Trideset godina umjetničkih susreta, gotovo pet stotina umjetničkih djela i jedna od najvećih izvaninstitucionalnih zbirki suvremene umjetnosti. Iza Umjetničke kolonije Grobnik ostala je vrijedna likovna baština, ali i priča o ljudima koji su tijekom tri desetljeća u frankopanskom Kaštelu pronalazili nadahnuće, stvarali i ostavljali dio svojega rada Grobniku. Izložbom radova nastalih na jubilarnoj, 30. Umjetničkoj koloniji Grobnik, u srijedu je u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik svečano otvorena Grobnička jesen 2026., manifestacija koja i ove godine donosi bogat kulturni, umjetnički i znanstveni program.
U ugodnom ambijentu povijesnog Kaštela okupili su se ljubitelji umjetnosti, predstavnici organizatora i sudionici ovogodišnje kolonije, održane 19. i 20. rujna. Predstavljeni su radovi pet umjetnica koje su isti prostor doživjele na pet različitih načina, potvrđujući da umjetničko nadahnuće ne mora nužno proizlaziti iz velikih događaja. Ponekad su dovoljni pogled prema nebu, sjena oblaka, zvuk vjetra ili legenda koju prostor čuva stoljećima.
Ovogodišnja kolonija okupila je hrvatske umjetnice Albu Miočev, Marinu Rajšić, Jasnu Šikanju i Hanu Belobrk te mađarsku umjetnicu Andreu Szocs, čijim je sudjelovanjem, zahvaljujući suradnji s Institutom Liszt – Mađarskim kulturnim centrom u Zagrebu, kolonija ponovno dobila međunarodni karakter.
Pozdravljajući okupljene u ime organizatora, Ivo Bogović podsjetio je na početke Umjetničke kolonije Grobnik, čiji korijeni sežu u inicijativu riječkog HDLU-a početkom devedesetih godina. Zahvaljujući organizacijskom radu Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine i predanosti ljudi koji su prepoznali vrijednost te ideje, prvi umjetnički susret održan je 1996. godine.
Od samih početaka cilj nije bio samo okupljati umjetnike, nego stvarati zbirku koja će trajno pripadati Grobniku i Grobnišćini. Tijekom trideset godina taj je cilj prerastao u vrijednu zbirku od gotovo pet stotina slika, crteža, grafika i skulptura, nastalu zahvaljujući umjetnicima koji su svoje radove ostavljali lokalnoj zajednici.
Pet umjetnica, pet doživljaja
Radove predstavljene na izložbi posjetiteljima je približila Marta Sirotich Maletić, autorica kustoskog teksta, istaknuvši kako je svaku umjetnicu u istom prostoru privuklo nešto drugo.
Hana Belobrk istraživala je igru svjetla i sjene u krošnjama drveća, što je zabilježila u radu „Grobnički komorebi“. Marina Rajšić u radu „Live Timing“ usmjerila je pogled prema okolnoj prirodi i naseljima, istražujući mogućnosti snimanja i promatrajući kako Grobničko polje živi danas te kako utječe na svoju okolinu.
Alba Miočev pozornost je posvetila sjenama oblaka i planina te zvukovima koji oblikuju doživljaj prostora, dok je Jasna Šikanja krenula od crteža i vizura Kaštela, postupno prelazeći prema doživljaju neba, vjetra, zvukova i tišine.
Mađarska umjetnica Andrea Szocs posegnula je za lokalnom legendom o djevojci Luci, koja je, prema predaji, odbila krčkog kneza i, želeći sačuvati vlastitu slobodu, bacila se u ponor iznad Rječine, na mjestu koje danas nosi naziv Lucijin vir. Njezini radovi „Slojevi povijesti“ i „Lucijin plašt“ povezani su u cjelinu koja prošlost ne promatra samo kao povijesnu činjenicu ili legendu, nego i kao polazište za promišljanje suvremenih pitanja.
– Ono što je meni najzanimljivije u ovoj izložbi jest kako će svatko od nas u istom prostoru, mjestu ili trenutku pronaći nešto drugo, odnosno doživjeti ga na drukčiji način. Izložba tako postaje svojevrsna dokumentacija trenutka i vremena koje su umjetnice provele na koloniji, pokazujući nam da trenutak sam po sebi ne mora biti spektakularan da bismo mu pridali pažnju i jednostavno ga osjetili i doživjeli, istaknula je Marta Sirotich Maletić.
