Kako je lijep osjećaj kada se bendu prepustiš nakon svega dvadesetak sekundi izvođenja, a upravo mi se to dogodilo sinoć, 9. studenog, u Beertiji kada je audiovizualna grupa ŽEN pred vrlo involviranom, ali ne mnogobrojnom publikom, predstavila svoj novi album Ciklus koji je izašao u rujnu ove godine. Koncert se održao u organizaciji The Beertije uz pomoć Distune Promotiona koji su me ugostili tako da sam se, iako rijetko izlazim i još rjeđe pohodim dobre koncerte, osjećala kao da sam se vratila kući.
Prije grupe ŽEN svirala je Naentu. Riječ je o novom samostalnom projektu glazbenice Jordi Ilić, koja je na sceni prepoznata kroz svoj rad u bendu Tús Nua. U ovom projektu, Naentu istražuje spoj indie popa, indie rocka, shoegazea i synth popa, stvarajući jedinstven i sugestivan zvuk. Glazbu koristi kao alat za samoterapiju, izražavajući široki spektar emocija i razmišljanja. U svojim tekstovima, Naentu se dotiče tema poput osobnog razvoja, složenosti ljubavi, queer identiteta te izazova modernog kapitalizma. Njezine pjesme donose intimnu, nostalgičnu atmosferu, prožetu blagom dozom melankolije. Na zadnjim dvjema skladbama pridružila joj se ŽEN basistica Jelena. Njena izvedba je bila emotivna, nježna, melankolična i pomalo oprezna, ali hipnotizirajuća.
Nakon kraće pauze na mali stage u podzemlju Beertije pred kojim se okupilo tridesetak dobro raspoloženih ljudi uspele su se ŽEN kako bi predstavile svoj novi album Ciklus.
ŽEN Su jedne od ključnih akterica regionalne nezavisne scene, a od 2010. grade jedinstveni zvuk koji spaja elemente post-rocka, shoegazea, progresivnog indie rocka i neopsihodelije. Bend čine Eva Badanjak (gitara, klavijature, vokal) i Sara Ercegović (bubnjevi, sintevi, vokal), a prije dvije godine na bas gitari i vokalu pridružila im se Jelena Božić, zamijenivši Ivonu Ivković. Album Ciklus može se poslušati na ŽEN Bandcampu te je riječ o albumu koji je nakon posljednjeg izdanog izašao s odmakom od sedam godina te bi mogao označiti cikličke procese u stvaranju, nove početke ili krajeve, ali i mjesečne cikluse kroz koje prolaze žene ili, zapravo, bilo što ciklično kroz što se može prolaziti.
Žen su nastupile bez svoje V.J.-ice Tanje Minarik koja je bila spriječena doći. Nije smetalo. Vidljiv je bio i najsitniji trzaj, mimika, lako se pratila njihova međusobna komunikacija. Bubnjarica Sara je bila ona koja je uglavnom govorila. Vrlo opuštena i nepretenciozna, za mikrofonom svojeg zelenog bubnja pridobila je publiku čim je otvorila usta. Jelena je govorila jednolično, ali vrlo komično, a zbog energije koja je ona energija mrkog medvjeda s vrlo malo facijalnih ekspresija i preklapanja njihovih karaktera, pauze između snažnih skladbi djelovale poput slučajnih mini stand upova.
A svirka? Snažno, točno, stabilno, seksi, prodorno i razigrano. Negdje sam u opisu svirke grupe Žen pročitala frazu zvučni zid, no nisam osjećala zid. Osjećala sam, pogotovo u kulminacijama skladbi, intenzivna glasna ritmička distorzirana sanjiva strujanja na čvrstoj ritmičkoj podlozi basa i bubnja na koja je teško ostati imun, pogotovo kada se sekvence ponavljaju i ponavljaju. Putovanje.
Nakon izvođenja skladbe Dobre stvari Sara je pitala Evu „Zašto nitko ne pamti dobre stvari? Ja pamtim dobre stvari. Zašto si napisala takav tekst?“ te dodala da se nada se da ćemo i mi zapamtiti neke njihove dobre stvari, a kako pametan zapisuje, a ja pokušavam pamtiti, po završetku koncerta, negdje u autu shvatila sam da mi je žao što nisam fotografirala setlistu pa da se u ovim zapisima pokušam osvrnuti na redoslijed skladbi ili skladbe pojedinačno. Kako bilo, pjesma „Neda mi se“ bila je izvedena negdje pri početku koncerta. Kao da smo u svemirskom brodu, ali tamo negdje u sedamdesetima. Nježni i kratki vokalni uvodi pri gradaciji, korištenje šapta, puno reverba, kanoni, tercama ili kvintama podebljavana dvoglasna ili unisona troglasna melodički minimalna pjevanja i tri rašpaste altice daju mračnu i mističnu notu unatoč generalno optimističnim tekstovima.
ŽEN su negdje na polovici koncerta razbile set s novog albuma, kako su rekle, da nam daju vremena da apsolviramo novi materijal, sa starijim materijalom. Meni je s novog albuma u glavi zaglavila melodija uz tekst „Ne, to se tako ne radi, ne to nije to”. Riječ je o skladbi Babaroga, šestoj po redu na albumu Ciklus. Pri izvođenju pjesme Zgrade vjerovala sam da su članice grupe ŽEN zgrade i vidjela sam ih kao zgrade. Skladbe se grade postepeno i bogate su iznenađenjima. Pretposljednja bila je izvedena Bezimena Bezvremena ili Bezvremena Bezimena, nisu se uspjele dogovoriti oko naziva inspiriranog Nirvaninom skrivenom skladbom s albuma Nevermind, Endless Nameless. „Daj si još vremena, da shvatiš osjećaj” – pjevale su ŽEN, a ja sam mislila kako ne želim da ga shvatim. Bila sam all in. Ponovilo se.
Istaknuta i ostale fotografije: Marta Ožanić
