Galerija O.K. kao da je čekala upravo ovakvu izložbu. Ekrani, zidovi, relativno intiman prostor i publika koja se vrlo brzo od promatrača pretvara u sudionika pokazali su se idealnom kulisom za „Živo polje“, interaktivnu audiovizualnu instalaciju splitskog umjetnika Vanje Pagara, otvorenu u utorak navečer.
Poklonici rada akademskog slikara, više od tri desetljeća dug opus kojega se proteže od slikarstva i apstraktnog ekspresionizma do performansa, videa, zvuka, fotografije i multimedijalnih instalacija, već su tijekom otvorenja mogli provjeriti je li Pagarovo polje doista živo. Trebalo ga je samo – dotaknuti.
A upravo je dodir publike ono zbog čega rad počinje živjeti.
„Živo polje“ realizirano je na pet dodirnih zaslona, četiri velika monitora i jednom tabletu, a putem QR koda rad je moguće otvoriti i na vlastitom mobitelu, tabletu ili računalu. Svaki zaslon funkcionira kao autonomna jedinica, bez jedne središnje, „ispravne“ verzije rada. Tek kada se slika i zvuk s različitih ekrana počnu istodobno mijenjati, u prostoru nastaje cjelina koju je autor zamislio.
Na prvi pogled pred posjetiteljem je mreža obojenih kvadrata. No dovoljan je dodir prstom, povlačenje ili povećavanje i smanjivanje prikaza da se promijene gustoća rastera, odnosi boja, zvukovi i čitava kompozicija. Rezultat je niz varijacija koje se neprestano stvaraju i nestaju.
Na to je tijekom otvorenja upozorila i Marta Sirotich Maletić, podsjetivši da se Pagar tijekom dugogodišnjeg rada kretao kroz različite medije, ali i kontinuirano istraživao odnos između unaprijed zadanih parametara i slučajnosti koja se unutar njih može razviti. Od elementarnih slikarskih pitanja i odnosa polja i plohe taj je proces postupno pretočio u algoritamski sustav, dodao mu zvuk i video, a u „Živom polju“ svim tim elementima pridružio još jedan presudan – publiku.
– Ono što je meni osobno možda najzanimljivije u ovom radu svakako je njegova interaktivnost. Pagar tehnologiju koristi kao alat, a ne kao sredstvo koje mijenja naše djelovanje. Ovim radom pokazuje da smo u cijelom tom procesu i dalje itekako važni jer jedino ljudski dodir može skup programiranih algoritamskih pravila pretvoriti u „Živo polje“, naglasila je Marta Sirotich Maletić.
Upravo se u toj točki susreću čovjek i algoritam. Pagar određuje pravila prema kojima sustav funkcionira, ali više nema kontrolu nad onime što će se unutar tih pravila u određenom trenutku dogoditi.
– Zanimaju me slučajne situacije koje se mogu iščitati iz parametara koje sam zadao u algoritmu, a nad kojima nemam kontrolu. Kada bilo tko od nas pokrene reakciju, ona se jednostavno događa. Odnosi među bojama i kompozicije nikada nisu isti, objasnio je Pagar dotaknuvši se potom i razloga zbog kojih je polje – živo.
Prema Pagarovim riječima, kada bi se u bilo kojem trenutku zaustavila jedna od tih neprestano promjenjivih kompozicija i otisnula, nastala bi jedinstvena autorska grafika koju više nije moguće ponoviti.
– Nikada ne kreće iz iste pozicije. Postoji beskonačno mnogo kombinacija i ni u jednom trenutku ne događa se potpuno ista situacija. Upravo je to razlog zbog kojeg sam krenuo istraživati „Živo polje“. Sam naziv nametnuo se jer ono jednostavno živi, rekao je istaknuti splitski umjetnik.
Na otvorenju ga je pozdravio i Damir Čargonja Čarli, podsjetivši da ovo nije Pagarovo prvo predstavljanje u Galeriji O.K.
– Posebno mi je drago što je ponovno s nama moj stari prijatelj Vanja Pagar. Bez obzira na sve ono čime se danas bavi, za mene je on prvenstveno jedan od najvećih hrvatskih slikara, naglasio je Čargonja.
Pagar je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine, a tijekom karijere svoj je slikarski interes postupno širio prema multimediji, performansu, videu, zvuku i digitalnim tehnologijama. „Živo polje“ na neki način objedinjuje velik dio tih dugogodišnjih istraživanja, koja su ga i dovela do ovoga rada, kojega nije dovoljno samo gledati. Dodirni zasloni u Galeriji O.K. nisu ondje da bi posjetiteljima ponudili dodatne informacije o izloženom radu. Oni jesu rad. Treba im prići, dotaknuti ih, povući prst preko površine, promijeniti sliku i poslušati što se događa. Tek tada mreža prestaje biti samo mreža, algoritam prestaje biti samo skup pravila, a publika prestaje biti publika.
A „Živo polje“ – oživi.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
