…s obzirom na to da je velik broj domaćih i stranih tiskovina, inteligentnih i manje inteligentnih, najavio za ovaj petak, petak 13. 11. 2026., SMAK SVIJETA, 345. u mom životu. Plus najvjerojatnije početak 4. svjetskog rata, podizanje mora, erupcije vulkana, skakavce i poskupljenje Autotroleja. A ne, Autotrolej uvodi nove linije. Fuck, možda su u pravu.
Lenjin je rekao da tko ukrade knjigu iz biblioteke nije lopov.
Valjda je tako sa sapunima, šamponima i češljevima iz hotelskih kupaonica.
Tako je nastao neoliberalni kapitalizam, školuješ se na račun države, opljačkaš državu i država te opet zaposli. Bravo, Vili.
Jimmy Page, gitarist, ex-Led Zeppelin, ima neku čudnu tjelesnu situaciju, ne može se udebljati, ali mu glava stalno, lagano, ali stalno raste.
Zbog toga se fanovi benda neformalno nazivaju „Zepheads“.
Prošli vikend u Opatiji se zbivao Festival čokolade.
Tri dana i večeri su se na pješčaniku ispred Šporera momak na klaviru i djevojka na mikrofonu mučili zabavljati fucking ogromnu količinu ljudi.
Glazba se čula po cijelom gradu. Sladunjavi piano pop, „I Will Always Love You“, „Do You Really Want to Hurt Me?“ i slično, „Love Me Tender“ i ponekad neka pjesma onog debelog Jacquesa koji, ako ne znate, prije ili poslije svojih nastupa zgromi pun kurac čokolade.
Ispast će da serem, respect njima, djevojci i momku, ali bilo je iritantno/dekoncentrirajuće po cijele dane slušati „slatku misu“, kao da smo u nekom nadrealnom šećernom raju… čokolada, glazba, sretni ljudi, policajci s čokoladnim lizaljkama, gradonačelnik u smeđim tenisicama, etc, etc.
Srećom se na ogradi ispod bivše zgrade murje pojavio simpatični, zajapureni harmonikaš u nekakvoj roza trenirki (uffghh). Rastezao je neopisivi splet/mix pjesama, suludi mash-up svega i svačega. Uspio je spojiti „Goodbye, My Love, Goodbye“ Demisa Roussosa i „An der schönen blauen Donau“ Johanna Straussa plus neku domaću polku. Mislim, uspio, hm, pa je, uspio je.
Demis Roussos je bio grčki pjevač, nekad progresivnog rocka, a solo se proslavio šećernim baladama. Imao je problema s težinom, a 1985. je bio među putnicima aviona, TWA 847, Atena – Rim, avion je bio otet, ali Demis je bio pušten nakon pet dana, dok su ostali putnici bili zatočeni 17 dana. Hm?
Pred kraj karijere imao je sranje s glasnicama pa je pjevao na playback i bio razotkriven i morao je vratiti gomilu novaca. A bio je jebeno bogat. Hm?
Naš mash-up harmonikaš imao je praznu čašu jogurta ispred sebe, na podu.
Ispada da mu je netko napomenuo da je sada/nowadays in i moguće puštati si pratnju i ritam s mobitela. Simpatični si je puštao nešto što kompletno nema veze s onim što je svirao. Plus je nosio zimske grijalice/slušalice na ušima, ah nevermind, nevermind.
Momak i djevojka na Šporeru nisu niti jednu pjesmu o čokoladi ili šećeru otpjevali, a festival je. A pjesama ima…
VIS Idoli – Čokolada
1975 – Chocolate
Crowded House – Chocolate Cake
Kylie Minogue – Chocolate
LooLooKIDS – Chocochoco Hop
Ray Charles – Chocolate Drop
Eric Benét – Chocolate Legs
Tom Waits – Chocolate Jesus
Tay Zonday – Chocolate Rain
Perfume – Chocolate Disco
etcetcetcetc…
Ali stara dama Opatija nije skoro nikad imala sreće (hm? Ili je, op. a.) s uličnim sviračima, s obzirom na svoju velebnu König und Kaiserin prošlost, turizam i sve fake/posh gluposti koje turizam nosi. Jedno vrijeme imali smo naziv za šetalište na Slatini, aleja „Četiri svirača“. Na vrhu šetališta, kraj Pančere, na klupi je sjedio tip, bivši atletičar s nekom reumatskom bolešću. Po cijele dane dirkao je samo jednu žicu, jedan ton na akustičnoj gitari. Minimalizam je ogromna riječ. Nakon par godina uspio je zaraditi za još jednu akustičnu i jednu električnu s pojačalom. Sve to bi instalirao kraj klupe i ljeti i zimi u debelom all/body skafanderu i dalje dirkao jednu žicu, jedan ton.
Minimalism rules.
Sljedeći majstor bio je instaliran na cvjetnom zidiću kraj ulaza na kupalište.
