Akademija u Filodrammatici bez predstavnika Grada: Ako ne obilježavamo 3. svibnja, zaboravljamo žrtve Rijeke

Svečana akademija u povodu Dana oslobođenja Rijeke od fašizma održana je u dvorani Filodrammatice na Korzu, u atmosferi dostojanstva, sjećanja i pijeteta, ali i s jednom prazninom koju nije bilo moguće ne primijetiti. Prvi put nakon dugog niza godina Grad Rijeka nije se pojavio kao suorganizator obilježavanja akademije, niti je itko iz gradske uprave ovoj skromnoj svečanosti nazočio.  Dvorana je mogla primiti i više ljudi od onih koji su se odazvali. Možda je na skroman odaziv utjecala činjenica da je akademija bila zakazana za 11 sati, duboko u radnom vremenu, ali dojam je ipak ostao: na događaju koji obilježava jedan od temeljnih datuma moderne Rijeke izostali su mnogi koji se u javnom prostoru vole pozivati na antifašističku tradiciju grada.

Akademiju su organizirali riječka Udruga antifašističkih boraca i antifašista te Udruga Udruženi protiv fašizma, a među nazočnima su bili i izaslanik riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, kancelar Goran Žan Lebović Casalonga, dožupan Robert Matić te Branko Jadro, jedan od rijetkih živih aktivnih sudionika narodnooslobodilačke borbe.

Upravo je njegova prisutnost bila jedan od najrječitijih trenutaka akademije. Jer Dan oslobođenja Rijeke nije samo kalendarski datum, nego sjećanje na ljude zbog kojih riječka antifašistička udruga i nosi svoje ime.

Najizravniji u kritici izostanka Grada Rijeke bio je bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Rijeke.

– Žao mi je da akademiju održavamo u skromnim uvjetima u odnosu na ono što smo navikli i što je bila tradicija zadnjih pedesetak godina. Gradonačelnica je odlučila da ne želi da zajedno organiziramo akademiju, smatrajući da je to prevaziđeni oblik, nudeći nekakve alternative. Osobno sam smatrao da tu tradiciju ne treba prekinuti. Ljudi koji su dali živote za oslobođenje Rijeke i čitavog ovog kraja do Trsta i Slovenskog primorja zaslužuju da ih se prisjetimo i na ovaj način, da im odamo zahvalnost, rekao je Obersnel naglasivši da 3. svibnja za Rijeku ima značenje koje nadilazi samo vojni završetak okupacije.

Toga dana, podsjetio je, Rijeka nije samo oslobođena od nacista, nego je prestala biti podijeljeni grad. Ujedinjena je sa Sušakom, a u širem povijesnom kontekstu oslobođeni su Istra, Slovensko primorje, otoci i dijelovi obale koji su nakon Prvog svjetskog rata bili pod talijanskom vlašću.

Obersnel je podsjetio i na težinu Riječke bitke, u sklopu riječko-tršćanske operacije. Sušak je oslobođen 21. travnja 1945., kada su partizanske jedinice izbile na Rječinu, no borbe za Rijeku trajale su još gotovo dva tjedna. Nakon povlačenja iz grada, njemačke snage nastavile su borbe u riječkom zaleđu, sve do kapitulacije 7. svibnja u Ilirskoj Bistrici. Posebno je istaknuo da je cilj operacije bio i politički, a ne samo vojni.

– Partizanske snage morale su što prije stići do Trsta i Slovenskog primorja, jer se znalo da će prisutnost vojne sile biti presudna u utvrđivanju granica. Da partizani nisu stigli do Trsta, granice bi izgledale drugačije. To su granice koje poznajemo danas i koje su devedesetih godina branili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu. A tih granica ne bi bilo da nije bilo pobjede nad fašizmom, rekao je Obersnel osvrnuvši se pritom i na zločine počinjene nakon rata, od kojih ne treba bježati niti ih treba prešućivati.

– Bilo je događaja koji su se trebali izbjeći, bilo je stradanja nevinih i likvidacija bez suđenja. Tih se žrtava treba prisjetiti. Ali ne treba zaboraviti činjenicu da je partizanski pokret donio slobodu i učvrstio granice Hrvatske i Slovenije, poručio je Obersnel, koji se u završnom dijelu govora Obersnel osvnuo na današnje vrijeme i upozorio da fašizam nije nestao osnaživši sve to nedavnim slučajem na Pehlinu, kada je svastika osvanula na spomeniku poginulim partizanima na Pehlinu.

– Zato je antifašizam danas važan. Važno je govoriti o tome, sjetiti se poginulih koji su pali za slobodu, ali i ukazati na nove pojave kojih smo svjesni. Ideje slične fašizmu postoje i danas i u tom kontekstu treba biti oprezan, zaključio je Obersnel uz dodatak kako se nada da će se iduće godine obilježavanje Dana oslobođenja Rijeke ponovno održati zajedno s Gradom Rijekom.

Povjesničarka i muzeologinja Tea Perinčić govor je započela osobno, rekavši da ne želi govoriti samo kao povjesničarka, nego prije svega kao čovjek.

