Antonio Michelazzi: potreba riječke sredine za umjetnošću i njena sposobnost da asimilira umjetnika

Antonio Michelazzi, kipar i oltarist, rođen je 1. studenog 1707. godine u Gradisci d’Isonzo, na području Furlanije, tada dijelu Habsburškog Carstva. Poznat i kao sculptor fluminensis, Michelazzi je imao vlastitu kiparsku i kamenarsku radionicu u Rijeci od 1729. do 1771. godine. Njegovo djelovanje obuhvaćalo je šire područje, uključujući radove na katedralama u Grazu i Zagrebu te u Hrvatskom primorju i Istri.

U matičnim knjigama župe Presvetog Spasitelja zabilježeno je krštenje Antonija, zakonitog sina Valentina i Katarine Michelazzi, 1. studenoga. U njegovom rodnom gradu djelovala je kiparsko-altaristička radionica obitelji Zuliani od kraja 17. stoljeća. Njihovi radovi naručivali su se za mnoge crkve u Furlaniji i na Kvarneru.

Antonio Michelazzi, Glavni oltar, nekadašnja augustinska crkva svetog Jeronima, Rijeka, 1744.

Mladi Antonio vjerojatno je oko 1720. godine postao šegrt u radionici Leonarda i Paola Zulianija. U prvoj četvrtini 18. stoljeća, isusovačka crkva svetog Vida i glavna gradska crkva Uznesenja Marijinog (Assunta) u Rijeci počinju se opremati mramornim oltarima i kipovima. Zbog toga Paolo Zuliani oko 1724. godine otvara privremenu radionicu u gradu na Rječini. S njim u Rijeku dolazi i mladi Antonio Michelazzi. Nakon pet godina boravka u Rijeci, Antonio se ženi Lucijom Melchiori i 1733. godine otvara vlastitu radionicu ispred gradskih zidina, dovodeći pomoćnike iz Venecije – kamenoklesare Giovannija Rigettija i Pietra Barazziolija.

O društvenom ugledu Antonija Michelazzija svjedoči njegovo članstvo u najvažnijoj riječkoj bratovštini, Majke Božje Žalosne, gdje je od 1744. godine obavljao funkciju tajnika. Zanimljivo je napomenuti da se Michelazzi ženio tri puta i imao više od desetoro djece, među kojima je najpoznatiji njegov sin Augustin. Nakon gotovo pedeset godina djelovanja u Rijeci, preminuo je 1771. godine u dobi od 65 godina. U njegovu čast služena je misa uz pratnju orgulja.

Pokopan je u Zbornoj crkvi Uznesenja Marijinog (Assunta), no točno mjesto njegova ukopa danas nije moguće potvrditi, jer je 1901. godine postavljeno novo popločenje crkve. Pretpostavlja se da je grobnica u kojoj je pokopan smještena u lijevom bočnom brodu crkve, kod oltara svetog Franje Paulskog.

Na današnji dan 1733. Antonio Michelazzi je sklopio ugovor za gradnju Oltara sv.Josipa za Crkvu sv.Vida u Rijeci. U Rijeci, najvrjedniji povijesno-umjetnički radovi Antonija Michelazzija uključuju oltar svetog Josipa (1733.) i oltar svetog Franje Ksaverskog (1738.) u Katedrali sv. Vida, oltar svetog Križa (1742.) u Zbornoj crkvi Uznesenja Marijinog (Assunti) te glavni oltar u nekadašnjoj augustinskoj crkvi svetog Jeronima (1744.). Ovi radovi ističu se ne samo varijacijama slavolučnog izgleda već i kvalitetom skulptura. Posebno se izdvajaju reljef Poklonstva pastira na oltaru sv. Josipa, kipovi svetaca i lik Vjere prekriven velom na oltaru sv. Franje Ksaverskog, skulpture svetog Ivana i Marije Magdalene na oltaru svetog Križa, te ukupna dekoracija oltara u crkvi sv. Jeronima.

Duše u čistilištu, djelo nastalo 1774. To se nalazi u menzi glavnog oltara u nekadašnjoj augustinskoj crkvi svetog Jeronima, može se vidjeti na gornjoj slici cijelog oltara.

Zahvaljujući vezama s riječkim isusovcima, Michelazzi je 1737. godine dobio važnu narudžbu za izradu oltara za kapelu svetog Franje Ksaverskog u isusovačkoj crkvi u Grazu. Njegovi anđeli na zabatu toga oltara smatraju se najljepšima u njegovom opusu, iako su u Hrvatskoj gotovo nepoznati. Godine 1741. naručen je od Michelazzija oltar svetog Jurja, ukrašen mramornim kipovima za Zagrebačku katedralu. Također, izrađivao je oltare s kipovima za Kastav, Mošćenice, Pićan, Krk, Senj i Bribir, prema opisu stručnjaka Tulića i Pintarića.

Profesorica Radmila Matejčić, vodeća riječka povjesničarka umjetnosti u drugoj polovici 20. stoljeća, prva je prepoznala važnost Antonija Michelazzija. Utemeljeno na njenim istraživanjima, 1968. godine objavila je temeljni članak o dotad nepoznatoj kiparskoj ličnosti, nazvavši ga “sculptor fluminensis” prema jednom arhivskom zapisu. Prilikom isplate za oltar Franje Ksaverskog u Grazu, spominje se neimenovani “sculptor Italo Fluminensi” koji je za taj rad dobio 6.000 zlatnika. Matejčić je utvrdila da se radi upravo o Antoniju Michelazziju, usporedivši oltar u Grazu s njegovim ostalim djelima.

Istaknuta fotografija:

#Antonijo Michelazzi #katedrala Sv. Vida #Kiparstvo #obljetnica #Rijeka

Nasumičan izbor