Četvrt stoljeća filmova.
Alternacije Puli. Filmskog festivala za ljude sa šatorima, japankama, filmovima u džepovima, osjećajem za cool. I ponekim egotripom.
Trebala je biti podijeljena obljetnica 25-og zdanja medijski sjajno plasiranim zaigranostima i oblikovanju ideja Igora Mirkovića pri komuniciranju drugačijeg, people friendly, students friendy, filmophiles friendly festivala na brdu malog istarskog gradića, dotad poznatijeg po dobrohotnom divu iz Nazorove priče o Velom Joži.
Festival je trebao biti održan na dvije lokacije parcelirajući dane na prvi dio: 22. – 24. srpnja. Motovun pa potom premještaj na Petehovac u Gorski kotar od 26. do 29. 07. Međutim, sudeći prema njegovim posljednjim komunikacijama preko društvenih mreža koje daju naznačiti raskol u gostoprimstvu i krahu braka i veze filmaša i Motovuna, prvotna ideja o pola projekcija na Motovunu i pola projekcija na novoj lokaciji u Gorskom kotaru – od projekcija u Motovunu neće biti ništa. Ili je samo način sročavanja oproštajke pomirenjem gorkastog tona samo usmjeren na činjenicu da ovogodišnji filmski program mora biti prilagođen konceptu podjele.
„Dragi naši domaćini, Motovunke i Motovunci,
dvadeset i pet je, priznat ćemo, lijep broj. Djeca koja su se rodila onog ljeta kada smo počinjali sada su već formirani ljudi. Velik dio naših života posvetili smo festivalu i uživali vaše gostoprimstvo. Pomogli smo jedni drugima neizmjerno.
No, sve se u međuvremenu promijenilo. I Motovun i središnja Istra i svijet.
Posljednjih nekoliko godina upozoravamo da dalje ne ide, da festival nema prostora ni mogućnosti razvijati se u novim uvjetima. Da trebamo više brige, inače ćemo uvenuti. Ne želimo preduboko ulaziti u tu temu, već smo i onako previše govorili svima koji su trebali čuti. Ono što smo htjeli reći – sljedeće godine naših projekcija u vašem gradu više neće biti. Odlazimo sjetni i sretni.
Sretni zbog svih fantastičnih dana i noći koje smo proveli s pogledom na dolinu Mirne.
Zbog svih velikih umjetnika koji su slavili s nama.
Zbog svakog našeg filma koji vam se dopao.
Zbog činjenice da smo stvorili festival koji je dobro znan izvan naših granica, čemu je pridonijelo barem tri tisuće duša koje su dale sve od sebe da svako pojedino izdanje uspije. Od volontera na ulazu kina do nekih od najboljih kreativnih umova ove zemlje – svi su sve radili iz ljubavi.
Sretni smo što smo imali prilike svjedočiti kako se Motovun od uspavanog zdanja pretvara u biser, još sretniji što smo pridonijeli da mu se udahne novi život i da se priča o gradu daleko čuje.
Zahvalni smo svakoj stanovnici i stanovniku Motovuna što su nam bili dobar i strpljivi domaćin. Uspomene ćemo graditi na neupitnoj činjenici da smo jedni drugima živote učinili boljima.
Imamo još tri dana, s ciljem da budu najbolje od nas. Stanite, predahnite, posvetite malo vremena našim filmovima, ne znaš koji je bolji.
A nama je vrijeme da krenemo dalje, sretni što nemamo za čime žaliti. Divno je bilo i trajalo je dugo. Da nam je 1999. godine netko rekao da će naša priča trajati 25 godina, zar bi itko vjerovao?
Uvijek vaši,
Igor Mirković
i nekoliko tisuća ljudi koji su stvarali festival”.
Sukus je javnog pisma objavljenog par dana nego su se trebale prve projekcije organizirati na motovunskom brdu. Hoće li se to desiti i kako ostaje nejasno ili se festival kompletno seli u Gorski kotar kao jedinu lokaciju.
Kako god bilo, komuniciranje pretvorbe Motovuna u isti koncept festivala na brdu i preimenovanje u Cinehill odrađivano je medijski i PR-ovski kvalitetno. Bez puno čuđenja zbog iskustva voditelja festivala u medijima, filmofilstvo na njihov način komunicira opušteniji, alternativniji, prisniji odnos s filmovima.
I kao što su počeli s dobrom organizacijskom i financijskom zaštitom tadašnjih lijevih političkih snaga i pokrićem pristanka lokalnih Jakovčića gurnuti festival prvih nekoliko godina, preživljavajući i nudeći dovoljno razloga za kvalitetan festival zbog inozemnog toucha Mike Downeya (Billy Elliot), angažmana Rajka Grlića i Olinke Vištice te Borisa T Matića te razlaza prvih pokretača istog, uz konstantu samo Igora Mirkovića od dana 0, tako već posljednjih nekoliko godina mnogi Motovunoljupci su osjećali zasićenje. I programsko i opadom posjeta publike i korona godinama koje zasigurno nisu pridonijele održavanju koncepta.
