Petar Iljič Čajkovski bio je umjetnik koji je cijeli svoj život balansirao između osobnih uvjerenja i društvenih očekivanja, pokušavajući zaštititi svoje stvaralaštvo od strogog režima kojem je bio podložan. Unatoč svojoj unutarnjoj borbi i kompromisima, njegova glazba ostala je trajni simbol univerzalne ljepote i ljudske emocije. No, čak ni taj umjetnički svijet nije mogao izbjeći političke igre. Dokaz za to je otkazivanje njegovog koncerta u Zagrebu, u ožujku 2022. godine, u jeku rata u Ukrajini. Pod vodstvom Dražena Sirišćevića, koncertna dvorana Vatroslav Lisinski odlučila je otkazati program posvećen Čajkovskom, što je izazvalo zgražanje cjelokupne hrvatske javnosti. Premda su mnoge svjetske dvorane u teškim trenucima ostale vjerodostojne univerzalnim vrijednostima umjetnosti, Lisinski se odlučio prikloniti trendu „kanceliranja” koji je postao sinonim za ishitrene i površne odluke. Ova odluka otvorila je pitanje: gdje prestaje opravdana osuda režima, a počinje besmislena demonizacija umjetnika koji s tim režimom nemaju nikakve veze? Čajkovski, skladatelj čija su djela poput „Orašara” i „Labuđeg jezera” univerzalno prepoznata kao remek-djela, posvetio je svoj život glazbi unatoč osobnim tragedijama i pritisku ruskog društva. Njegova homoseksualnost, stigmatizirana i kriminalizirana u tadašnjoj Rusiji, bila je izvor duboke patnje, ali i inspiracije za njegov umjetnički izričaj. U svom nastojanju da zaštiti glazbu, oženio se Antoninom Ivanovnom Miliukovom, no brak je bio katastrofalan, ostavljajući ga u emocionalnom kaosu.
“Laž je neophodan dio naših života,” rečenica je iz obnovljenog baleta „Čajkovski” koja najbolje oslikava njegovu životnu borbu. Obnovljeni balet koji su osmislili Cayetano Soto i Dario Suša, nadahnut je neobjavljenim pismima i arhivskim dokumentima iz Čajkovskijevog života. U njemu se odražava surovost društva koje je natjeralo skladatelja da prikriva svoje pravo ja. Koreografija je prožeta groteskom, satiričnim elementima i složenim akrobatskim izvedbama koje simboliziraju izolaciju i unutarnji nemir. Soto, poput Almodóvara u filmu, razbija ljepotu kako bi istražio duboko skrivene slojeve emocija i društvenih ograničenja.
Sinoćnja izvedba baleta bila je dirljiva i tehnički zahtjevna. Plesali su Jody Bet, Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Marta Kanazir Bagadur, Yurika Kimura, Ksenija Krutova, Giovanni Liverani, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Alessia Tacchini, Marta Voinea Čavrak i Isabella Zabot. Ostvarena je u HNK Ivana pl Zajca u koprodukciji s HNK u Zagrebu. Plesači su briljirali u pas de deux koreografijama koje su isticale izražajne geste i precizne, akrobatske pokrete. Unatoč univerzalnom priznanju Čajkovskijevog genija, ostaje gorak okus činjenice da su njegova djela postala žrtvom suvremenih političkih obračuna.
Čajkovski nije bio simbol režima, već čovjek koji je preživio prilagođavajući se kako bi njegov umjetnički glas mogao nadživjeti sve prolazne režime. Njegova glazba ostaje svjedočanstvo snage ljudskog duha, čak i kada ga balkanska uskogrudnost pokuša utišati. Umjetnost ne pripada nacijama, režimima ili političkim agendama, ona pripada svima nama.
Reprize su na programu 18. i 27. siječnja.
Istaknuta fotografija: Dražen Šokčević, HNK Ivan pl Zajc
#balet #Cayetano Soto #Dario Suša #HNK Ivan pl Zajc #HNK Zagreb #Peter Iljič Čajkovski