Rezidencija
Umjetnička voditeljica kolonije, dr. art. Celestina Vičević, zahvalila je umjetnicama na sudjelovanju, naglasivši kako se tijekom obnovljenog kontinuiteta kolonije pokazalo da umjetnici Grobnik doživljavaju kao mjesto svojevrsnog odmaka od svakodnevice, prostor u kojem mogu usporiti, istraživati i stvarati bez uobičajenih pritisaka.
Upravo je iz tog iskustva proizašla i jedna zanimljiva ideja.
– Apeliram na našu Općinu da možda razmisli o nekoj umjetničkoj rezidenciji, koja ne mora biti samo likovna, može biti i nešto drugo. Ovaj je prostor stvarno živ i trebao bi biti još življi. Mislim da svi zajedno možemo nešto napraviti, poručila je Vičević poželjevši Grobniku na samom kraju svečanosti otvaranja da u dogledno vrijeme dobije i muzej.
Što se rezidencije tiče, riječ je o prijedlogu koji otvara mogućnost da Kaštel, osim mjesta povremenih umjetničkih susreta i izložbi, postane prostor duljeg boravka i stvaranja umjetnika različitih područja.
O svojem iskustvu sudjelovanja na koloniji govorila je i umjetnica Jasna Šikanja, profesorica na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Istaknula je da je boravak na Grobniku za nju bio posebno iskustvo, prije svega zbog mira i mogućnosti potpune posvećenosti radu.
– Stvarno sam uživala, kao da sam bila u nekom drugom svijetu. Ovdje nema žurbe ni drugih aktivnosti koje nas ometaju u radu. Prava je privilegija koristiti ovaj prostor, koji je nadahnjujući sam po sebi, od pogleda pa do cijelog Kaštela, rekla je Šikanja, dodavši kako joj je posebno zadovoljstvo bilo upoznati druge umjetnice i vidjeti njihove radove.
Grobnička jesen
Okupljenima se obratio i Norbert Mavrinac, predsjednik Općinskog vijeća Općine Čavle, koji je, govoreći na domaćoj čakavštini, podsjetio na dugogodišnju potporu Općine radu Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine.
Naglasio je važnost očuvanja jezika, kulture i običaja te zahvalio svima koji svojim radom pridonose prepoznatljivosti Grobnišćine.
Izložbu je svečano otvorila predsjednica Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine Silvana Demark, također se obrativši okupljenima na grobničkom govoru. Iako je ovogodišnja kolonija po broju sudionica bila nešto skromnija, istaknula je da je njezina najveća vrijednost upravo kontinuitet.
– Jako je važno da se kolonija održava svake godine jer samo tako možemo angažirati umjetnike i njihovim doprinosom povećavati našu zbirku. U ovih trideset godina kolonija je stvorila gotovo pet stotina umjetničkih djela i mislim da je njezin doprinos Katedri, Općini Čavle i čitavom ovom kraju neprocjenjiv, poručila je Silvana Demark, izrazivši nadu da će kolonija u budućnosti ponovno okupljati veći broj umjetnika, zadržati međunarodni karakter te da će se vrijedna grobnička zbirka sve više predstavljati i izvan Kaštela, pa i izvan Hrvatske.
Otvorenjem izložbe svečano je započela ovogodišnja Grobnička jesen, koja će tijekom sljedećih mjeseci donijeti književna predstavljanja, koncerte, kazališne programe, radionice, znanstvene skupove i nove izložbe.
Posebno mjesto u programu zauzima znanstveni skup posvećen profesorici emeriti Ivi Lukežić, istaknutoj istraživačici grobničkoga govora, dok je završetak manifestacije planiran za 21. prosinca, kada bi trebala biti ponovno otvorena obnovljena Zavičajna zbirka Grobnišćine.
Trideset godina nakon prve kolonije, frankopanski Kaštel tako ostaje mjesto susreta umjetnika, prostora i lokalne zajednice. A ovogodišnja izložba podsjeća da se i poznati krajolik uvijek može vidjeti drukčijim očima, da svaka generacija u njemu može pronaći nešto svoje i da umjetnost ne mora tražiti velike prizore kako bi ispričala vrijednu priču.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
