O stanju ideja kruga i kugle u 20. stoljeću – što se tiče nauka o svijetu – govori nam anegdota koju je u svojim Sjećanjima zabilježio Albert Speer: u rano ljeto 1939. Adolf Hitler (kojega se godinu ranije zajedno s Gandhijem spominjalo kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir), siguran u svoje planove o univerzalnoj vladavini, izvršio jednu izmjenu na modelu za monumentalnu novu Reichskanzlei u Berlinu, koji je zamislio zajedno sa Speerom. Sada imperijalni orao na vrhu 290 metara visoke kupole više ne bi, kako je dotad bilo predviđeno, lebdio nad nacionalnosocijalističkim simbolom, kukastim križem. Hitler je diktirao:
„Kruna ove najveće zgrade na svijetu mora biti orao na Zemljinoj kugli.“
/… / Peter Sloterdijk, SFERE III / PJENE// SFERE – PLURALNA SFEROLOGIJA SV. III, Bilješka, str. 17;
Mizantrop, Zagreb, 2019. // Naslov izvornika: Peter Sloterdijk, Sphaeren. Plurale Sphaerologie – Band III: Schaeume; Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 2004/
DIGRESIJA UZ SFEROLOGIJU, NE TEK UZ TEHNO -SFEROLOGIJU / po Paiću / NITI AUTOMATIZAM „SVIJETA KOJI SAMA SEBE ZAPISUJE“ / po Baudrillardu /
Kompjutorska metafora je SAMO kompjutorska metafora, ništa više. A „umjetna inteligencija“ uopće nije „inteligencija“, Chomsky je točno rekao, ne tako davno. Narativi o „jeziku“ kao „kući bitka“, o „tehnici“ kao sudbini bitka, metafizike, o dobu slike svijeta, kibernetici, „mišljenju i pjevanju“, o tzv. „tehnosferi“, o prirodnim, običnim, „živim“ nasuprot „formaliziranim“, „umjetnim“ jezicima, „riječi“, govoru – nipošto nisu nečiji / ičiji „izum“ niti patent „iz naših dana“, „nakon Heideggera“, „nakon Bahtina“, a u vrijeme Derride, Deleuzea / Guattarija, Baudrillarda, Sloterdijka, Agambena, Varufakisa i inih filozofa „ u doba „tehno – medicinskog despotizma“, „tehno-feudalizma“ i stalne naoblake tzv. „oblaka“.
Umjesto „od Heideggera“ mogli bismo krenuti, primjerice, i „od starih Kineza“ (unatrag tri tisućljeća barem!) ili pak od „Odgovora na Joba“ dubinskog psihologa Carla Gustava Junga. Naročito s obzirom na notornu „činjenicu“ katoličke „sekularizacije“ lijepe naše (civilne) države, podjednako odane „Tehnosferi“ kao i „Crkvi u Hrvata“ odnosno kršćanstvu, s katoličkom vjeroispoviješću u prvom planu. Digitalizirana „tehno-sferizirana-duhovnost“ u fazi akademsko – neobarokiziranih metastaza diljem lijepe naše produhovljene, da ne napišemo zalud prosvijećenje planete Zemlje („planet“ bi bio „muškog roda“, zar ne?) odnosno „svemira“ kojeg tobože „osvajamo“ – bit će s pomoću Božjom i „tehnosferskom“ (apage Satanas!)? – ukoričena i u formi (pre-) debelih tiskanih mega-knjižurina krcatih apsurdnim tvrdnjama i frazeologijom PO N-TI PUT PARAFRAZIRANIH, PREŽVAKANIH tuđih filozofema (poput „ jezik je kuća bitka „ , a „tehnosfera“ je – jedna od inih „sfera“ u doba „tehno-medicinskog despotizma“ ili pak „tehhnofeudalizma“ ili pak novodobne „duhovnosti“ – sukladne („ili možda ne“) – „ Tehnosferi“ ratovanja „ ljudi i daždevnjaka“, „ljudi i robota“, nakon Karela Čapeka, Borislava Pekića i inih pisaca „nakon propasti Atlantide“ (Ibidem: B. Pekić, Atlantida – Epos, I.i II.).
Nakon što su silne godine pojeli skakavci (Ibidem: B. Pekić, Godine koje su pojeli skakavci), a Trump je „poje(b)o“ UN, EU i „međunarodno pravo“, ne samo „suverenitet“ neke države nekih, točnije, sukladno „pluralnoj državologiji“ (ne-priznatoj, doduše), na klimatski rasklimanoj „Zemljinoj kugli“ iliti, ljepše „ Geinoj Sferi“!
Ali neka, dok bude TEHNA (mjuze!) i HOUSEA bit će i „Tehnosfere“! I „Kuće Bitka“. Iako „pjesnici“ neće pojma imati otkud im (A.I. = U.I.) pjesničko nadahnuće. ČEMU PJESNICI U OSKUDNOM VREMENU, čemu studiji filozofije, književnosti (i „naše“ i komparativne), čemu (post-) konceptualizam „jučer-danas-sutra“? Čemu više „kultura“, ta „bitno“ je da postoji „kulturologija“ s „kulturalnim studijem“! I svekolike „akademije“. I KONJE UBIJAJU, ZAR NE?
Za kraj, preporuka: SLUŠAJTE DAMIRA AVDIĆA: MEIN KAPITAL, HUMAN REICH!
Istaknuta fotografija: Ivan Meštrović “Job”, 1946.; fotografija:Zoran-Alajbeg
#Branko Cerovac #Damir Avdić #La džigeracion #Mein Kapital #Tehnosfera