– Jako me rastužilo da je Grad odustao od zajedničkog obilježavanja. To me navelo na razmišljanje trebamo li uopće još govoriti o antifašizmu i fašizmu, rekla je Perinčić podsjetviši da je u socijalističkoj Jugoslaviji antifašističko obilježavanje bilo prisutno u tolikoj mjeri da je mnogima postalo zamorno, nakon čega je uslijedila relativizacija. No upravo je ta relativizacija, upozorila je, opasna.

– Svjedoci smo da svaki dan taj kukolj fašizma negdje pomoli glavicu i pokaže svoje ružno lice. Možda nismo ni svjesni da neki dio fašizma čuči i u nama. Zato se treba prisjetiti što je fašizam, jer kada ga se pusti na slobodu, on je sposoban zamračiti čitav svijet, rekla je autorica knjige Fiume o morte, naglasivši da suvremeni antifašizam mora raskrstiti s jugokomunističkim prisvajanjem antifašističke borbe, ali ne i s temeljnim vrijednostima koje iz te borbe proizlaze.

– Komunistička partija korumpirala je tekovine i prisvojila vrijednosti antifašističke borbe, pa je dala povoda drugima da izjednače zločine komunizma i fašizma. Ali suvremeni antifašizam dostignuće je 21. stoljeća koje se poziva na ideale slobode, bratstva i jednakosti svih ljudi, naglasila je Tea Perinčić.

Posebno je važnim ocijenila riječko iskustvo fašizma. Podsjetila je da začeci fašizma u Rijeci nisu apstraktna povijesna tema, nego konkretno iskustvo grada koje počinje nakon Prvog svjetskog rata, dolaskom Gabrielea D’Annunzija 1919. godine.

– Nekima je možda drag umjetnik, ali prije svega bio je fašist, rekla je Perinčić, ističući da je D’Annunzijeva vlast u Rijeci nosila obilježja fašističke države: teror, progon i manipulaciju političkom voljom građana. Nakon toga, podsjetila je, uslijedilo je rušenje Slobodne Države Rijeke, protjerivanje Riccarda Zanelle, fašistička diktatura i pripajanje Rijeke Kraljevini Italiji 1924. godine.

– Zanemarivanjem obilježavanja 3. svibnja zaboravljamo i sve ove prethodne događaje, koji su rezultirali eskalacijom fašizma i nacizma. Zaboravljamo da je u razdoblju od 1941. do 1945. bilo jako puno žrtava među građanima Rijeke. Ljudi su streljani na ulicama, ubijani u zatvorima, odvođeni u logore, stradali su Židovi, građani su patili nakon okupacije. Ne želimo li obilježavati taj dan, negiramo sve te žrtve. Moramo to činiti i radi budućnosti. Jer obilježavanjem ovog datuma pokazujemo da smo svjesni negativnih mogućnosti, ali i da ima dobra u nama koje neće dopustiti da se zlo ponovi, zaključila je Tea Perinčić.

U ime riječkog nadbiskupa Mate Uzinića govorio je njegov izaslanik, kancelar Goran Žan Lebović Casalonga, koji je akademiji dao drukčiji, duhovni i pomiriteljski ton.

– Okupljeni smo u spomenu na 3. svibnja, dan koji nadilazi svaku podjelu i pripada svima nama – rekao je Casalonga. Istaknuo je pritom da je sjećanje na žrtve borbe za slobodu obveza, ali da ono ne smije postati zatvaranje u prošlost, nego otvaranje prema budućnosti. Također, govorio je i o slobodi oprosta, naglašavajući da oprost ne znači zaborav, niti umanjuje patnju.

– Oprost nije znak slabosti. Prava sloboda počinje kada prestanemo tražiti neprijatelje i počnemo tražiti putove povjerenja. Oprost ne znači zaboraviti, nego drugačije pamtiti. Sjećanje ne rađa mržnju, nego nadu da se zlo neće ponoviti, poručio je Casalonga i pozvao Rijeku da nastavi biti grad dostojanstva, mira i povjerenja.

– Neka nam ovaj dan bude poticaj da budemo ljudi nade, čuvari dostojanstva i graditelji mira, borci za novu i slobodniju Rijeku, zaključio je Goran Žan Lebović Casalonga.

Dožupan Robert Matić u svom je obraćanju istaknuo da se žrtava oslobođenja treba prisjećati s pijetetom, jer su mir i sloboda teško izboreni.

– Moramo čuvati vrijednosti antifašizma, slobode, mira, ravnopravnosti i ljudskih prava. To su vrijednosti koje su izgradile modernu Europu i moramo ih prenositi budućim generacijama. Slobodu moramo čuvati. Moramo biti spremni prepoznati trenutke koji bi mogli ugroziti mir i slobodu. Ne smijemo biti ravnodušni prema zlu, jer ono se može ponoviti, rekao je Robet Matić.

Treći svibnja nije samo datum iz povijesnih udžbenika. To je dan oslobođenja od fašizma, dan ujedinjenja Rijeke i Sušaka, dan sjećanja na tisuće poginulih boraca i civila, ali i dan na kojem se provjerava odnos suvremenog grada prema vlastitim temeljima.

Ove godine taj je odnos, barem u Filodrammatici, izgledao skromnije nego što bi smio biti. I možda baš zato poruke izgovorene na akademiji nisu zvučale samo komemorativno, nego i upozoravajuće. Jer sjećanje koje se prepusti navici s vremenom ipak blijedi.