Cijele dane i noći na harmonici je nabijao samo refren „Marijane, Marijane“.
U rijetkim pauzama refrena prodavao je spržene CD-e Elvisa Presleyja.
Tri CD-a, nije mu baš išlo.
Na klupi, tj. oko klupe, ispod bivše zgrade murje pojavio se ćelavi starčić na rošulama i s malim synthom. Pustio bi si neki ritam/beat sa sinta i rošulao oko klupe, ponekad bi sjeo i pokušao na sintu nabosti „An der schönen blauen Donau“, kompletno bezuspješno.
Kraj kioska uz hotel Millennium, bivši Jadran, nalijepio bi se stari čovjek u mornaričkoj uniformi, s harmonikom, nešto je i znao svirati, ali imao je izraz lica kapetana Ahaba dok gleda preko palube i čeka da spiči harpun u Moby Dickova leđa… kako kaže AI wiki… the monomaniacal captain of ship Pequod in Herman Melville’s 1851 novel Moby Dick… tako da naš stari kapetan Harmonika nije imao puno publike.
Nešto godina kasnije na ogradi kraj Madonnine pojavila se gospođa koja je samo pjevala, hm, pjevala, a je, pjevala je. Na poznate melodije starih šansona slamala je (slam poezija) vlastite stihove. Zamislite „Ne me quitte pas“ Jacquesa Brela sa stihovima… „stojim kraj mora, pjena je tu, svi smo tu i mjesec sja i ponovo sam sretna ja“. Hm. Za razliku od Jacquesa H., Jacques B. bio je prilično mršav.
Ponekad bi se ljeti dovukli neki fake/german Ayllu Indiosi i na posh opremi izvodili te andske hitove. No fun. Previše profesionalno.
Nedavno smo imali i tužnu situaciju… otac i sin, ulični svirači. Nisu zajedno svirali, na dva različita mjesta. Otac je volio djeci šetača pjevati: „bila mama Kukunka, bio tata Taranta… etc“ i „magarac mladi upoznao magaricu mladu i skupa su (nešto??) u debelom hladu“. Sin je više razvlačio domaće hitove: „…cilega života…“ etcetcetc. Nažalost, sin je preminuo i otac sada prilično tužno sjedi i bezveze prebire po gitari. Fuck. „It’s a sad and beautiful world“ (Bob/Benigni/Jarmusch… Down by Law).
U novije vrijeme pojave se mladi ljudi s violinama i gitarama i znaju svirati i znaju koristiti mobitele.
Ali zna se u Opatiji „desiti“ duh K und K vremena.
Hashish sam valjda probao prvi put s trinaest godina.
Spustili smo se u lučicu Dražica, odlijepili s planete i netko je predložio da pjevamo u kanonu „Bratec Martin“. Bilo je, pretpostavljam, oko ponoći. Odjednom mi jutarnji čistač/špacakamin/netturbino Lungomara, osviješteni ekolog, govori: „Ej Mačak, odi u park, sad će šetači pa da ti ne smetaju!!!“ Fuck, kompletno sam bio odlijepio i u kanonu dočekao zoru, sam na groti.
Puno godina kasnije (čitaj ovog ljeta) Mačak me pronašao mrtvog od crnog vina na klupi autobusne na Tržnici i rekao: „Mačak, odi u park, sad će sunce, pa da te ne sprži!“ To je duh. Mačak ima jako zgrčene šake od držanja metle u rukama.
Ovo je stablo na livadi u selu Šikuti, kraj Savičente. Nedaleko stabla je štala gdje Šikuti Machine, art skupina/udruga iz Savičente, često nešto izvode/izlažu/etc. i pozivaju druge da izvode/izlažu/etc. Kraj štale je šterna u koju su se jednom prilikom LET 3 spustili i a cappella pjevali.
Šikuti Machine su nedavno proslavili 25 godina rada i postojanja.
Jednom sam radio nešto na festivalu plesa i neverbalnog kazališta u Savičenti. Spavao sam u nekom impro r’b’n’b-u. Uglavnom, da bi se ušlo u sobu za spavanje, moralo se proći kroz kuhinju, pa na neku teracu, pa škale, pa u tu sobu. U WC istim putem u prizemlje kuće. U toj kuhinji sjedila je jedna stara nona i uvijek bi izgovorila: „Ćete kafe?“
Simpatično, ali nona je tamo sjedila i ujutro i navečer i popodne i kad bih se kasno po noći vratio s festivala ili kad bih išao u WC ili po jaknu jer je zahladilo.
„Ćete kafe?“
Koncert AUTECHRE, 30. 10. 2026., Tvornica kulture, Zagreb
Autechre nastupaju u kompletnom mraku. Kompletnom.
Predivna gužva ritmije i aritmije, elektronike i impro elektronskih zvukova.
Malo melodije. Koriste neke audio/softvere koji im omogućavaju da sad i tu kreiraju zvuk i aranžman. To sam pročitao, nisam vidio.
