Axel Luttenberger, bivši dugogodišnji gradonačelnik Opatije, promptno je reagirao na uklanjanje skulpture Ljube de Karine u parku ispred Umjetničkog paviljona Juraj Šporer, doktor pravnih znanosti i profesor na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci odlučio je podići kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Zašto?
– Prije svega park je javni prostor, u njega svi mogu doći nenaplatno. Umjetnička djela treba poštivati, ne može se zbog prodaje malo vina i nekoliko kobasica pomaknuti umjetničko djelo. Nekome se možda neko umjetničko djelo manje ili više sviđa, netko ga manje ga ili više razumije, međutim to je javni prostor i ovo je čista devastacija tuđe, odnosno gradske imovine. Kazneni zakon to jednostavno ne dopušta. Danas, sutra se netko drugi može dosjetiti da razori neku drugu fontanu u Opatiji, tamo napravi šank i započne s prodajom bilo čega, pojašnjava Axel Luttenberger razloge koji su ga ponukali na ovakav potez, pa nastavlja:
– Skulpture i jesu u javnom prostoru da ih ljudi gledaju, dodiruju, da imaju nekakvu interakciju s njima, a da u konačnici vide neko umjetničko djelo i nešto što je lijepo. Čovjek mora gledati lijepe stvari. Ta skulptura zauzima nekakav javni prostor, prostor namijenjen svakome, svatko može doći. Nema nikakvog problema da dijete sjedne ili skoči na skulpturu, neće je uništiti. Ali nedopustivo je da netko zbog nekakve prodaje ili preprodaje nečega skulpturu makne i još kaže da to ništa ne vrijedi, dodaje Luttenberger uz dodatak da je ovakav potez čisti vandalizam i nekultura, odnosno da je kultura u Opatiji potpuno zanemarena.
– Pored toga imate Umjetnički paviljon Juraj Šporer, koji je tijekom Adventa zatvoren. Znam mnoge opatijske umjetnike koji bi vrlo rado neka svoja djela prikazivali u Umjetničkom paviljonu tijekom Adventa. Ali on je zatvoren. Kultura je potpuno zanemarena, firma Festival Opatija je iskazala potpuno neznanje vođenja kulturnih aktivnosti. Imali smo bijenale koji se održava svake godine i takve potpune gluposti. Oni više ništa ne rade u kulturnoj djelatnosti, to sigurno nije dobar smjer kojim bi Opatija trebala ići. Kultura mora postojati i ljude treba poticati da budu korisnici kulturnih događanja. Svi su šokirani ovakvim potezom, dodaje doktor pravnih znanosti.
Kultura nije jedini problem na kojega Axel Luttenberger često ukazuje u javnom prostoru.
– Pogledajte park, adventski je uređen tako da se na živa stabla stavljaju svjetla i fiksirana su čavlima. To dopušteno nije. Svi mi kitimo bor i novogodišnju jelku, ali ne na živo stablo. To je također oblik nekulture. A da ne kažem u kakvom su stanju koncesije na pomorskom dobru. Da ne možete na Lido, pogibljeno je po život tamo proći. A nitko nije svjestan donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji nalaže gradu da donosi odluku o redu na pomorskom dobru, zakonski rok je prošao i čak su predviđene prekršajne kazne za nepostupanjem prema izvršnom tijelu grada.
Axel Luttenberger veliki je protivnik Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, svojedobno je izjavio da je taj Zakon sramota za hrvatsku državu budući da ljudi ne razumiju da će tim Zakonom kapitalu biti omogućena privatizacija obale.