Ovogodišnji prvi Cinehill film festival sadržajno nudi ništa manje atraktivan i alternativno filmski orijentiran program mahom sastavljen od filmova filmaša čije smo radove već imali prilike gledati u Motovunu ranijih godina.
Cinehill u Motovunu otvara Palo lišće, novi film Akija Kaurismakija, topla romansa u prepoznatljivom nostalgičnom stilu kultnog finskog redatelja s neizbježnom dozom humora i optimizma.
„Destog kolovoza 1999. dogodila se prva projekcija u Motovunu. Bio je to film Juha Akija Kaurismakija. Tako smo krenuli u našu pustolovinu programa koji će promicati autorske filmove, filmove s dušom, filmove kakve volimo. Dvadeset i pet godina kasnije, program na motovunskom trgu ponovo otvaramo s Kaurismakijem i prelijepom ljubavnom pričom koja se oslanja na njegovu proletersku trilogiju”, istaknuo je direktor festivala Igor Mirković.
Ovaj dobitnik nagrade žirija ovogodišnjeg canneskog festivala tek je jedan od filmova koji na Cinehill stižu s nagradama s prestižnih festivala.
„Britanski film Buntovnica redateljice Charlotte Regan o dvanaestogodišnjoj kradljivici bicikala Georgie, koja socijalnoj službi laže da živi s ujakom Winstonom Churchillom, osvojio je glavnu nagradu na ovogodišnjem Sundanceu. Georginog tatu glumi Harris Dickinson, zvijezda prošlogodišnjeg hita Trokut tuge. Srebrna izmaglica, emotivan nizozemski queer film Sache Polak stiže s nagradom Teddy s Berlinalea, dok je Psi, film redatelja Kamala Lazraqa o ocu, sinu i mafijaškoj otmici u predgrađu Casablance, ovjenčan nagradom žirija u programu Izvjestan pogled u Cannesu”, otkrila je selektorica Inja Korać.
Poljski Kruh i sol Damiana Kocura, film koji spaja mladenačke kvartovske zabave, perspektivnog pijanista i sukob s imigrantima, osvojio je posebnu nagradu žirija u programu Horizonti festivala u Veneciji, dok je nagradu za najbolji scenarij u istom programu odnio čileanski kandidat za Oscara – Blanquita Fernanda Guzzonija, film o političkom seks skandalu iskorištavanja nezbrinute djece.
Magijsko-realistično putovanje između živih i mrtvih donosi Himera, novo ostvarenje predvodnice talijanskog autorskog filma Alice Rohrwacher, dok redateljica Charlotte Le Bon svojim dugometražnim prvijencem Jezero Falcon predstavlja poetičan prikaz turbulentnog vremena između djetinjstva i adolescencije.
Nulti lipnja, izraelska drama Jakea Paltrowa, brata poznatije Gwineth Paltrow, prikazuje trenutak koji je dramatično promijenio poimanje Holokausta i sjećanje na njega. Urnebesnu satiru svijeta mode i krimića, koja se događa na glamuroznom regionalnom frizerskom natjecanju, donosi Meduza Deluxe, dugometražni prvijenac Thomasa Hardimana.
„Birajući filmove za ovu godinu, uočili smo da se filmski svijet snažno decentralizira, pa i u našem glavnom programu imamo do sada neviđenu geografsku širinu, uz sjajne filmove iz Maroka, Indije, Kazahstana, Izraela, Čilea… Specifičnost ove godine su i distopije kojima otvaramo i zatvaramo program na Petehovcu, kao i mnogo vrlo jakih queer filmova, od sasvim malih do onih nagrađenih na najvećim festivalima”, rekla je selektorica glavnog programa Milena Zajović.
Pozornost privlači prvi češki SF u posljednjih 40 godina. Reset, dugometražni prvijenac Roberta Hloza, događa se u bliskoj budućnosti u kojoj svatko ima pravo na novi život u slučaju neprirodne smrti. Zanimljivu apokaliptičnu eko-dramu Suša, o trogodišnjoj nestašici vode u Rimu, donosi, pak, stari motovunski znanac Paolo Virzì.
Paloma, debitantski film Brazilca Marcela Gomesa, romantična je priča o transrodnoj ženi u potrazi za samoodređenjem. Sjajna drama Plavi kaftan redateljice Maryam Touzani, inače marokanski kandidat za Oscara, dočarava neizrečenu psihoseksualnu napetost između triju glavnih likova – supružnika koji vode trgovinu tradicionalnom odjećom i njihovog šegrta.
Gorski luk je kazahstanski film za dobro raspoloženje o bratu i sestri koji traže „zlatnu viagru” za svog oca, dok su korupcija i pristranost unutar indijskog obrazovnog sustava ogoljeni do kosti u uvjerljivoj drami Sedamnaestogodišnjaci redatelja Prithvija Konanura.
