„U sjeni boga sakrio se sav čovjek odan svom strahu“
Andrej Zbašnik
Vrućina, sparina, ali uz istinsku poeziju sve je lakše, što je dokazao Andrej Zbašnik izložbom i performansom u Galeriji OK 23. srpnja. „Poezija je jezgra, esencija života ne samo u u estetsko-etičkim kodovima i mogućnostima nego u esencijalno životnim. Poezija je unutar pojmovno jezičnih modela jedna mogućnost izražavanja poezije, ali poezija je nukleus koji se može manifestirati i kroz performans, slikarstvo ili bilo koji drugi medij umjetničkog oblikovanja kroz sintezu umjetnosti života. Poezija u sebi sažima ono najdublje i ono najiskonskije same ljepote postojanja i čuda koje se zove život“, kaže nam Zbašnik koji je dokazao izložbom da poezija ne poznaje jezik, a poznaje sve jezike.
Izložio je preko 45 radova na kojima je radio preko dvije godine, a radi se o grafičkim kolažima i onom nemogućem – poeziji sažetoj u jednoj rečenici. „To je meni valjda urođeno i inače u mojem radu sustavno precizno i poetski se bavim proučavanjem i spajanjem pojmovnih i likovnih fenomena u jednu cjelinu unutar gabarita specifičnih jezičnih sustava“, kazao nam je.
Teško je, zaista, napisati dobru pjesmu, no Zbašniku to uspijeva upravo s jednom rečenicom. „Pisanje mi je svakodnevna egzistencijalna praksa. Nema dana kada nešto ne napišem. Pisanje sam ja. To je sastavni dio moje esencije kao i likovno oblikovanje. Pisanje kroz mene teče, struji i proizlazi iz najdubljih slojeva mene koji još nisu logički racionalni i identifikacijski još poznati, ali kroz proces pisanja otkrivam sebe i dimenzije mnogih neobjašnjivih transcendentnih svjetova.“
Kustos Branko Cerovac na otvorenju izložbe reče da izložba zalazi u apstraktnu religijsku formu. Zbašnik će to objasniti ovako te potvrditi da njegova poezija dolazi od božanskog: „Ja sam egzistencijalna matrica Andrej Zbašnik koji živi u duhovnom elementu. Cijeli moj proces koji se bavi jezično-estetskim fenomenima je autonomni religijski proces koji se kreće prema realizaciji te ću se kada za to dođe trenutak realizirati kao autentično božanstvo.“
Na upit smatra li to bogohuljenjem Zbašnik odgovara: „Ne radi se tu o bogohuljenju. Imanentno je svakom ljudskom biću da nosi božju esenciju i samo je pitanje od čovjeka do čovjeka, od bića do bića, od kanarinca do kanarinca, od stabla do stabla na koji će način otkriti svoju osnovnu ljubav, suštinu u sebi koja mu može pomoći da nadiđe i apsorbira svoju ljudskost odnosno dimenziju bića u kojem trenutačno jest i da je ugradi u božansku duhovnu esenciju.“
U moru već viđenih i očekivanih performansa Zbašnik je pri otvorenju izložbe donio gotovo religioznu poetsku formu izričaja. Performans je stvarao meditacijom, a zatim je intuitivno doživljavao i osjetio prostornu situaciju. Nakon toga je nastala reakcija u skladu sa situacijom u kojoj se umjetnik našao. Kada je završio čitanje poetskog opusa usmjerio je knjigu „ka nebesima“ koje u njegovom slučaju dolazi iz istine dubine tame. „Emanirao sam opus prema svjetlu koje dolazi iz tame kroz duhovno prosijavanje te se materijalizira u simboličkom kodu knjige te kroz mene kao medij“, kazat će za naš portal Zbašnik koji je performansom unio dašak neočekivanog u moru već viđenih i slutećih performansa.
Njegovu izložbu naslova „Tranzicije“ moguće je pogledati do 1. kolovoza u Galeriji OK.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
