, a žanrovski spada pod autofikciju kroz koju, premda nikada ne možemo znati koji su dijelovi točno biografski, ipak bolje upoznajemo autora.
Stipanić je objasnio i naslov romana, referirajući se načelno na apsurd i besmisao pojedinih vojnih vježbi i metaforu bestrzajnog topa m60, a iz čitanja ulomka postaje jasno da, iako surova, stvarnost njegova romana itekako kao štit protiv apsurda i tragedije koristi humor. I dok po nekim elementima podsjeća na Kvaku 22, Stipanić ne spominje Josepha Hellera kao inspiraciju, već govori o polaganom razvoju svog čitalačkog ukusa kroz faze čitanja različitih žanrova, od fantastike do krimića, pa i konkretnih autora kao što je Kafka.
No sve se svodi na istraživanje identitea čovjeka, zašto postajemo takvi kakvi jesmo, zaključuje Stipanić, što ga svakako povezuje s ostatkom književnih razgovora koji su se toga dana odvijali na Vrisku.
Jedna od glavnih gošći ovogodišnjeg Vriska je norveška spisateljica Trude Teige, čiji je roman u prijevodu Anje Majnarić, Baka je plesala na kiši, samo jedan od autoričinih brojnih prijevoda i međunarodnih bestselera. Prateći Juni koja se sklanja u napuštenu kući svojih bake i djeda na norveškom otočiću, kao bijeg od traumatičnog braka, roman otvara pitanje identiteta, povijesti i razbijanja šutnje. Iako geografski dalek, roman je mnogočemu usporediv s tematikama hrvatske suvremene književnosti, premda rat obrađuje na vrlo konkretan način: kroz žensku perspektivu.
O ratu uvijek slušamo sa stajališta muškarca, govori autorica, koja s dugogodišnjim novinarskim iskustvom iza sebe pričama pristupa kroz istraživačku znatiželju. Roman je tako fikcionalna priča, ali se oslanja na stvarne povijesne događaje, među kojima su masovna samoubojstva njemačkih obitelji u njemačkom gradu Demminu pred kraj Drugoga svjetskog rata. Kontekst samoubojstava su i silovanja koja su se događala unutar grada i strah od Crvene armije, što dugo nije bila poznata povijesna činjenica. Nitko nema izliku za rat, tvrdi Teige, ali patnja postoje s obje strane. Autorica tako koristi stvarnu povijesnu tragediju kao pozadinu za priču o ženama, djeci i ratu, ali i iscjeljiteljskoj moći ljubavi i vrijednosti razbijanja šutnje.
Program se danas, u srijedu, nakon još jednog Vriska Junior s autorom Ante Pavlovićem nastavlja Brusilicom za srednjoškolce s Monikom Herceg, autoricom koja će se predstaviti i u V.B.Z.-u u 19 sati. Prije nje voj će roman Kafić Dan predstaviti Dorta Jagić, a sve će zaokružiti Đurđica Ćilić s predstavljanjem romana Vidimo se na papiru te još jedni Književni mostovi u Dnevnom boravku.
Damir Karakaš: Ako ih ne iskoristiš, talent te može uništitit
U prepunoj V.B.Z.-ovoj knjižari u utorak je u sklopu programa „U fokusu“ održan razgovor s jednim od najcjenjenijih i najnagrađivanijih hrvatskih proznih pisaca Damirom Karakašem. Razgovor je moderirao Marko Pogačar, a u središtu je bio Karakašev posljednji roman „Sunčanik“, uz brojne digresije o književnim uzorima, Lici, glazbi, crtanju i harmonici.
Na pitanje po čemu je „Sunčanik“ drukčiji od drugih njegovih romana o Lici, Karakaš je odgovorio:
– Mnogi govore: evo još jedan roman o Lici u nizu drugih. Da sam rođen na Islandu, vjerojatno bih pisao romane o Islandu.
Kao jednog od svojih najvećih književnih uzora ponovno je istaknuo Danila Kiša, autora kojega je mnogo čitao i čiji „Peščanik“ već naslovom priziva vezu sa „Sunčanikom“. Karakaš je podsjetio i na Kišev savjet mladom piscu: „Piši o onome što najbolje poznaješ“.
Razgovor se dotaknuo i Like, koja se posljednjih mjeseci našla u središtu pozornosti zbog ilegalnog odlaganja otpada. Karakaš nije skrivao koliko ga je cijela situacija pogodila.
– Dobivao sam prijetnje smrću od raznih botova, a kad sam saznao za cijelu situaciju, bilo mi je jako teško i mučno o tome govoriti. Pogodilo me, a nekima sam na najgore prijetnje odgovorio vlastitim. To je jedini jezik koji neki Ličani razumiju, tako te više poštuju.
Govoreći o ratu i ekstremizmu, bio je jednako izravan:
– Rat je organizirano ubojstvo. U obitelji sam imao ustaša, ali to ne znači da moram podržavati takvu ideologiju.
Karakaš je tijekom razgovora podsjetio i na svoju umjetničku svestranost – nedavno je objavljena monografija njegova crtačkog rada, a harmoniku svira gotovo pedeset godina. Govorio je i o glazbi koja ga prati tijekom pisanja, osobito o Gustavu Mahleru.
– Pisao sam „Sunčanik“ godinama, a kada sam prijatelju rekao da pišem roman o djedu i unuku koji idu preko planine da bi vidjeli đavola, rekao mi je: „Moraš slušati Gustava Mahlera, ali nemoj pretjerati jer bi mogao poludjeti“. Slušao sam Mahlera i dosta sam pio pa sam se upitao jesam li alkoholičar. Prijatelj mi je rekao: nisi, nemaš ti lice alkoholičara.
Razgovor je završio Karakaševom mišlju o talentu, ujedno i jednom od najupečatljivijih rečenica večeri:
– Sestra mi je jednom rekla: „Blago tebi, ti imaš tri talenta, a ja nijedan“. Rekao sam joj: „Sestro, ako ih ne iskoristiš, talent te može uništiti“. (Bono Cvitkušić)
#Damir Karakaš #Nenad Stipanić #Trude Teige #Utorak na vrisku #Vrisak #Vrisak 2026