– To je istina. U Zakonu ima puno loših rješenja. Pogledajmo Opatiju povijesno, ona je današnjim neprimjerenim jezikom rečeno napravljena kao vikend naselje, ali koga? Bogataša. Često su to bili prinčevi. Napravio bi veliku vilu uz more, imao veliki park. Austro-ugarska država, koja očito po svom uređenju nije bila socijalistička, tim je ljudima ispred njegove kuće napravila lungo mare koji je dostupan svima. I svima je rečeno da mogu sa šugamanom na plažu. Taj koncept, star više od 200 godina, sada je promijenjen. Danas je sve dostupno na koncesiju, privatnik dobiva koncesiju, za tu koncesiju deset ili jedanaest mjeseci nije zainteresiran, ali plaža postoji i ljeti i zimi. Prirodna plaža je lijepa i zimi. Sada u Opatiji imamo ruine. Lidom ne možete hodati. U kojem smjeru ide Hrvatska s takvim zakonima? Te koncesije su dugoročne, dobijete ih na trideset godina, nije to plinska platforma za vađenje nafte, nije to velika investicija. U tom dugačkom roku ispast će da ta firma koja je napravljena samo za tu koncesiju propadne, da ta koncesija pređe nekom drugom i na kraju će nam se dogoditi da će za deset godina inozemne banke dilati koncesije na području Republike Hrvatske. I to je potpuno vidljivo. Imaš hotel, hotel je dobio koncesiju na dvadeset godina, a u međuvremenu hotel promijeni 35 vlasnika. Obaveza nekoga tko možda nešto malo više zna o tom području je da ukazuje na neki problem, koji će neminovno doći. To nije stvar nečije fantazije. Pazite ovaj sada novi slučaj u Rijeci, čovjek želi napraviti što više nebodera, da bi napravio što više stanova na pomorskom dobru, dolazi ministar koji to proglašava strateškim projektom. To je čisti nekretninski biznis, čudim se i navijačima Rijeke kako su pristali na te floskule. Meni je to nevjerojatno. To su trendovi koji ukazuju da će se slično dešavati na čitavom obalnom pojasu. Pa pogledajte samo ovo s Lürssen i marinom. Koji je najveći trošak marine? Lukobrani. A to Lürssen dobije besplatno. Nema investicije. Produžite vi lukobran u Rijeci za stotinu metara? Lürssen će je dobiti praktički besplatno, napravit će portu, odjenuti u kratke majice one što će biti na ulazu, te majice će dizajnerski lijepo izgledati, ali to nije investicija, govori Axel Luttenberger nezadovoljan i smjerom kojim ide Opatija danas.
– Opatijska se stvarnost vidi u stanju plaža, u stanju kulture i u hotelima koji su u suštini neiskorišteni. Imate hotelske objekte koji deset mjeseci godišnje ne rade Imam prijatelja koji ima mali obiteljski hotel u Italiji, njegov hotel godišnje ne radi samo sedam dana. Ovdje nije takav slučaj. Osim toga, s ovom pretjeranom betonizacijom pretvaramo se u apartmansko naselje, ali to je investiranje u nekretnine, a ne korištenje apartmana. To će u potpunosti devastirati identitet Opatije, ne samo vizualni, već i kulturni i socijalni. Umjesto ulaganja u banke, ulaže se u nekretnine. No, to isto rade i najveći hotelijeri i neke druge tvrtke, kaže bivši gradonačelnik Opatije, koji ne misli stati sa svojim aktivističkim pristupom ukazivanja na goruće probleme.
– Moja uloga kao intelektualca je ukazati na probleme što se pojavljuju u nekom području. A ti problemi se pojavljuju kontinuirano. Tim istupanjima nastojim spriječiti negativne tendencije, koje su očito prisutne. Je li to Sizifov posao? Nije. To je borba na koju sam ja obavezan. I kao sveučilišni profesor koji je stekao određeno znanje i bio financiran javnim sredstvima. Mi imamo obavezu ukazivati na probleme, a ne samo pisati znanstvene članke na određene teme za takozvani uži krug ljudi. Čak se sada kod izbora u zvanje naglašava da znanstvenici moraju biti javno aktivni. Mogu reći da je većina znanstvenika bila protiv takvog prijedloga u izmjenama pravilnika, oni se samo bave sami sobom, zaključuje Axel Luttenberger.
#Axel Luttenberger #devastacija #Ljubo de Karina #Opatija #park #skulptura
