U kontekstu „1. Biennale Opatija”, potrebno je podsjetiti se, da je ne tako davno, Rijeka imala svoj Biennale čiji je status opravdan na iznimnoj profesionalnoj i umjetničkoj razini.
Posuđenica bijenale dolazi od talijanske riječi biennale, što u prijevodu na hrvatski jezik, znači – dvogodišnje. Pojam se danas najčešće povezuje s velikim izložbama suvremene vizualne umjetnosti od kojih su zasigurno najpoznatiji Biennale Venezia (koji postoji od 1895.) i Biennale São Paulo (koji postoji od 1951.). Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika održavalo se u Rijeci od 1960. do 1991. godine, a pokrenuo ga je Boris Vižintin, ondašnji ravnatelj Moderne galerije u Rijeci.
Biennale je bio koncipiran tako da postoji žiri za izbor radova i dodjelu nagrada. Posljednji, 16. Biennale mladih jugoslavenskih umjetnika, održao se u upravo u Rijeci, u ondašnjoj Modernoj galeriji (danas Muzej moderne i suvremene umjetnosti), a u razdoblju od 27. lipnja do 30. srpnja 1991. Te su godine stručni žiri činili Sava Stepanov (Foto-galerija, Novi Sad), Ješa Denegri (Institut za historiju umetnosti, Beograd), Mladen Lucić (Muzej suvremene umjetnosti Zagreb), Andrej Medved (Obalne galerije, Piran), Vinko Srhoj (Filozofski fakultet, Zadar), Daina Glavočić Baumann (Moderna galerija, Rijeka) te Branko Cerovac (Moderna galerija, Rijeka).
Više je autora tekstova u uvodnom dijelu kataloga, među kojima se ističe onaj Branka Cerovca, povjesničara umjetnosti i kustosa, naslovljen 16. bijenale mladih: o smislu ove manifestacije nekoć i perspektivi danas, u kojem se autor osvrće na promjenu u formama umjetničkog izražavanja od njegovih samih početaka do onog posljednjeg. U istom tekstu, također se osvrće i na umjetničke radove koji su bili dijelom izložbe, ujedno objašnjavajući promjene koje su se dogodile u socijalno-političkom kontekstu od održavanja prvog Biennala 1960. do 1991. godine. Važna je informacija da je od 390 prijavljenih radova, žiri odabrao 130 radova. Te godine nagrađeni su između ostalih Đorđe Jandrić i Sandro Đukić, hrvatski umjetnici koji su i danas aktivni na nacionalnoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni. Đorđe Jandrić dobio je nagradu za rad Druga skulptura i performans Peta skupina u kojem tematizira odnos skulpture i pozicije ljudskog tijela, dok je Sandro Đukić nagrađen za dva rada Bez naziva. Plakat za 16. Biennale mladih dizajnirao je Željko Serdarević i dio je zbirke Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Dvije godine kasnije, s obzirom na raspad Jugoslavije mijenja se i format Biennala, koji od 1993. nosi naslov Biennale mladih umjetnika europskog Mediterana, uz sudjelovanje umjetnika iz Španjolske, Francuske, Portugala, Grčke, Italije, San Marina, Hrvatske i Slovenije. Uz to, pomaknuta je i dobna granica za sudjelovanje s dotadašnje 32 godine na 35 godina te se uz kiparstvo i slikarstvo uvode sekcije multimedije i videa. Te se godine Biennale održao od 1. srpnja do 30. rujna 1993. u Modernoj galeriji i Malom salonu u Rijeci. Selekciju hrvatskih umjetnika i organizacijski odbor između ostalih sudionika činili su Berislav Valušek, tadašnji ravnatelj Moderne galerije Rijeka te kustosice Daina Glavočić i Milica Đilas, dok od 1995. te funkcije preuzima kustosica Nataša Ivančević.
„Održane su tri izložbe: 1993., 1995. i 1997. godine, a međunarodni žiri dodjeljivao je nagrade otkupnog karaktera, koje su nagrađenim autorima omogućile sudjelovanje u radu likovnih kolonija ili organizaciju samostalnih izložbi. Zbog prostornih i organizacijskih poteškoća, a prvenstveno zbog nemogućnosti utjecaja na odabir i kvalitetu poslanih radova, 1997. je održana posljednja izložba te se ta inicijativa ugasila.”
Iz svega navedenog, može se zaključiti da je za organizaciju takve vrste manifestacije, uz jasne programske smjernice, nužan i tim kompetentnih stručnjaka uključenih u proces izbora umjetnika i postavljanja izložbe. Osim toga, nužna je transparentna provedba javnog natječaja s jasno navedenim kriterijima za izbor umjetničkih radova. Uloga je takvog natječaja omogućiti svim zainteresiranim umjetnicima da prijave svoje umjetničke radove. Uobičajena je i praksa izbora umjetnika kroz poziv na sudjelovanje, a koja uključuje manji broj umjetnika, koji se u tom slučaju, obavezno navode kao pozvani umjetnici. Isključivo takav pristup organizacije manifestacije Biennala, koji pretpostavlja visoku razinu profesionalnosti i transparentnosti, održava se na zadovoljstvo umjetnika, struke, umjetničke publike i zainteresirane javnosti.
Bibliografija:
- Katalog 16. Biennale mladih Rijeka, Moderna Galerija Rijeka, https://bijenalemladih.ulus.rs/wp-content/uploads/2021/03/16.-Biennale-mladih-%E2%80%93-Rijeka.pdf , pristupljeno 12.07.2023.
- MMSU Rijeka, http://www.zbirka.mmsu.hr/Predmet/10724/o/1/1/-1/l/5419/-1/-1/-1/-1/-1/-1/-1/-1/1, pristupljeno 12.07.2023.
- Berislav Valušek, Biennale mladih Rijeka 1993, Moderna galerija, Rijeka, 1993., http://www.bjcem.org/wp-content/uploads/2015/08/VI0041.pdf, pristupljeno 12.07.2023.
- Ivančević, Nataša. “Osamnaest godina promocije mladih hrvatskih umjetnika u gradovima mediteranskog bazena.” Život umjetnosti, vol. 81, no. 2, 2007, pp. 36-47. https://hrcak.srce.hr/199478, pristupljeno 12.07.2023.
Naslovne reprodukcije: ilustracije naslovnica kataloga „16. biennale mladih Rijeka” te „Biennale mladih umjetnika europskog Mediterana”
#16. Biennale mladih jugoslavenksih umjetnika #Biennale #Muzej moderne i suvremene umjetnosti