U intrigantnoj bugarskoj drami Blagina pouka Stefana Komandareva fokus je na umirovljenoj učiteljici koja zbog prijevare gubi životnu ušteđevinu te prihvaća ponudu za sumnjiv posao. S nagradom festivala u Annecyju dolazi Slijepa vrba, usnula žena, animirana adaptacija kratkih priča Harukija Murakamija u režiji skladatelja Pierrea Földesa.
U programu su i dva domaća filma – Escort nedavno preminulog Lukasa Nole i Hotel Pula dugogodišnjeg člana motovunske ekipe Andreja Korovljeva. Srpski redatelj Radivoje Andrić vraća se, pak, u Motovun filmom Munje: Opet!, novim nastavkom svog velikog hita snimljenog prije dva desetljeća.
Neizostavan na ovom festivalu je i kratkometražni program koji uključuje 25 filmova u glavnoj konkurenciji. „Na ovogodišnji natječaj stiglo je rekordnih 1100 prijava pa mogu reći da smo moji kolege Mirna Belina, Luka Erdeljac i ja imali pune ruke sjajnih filmova. U programu, kojim nikad nismo bili ponosniji, su filmovi s najznačajnijih festivala, koji nose svjež i zanimljiv pogled na odnose, obitelji, revolucije, pa čak i na potrese, a sve to kroz različite filmske jezike i izričaje”, navodi selektorica Inja Korać.
Najbolji film ovog programa i ove godine postaje kandidat za nagradu Europske filmske akademije, a najbolji hrvatski film dobiva nagradu Corto Montonese koja će biti dodijeljena u Motovunu. Za nju konkuriraju četiri domaća premijerna naslova: Mali val Filipa Peruzovića, Espi Ivana Grgura, Bruna, zimus Marka Bičanića i Most Jakova Nole.
Uz sjajan glavni i kratki program, gledatelji mogu očekivati i uobičajeno mnogo popratnih sadržaja. Program Lost & Found posvećen je svim ‘izgubljenim’ i neprežaljenim filmovima Motovun Film Festivala koje su selektori proteklih godina žarko željeli uvrstiti u program, ali okolnosti su htjele drukčije. Uz to, na meniju je cijeli niz posebnih projekcija, a među njima i ona serije Kapelski kresovi, snimane u Gorskom kotaru, u kojoj glumi Zdenko Jelčić, ovogodišnji dobitnik Nagrade 50 godina. Sve prati i bogat glazbeni program koji će biti uskoro objavljen.
„Ono što je bitno naglasiti jest da su programi u Motovunu i Gorskom kotaru različiti, tako da ima smisla i dovoljno ponuđenih noviteta za one koji se odluče s nama biti na oba brda. Ako se Motovun pamti po toplim ljetnim noćima, našu novu avanturu u Gorskom kotaru vidimo kao dnevno, ali i večernje događanje. Od deset ujutro kreću projekcije, upotpunjene sadržajima kakve nudi izlet u prirodi: radionice, pješačke ture, iskustvo izleta u planini. Dugujemo veliku zahvalnost Turističkoj zajednici Kvarnera, koja s nama traži najbolje puteve u predstavljanju skrivenih tajni Gorskog kotara”, kazao je Igor Mirković.
O najboljima u dugometražnom i kratkometražnom natjecanju i ovaj put odlučuju tri žirija. U natjecanju glavnog programa našlo se ovaj put čak 13 filmova koji se natječu za Propeler Motovuna, a pobjednički naslov odabrat će tročlani glavni žiri u čijem su sastavu hrvatska glumica Barbara Nola, slovenska redateljica i glumica Tijana Zinajić te sarajevski redatelj i producent Pjer Žalica. Za glavnu nagradu kratkometražne konkurencije u programu Cinehill kratki natječe se 25 filmova, o kojima odlučuju beogradska redateljica Gorana Jovanović, osnivač i umjetnički direktor Festivala mediteranskog filma Split Alen Munitić te pariški filmski kritičar i festivalski programer Léo Seosanto. Pobjednik programa ulazi u konkurenciju za Europsku filmsku nagradu. Nagradu FIPRESCI dodjeljuje tročlani međunarodni žiri filmskih kritičara za najbolji dugometražni film u glavnom programu. Članovi ovogodišnjeg žirija su filmski kritičar i selektor kratkometražnog programa za Tjedan kritike u Cannesu Léo Ortuno, nizozemski filmski kritičar i urednik portala Serie Totaal Thierry Verhoeven te slovenska novinarka i kritičarka Veronika K. Zajdela.
Gdjegod se na kraju održavao festival, da li uz zamišljenu oproštajku na obje lokacije i mirno preseljenje Gorskom kotaru ili samo na novoj lokaciji, svi su razlozi filmofila podržati ovu migraciju i sudjelovati u novih 25 godina bildanja filmskog brdskog tradicionalizma.
#Anđelo Jurkas #Cinehill #Gorski kotar #Igor Mirković #Istra #Motovun #Motovun Film Festival