Potražite ih. Wiki… an English electronic duo consisting of Rob Brown and Sean Booth, both from Rochdale, Greater Manchester… (booth-both… cool)
U United States of America se prodaje i koristi ovo.
Kad ideš u WC obaviti, kako oni zovu, number two/broj dva, pošpricaš prije ovim i kao da ništa nije bilo. Nema mirisa, nema memorije.
Ako se ipak ovog petka ne desi sve što je predviđeno, sjetite se i posjetite ALTEREGO festival, festival prirodnih vina u Lovranu, 21. 11. 2026.
13 h – 20 h festival
11 h – 12.30 h okrugli stol
U kinu SLOBODA.
Ispred ima klupa za odmoriti se i pribrati memoriju.
GLAZBENA PREPORUKA:
SWANS – Newly Sentient Being (2026)
Can – Live in Arles 1975 (2026)
Oren Ambarchi – Cooked (2026)
Gash – At Least You Know What You’re Laughing At (2026)
Gilla Band – Pugnello (2026)
300Skullsandcounting & Jenny Sparks – This Is SPA Town (2026)
Hallucinator – Landlocked (2026)
dälek – Brilliance of a Falling Moon (2026)
dälek – Surrealist (single 2026)
AUBE – SVE SVE SVE SVE – Japan
Susanne Sundfor – Revelations of Divine Love (2026)
Steve Reich – fucking SVE SVE SVE SVE SVE
Zach Hill & Lucas Abela – Bag of Max Bag of Cass (2025)
Raphael Loher – Figuren (2026)
Helen – Linda’s Head (2026)
Marvin Tate – Controlled Burn (2026)
Claire Rousay – On Holding (2026)
Pantaleimon – Ragged and Naive (2026)
Gnod – Chronicles of Gnowth vol. 2 (2026)
Maxime Denuc – Club Imperiale (2026)
Institut für Feinmotorik – ÖD (2026)
Anne Waldman, Thurston Moore, Anagram Ensemble i još – The Travel Agency Is on Fire (2026)
Heroina – Heroina (2026)
Jon Hassell – Music Is Invisible – Pentimento vol. 3 (2026)
Big Flowers X Shemar – I Love (2026)
Jeremiah Chiu – Edge Nature Conditions (2026)
Matthew Herbert – TheUKhasmorefoodbanksthanbranchesofMCDonald’s (2026)
Storefront Church – Blue Movie (2026)
Quartio – More Mora (2026)
The Electro Quartet – Nature’s World with Studio G (2026)
Ye Gods – Los (2026)
Alchemical Sisters – Alchemical Sisters IT 57 (2026)
Shit and Shine – O aa Riot (2026)
Ryan Hemsworth – Numbskull (2026)
Shabazz Palaces – It’s a Style Sport (2026)
William Basinski – Passing the Cup of Sorrows (2026)
Oliver Leith – Doom and the Dooms (2026)
Heavensouls – „Cantu“ of the Sower (2026)
Loidis – From the Toolkit of Lovers (2026)
@at – Autosmile (2026)
Dis Fig – What to Make of This Mortal Hands (2026)
Maria W Horn – Melting Pillars of Snow (2026)
Leo Chadburn & Phaedra Ensemble – English Dancing Master (2026)
CZN – Parallel Commutator (2026)
Boygirl – Boygirl (2026)
Lifeloose – ’07 XXXXXXXXX (2026)
Tresque – Fai Anar (2026)
Aphex Twin – Drukqs (2026 reissue)
More Eaze – Valley and Structure (2026)
Huerta Ensemble – S∞S (2026)
Ben Richter – Mymerian (2026)
The Pandora Consort – Hildegard: Vision in Vision (2026)
Sarah Belle Reid – Manifold (2026)
Marta Salogni & Stefano Pilia – Phren (2026)
Songs: Ohia – SVE SVE SVE SVE SVE SVE
Kali Malone – Burning Song (2026)
Bernie Taupin – The Sea Has No Mercy (2026)… tip je Eltonu Johnu pisao tekstove
Water Damage – Repair (2026)
Silverwingkiller – Desperate Struggle (2026)
Andy Ingamelly – Vanity Project (2026)
Randall Dunn – Manifold of Partially Actualized Realities (2026)
Gigi Masin – Wind (1986–2026 reissue)
Rizan Said – Ma Waraa al-Shabi/Beyond Shabi (2026)
Henning Christiansen & Lorenzo Mammi – Symphony Natura (2026 reissue)
Toro y Moi – Unusua (2026)
Sufjan Stevens – Worst Christmas Ever (2026)
The Bug/Friday Night Plans – Ladybug 3 (2026)
Ana Lua Caiano – Devagar Que a Vida É Curta (2026)
Claire Cronin – The Bruise (2026)
#Alterego #Demis Roussos #Festival čokolade #Josip Maršić #Lovran #Mačak #Na putu #Opatija
