PoeTris: Tri pjesme po izboru autorice.
KEN Ken i ja Usklađujemo disanje On sjedi na kauču S osmijehom na licu I povazdan okreće glavu kao da je svjetleći globus Katkad mu nezgodno zapne i Zaustavi se Pa mora čekati da dođem s posla i vratim je na mjesto kako bi se i dalje mogao smiješiti pokazujući svoje lijepe zube u A1 nijansi bijele dok gleda kroz mene Tad obično odjurim u kupaonicu i pogledam se u pravom svjetlu Pa pustim suzu na talijanske pločice i obrišem je toaletnim papirom s mirisom kamilice Kao i uvijek Gledamo dnevnik Dok mu vrtim glavu da mi vrijeme brže prođe Razmišljam o skoku s balkona On se i dalje smiješi Za vrijeme reklama zaplešem na poznati song i podignem mu lijevu ruku Pa desnu Povučem ga prema sebi da uhvatimo korak prije vremenske prognoze koju nikad ne propuštamo I u vrtoglavom ritmu polke prigodno obilježimo proslavu zadnjeg dana Tako je lijep Pohotno ga ljubim u usta I zamalo se udavim njegovom malenom urednom glavom Umorni Padamo u rupe između parketa Iz njegove nožice kao mala grančica proviri žica i zarobi ga u bajcanom hrastu Dio po dio tog glatkog tijela izvlačim iz naše kućne grobnice I molim ga da se sredi jer moramo voditi ljubav još jednom prije odlaska Vrijeme leti Uskoro ćemo i mi Skini se do kraja Kažem Pokaži sve Odvedi me u Keniju Otpjevaj mi nešto On šuti Uzimam kemijsku i A1 zubi postaju plavi poput postojanih najlonskih gaća u kojima se nikada nije oznojio Nasmijanu glavu spremam u grudnjak pored srca I uz najavu mjestimičnih pljuskova na zapadu zemlje Odgađam svoj plan za neki ljepši dan (2020.)
TALIJANSKA PJESMA Talijanska pjesma Samo za mene Na uho mi otkriva najljepše tajne Koje se odmah zaboravljaju Jer da ih zapamtimo Ne bismo preživjeli Kao što nisu ni oni iz pjesme Talijanska pjesma Canzona koja nije pizza Slađa od najslađe lubenice čiju slast osjetim usred zime preuzela je slatkorječivo moj mali talijanski auto kao da je oduvijek njen Dok jurim polako najbrže što mogu I samoj sebi glumim da znam sve riječi koje sam mogla već odavno naučiti Talijanska pjesma podmuklo me tjera da pjevam iz petnih žila I pretvara me U neobuzdanu U spontanu neku Svu svoju Neosvojivu Oh, kako sam samo sva luda danas Točno znam što hoću Na semaforu otvaram prozore To je jače od mene Pravim se važna Ja sam zvijezda Sanrema Svi pjevamo zajedno suznih očiju između tramvaja u pregrijanom gradu Ulica kliče na crvenom Volite me Mašem im na zelenom Ovo je pjesma za vas Riječi ostaju iza mene U retrovizoru ih pratim kako nestaju ispod kotača retro vespe Dio mio Kriknem užasnuto Talijanska pjesma uskoro će završiti Ako stignem Stisnut ću aplikaciju za prepoznavanje pjesama i produžiti ljeto Bar za jedan dan Zapisat ću u kalendar Godinu, datum i sat I učiniti ovaj svečani trenutak nezaboravnim Naučit ću riječi Vježbat ću pred ogledalom za finale razornih pjesama I osvojiti prvo mjesto mog malog talijanskog auta Na prvom sljedećem raskršću naklonit ću se teatralno i glavom zveknuti u trubu Grazie Grazie Grazie Trubit ću do iznemoglosti Do bezglasa Sve dok se kukavički ne povučem Pred prvim anglosaksonskom stihom Koji će mi Rutinerski iskusno talijansku pjesmu izbiti iz glave (2022.)
VRANA Kad sam je ugledala Znala sam da ću se jednog dana probuditi kao vrana Dala mi je jasno to do znanja Kad je iz crne vreće prepune smeća Izvukla ostatke hrane i uvrijeđeno odbacila koru od krumpira Pogledala me ravno u oči Glavom napravila onaj huliganski pokret nakon kojega slijede batine i cipelarenje Graknula je u mom smjeru I još se nekim tehnikama zastrašivanja poslužila O kojima sad ne bih Možda poslije Možda nikad Ali bilo je neugodno Dani su ti odbrojani Rekla je na svom jeziku koji sam razumjela kao da je moj Vrana si bila i u vranu ćeš se pretvoriti Presudila je samouvjereno i zveknula kljunom u prozorsko staklo Tvoja kuća je i moja kuća Zakreštala je odlučno Sve što će biti odavno se dogodilo Plamtjelo joj je u oku Ušetala je u sobu Legla u krevet Pokrila se preko glave I zaspala Iz mojih prstiju nicalo je perje crno kao košmarna noć Meko poput vode A meni je napokon postalo jasno da nikada neću lijepo pjevati (2022.)
ANDREA GRGIĆ (1968., Zagreb) – Nakon završene klasične gimnazije, diplomirala je francuski jezik i književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše pjesme i kratke priče, prevodi s francuskog na hrvatski. Priče i pjesme počela je objavljivati na facebooku. Prva knjiga „Gospođa“, u suizdavaštvu Bookare iz Zagreba i Factuma iz Beograda (2020.), .zbirka je priča objavljenih na istoimenom blogu koji je pokrenula na toj društvenoj mreži. „Samoodrživa“ je njezina druga zbirka, a ujedno i druga knjiga iz biblioteke <100 u izdanju Galerije Kranjčar.
#Andrea Grgić #poetris #poezija
