Pisati o Čabru znači pisati o umjetničkom djelovanju i procesu formiranja umjetničkog djela. Čabar je nevjerojatno egzistencijalno i esencijalno iskustvo i zato živim u njemu kao i zbog hira sudbine, a možda i najviše zbog tog hira, a sve ostalo pribrojalo bi se možda konfabulaciji.
Umjetnost je stanje koje svaki čin nastoji transformirati u svetost istine, a njezin proizvod uvijek završava u mašineriji hedonističke ekonomije. Uvjeren sam da je umjetnost stanje svijesti, tako da svaka ljudska djelatnost može biti kanalizirana i utemeljena kao umjetničko djelo. Tko zna na koji način je umjetnost u svojem mentalnom i emocionalnom prostoru promišljao i osjećao Vilim Svečnjak, rođen 12.7.1906. koji je djetinjstvo proveo u Čabru i u tom istom čarobnom mjestu otkrio svoj poziv i životnu misiju promatrajući lokalnog umjetnika kako oslikava bačve u jednoj gostioni. Bio sam i ja danas, 28.12.2024. u gostioni i popio kavu, doduše nisam nikoga promatrao kako slika, nego eventualno ljude koji promatraju svoje digitalne ekrane i u svojim imaginarnim konstrukcijama stvaraju neke kontekste i priče u odnosu na virtualni sadržaj koji upijaju. Taman dan prije političkih izbora, a odabran sam za člana odbora i čak će biti to fino iskustvo, taman za jednu varijantu skoka u lift – vremeplov, tamo u 1906. godinu kada je rođen Vilim, taj dječak koji će postati čuveni ekspresionist. Bila je to godina zanimljiva, naime, puna događaja, kao i svaka godina doduše, ali povijest je ionako postala pripovijest i informatički fragmentirana vrijednosna simulacija, ili tek proizvod manipulacije.
Znači, umjetnost i život su istovjetni, ovisi samo s kojim stupnjem kreativnosti i slobode prilazimo određenom poslu, aktivnosti i realizaciji bitka. Život nije samo skup rješenja i aktivnosti, on je cjelokupna manifestacija energije, svjedočenje svijesti i njenog emaniranja prema oblikovanju kozmičkih principa, zakonitosti i relacija. Budući sve može biti umjetnost, umjetnički čin i umjetnički proizvod, smatram da je bitno stvarati umjetnost koja svjedoči činjenicu da je prostor i zbilja sama, sustav energetsko – informatičkih polja. U tom polju 1906. je rođena također u mjesecu srpnju, točnije 17.7.1906. Geralda Jakob, hrvatska katolička redovnica i žrtva jugoslavenskog komunističkog režima. (Kako samo pojmovi doživljavaju svoju evoluciju i involuciju u odnosu na ljudsku egzistencijalnu sublimaciju!!!) Naravno, u našoj divnoj Hrvatskoj službena religija je Katoličanstvo, sebi svojstvena metafizička kemija vrijednosti, a o kemiji kao znanstvenoj disciplini mnogo je znao Vladimir Prelog koji je rođen pak 23.7.1906. i dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine. Zašto je to bitno, pa zato što su navedeni velikani društva rođeni u istoj informatičko – energetsko – vremenskoj petlji/polju i povijest je upravo tkanje niza mikro povijesti, onih valoriziranih i onih koje su isprepletene svakodnevnim događajima ljudi koji nisu ušli u službenu glorifikacijsku/enciklpoedijsku povijesnu jamu.
Svaki materijalni predmet može biti proveden kroz sustav kontekstualnosti i može mu se dati određena vrijednosna supstanca, tumačenje i opravdanje. Suvremena umjetnost koncentrira se oko pokušaja da se stvarima daju specifična tumačenja i relacijski odnosi. Na taj način stvorena je činjenica koja je umjetnost pretvorila u specifičan oblik filozofije. Svaka vizualno – estetska činjenica može se pretvoriti u umjetničku vrijednost. U tom svemiru koncepata i kontekstualnosti, stvorena je činjenica koja tumači suvremenost umjetničke produkcije, kao načina davanja značenja i filozofskih podloga tumačenja, bilo kojem aspektu zbilje. Svjesni te problematike i manifestacije suvremene umjetnosti, u svojoj umjetničkoj praksi želimo li uopće djelovati kao ekološko – kulturološki osviještena bića! Smrt je svakako dostojanstvena i divna dama, čak erotski kompatibilna, bez nekrofilskih aluzija. Čista estetsko – eneregetsko – informatička činjenica. 3.6.1993. umro je Vilim Svečnjak. Istog datuma iste godine, kako navodi Gospodin Google dogodilo se: „Mate Granić, novi ministar vanjskih poslova Hrvatske, na prvoj konferenciji za novinare o UNPROFOR-u u Zagrebu: Hrvatska je postavila jasne zahtjeve i pristat će na produženje mandata samo ako on bude jamčio provedbu Vance-Owenova plana i rezolucija Vijeća sigurnosti UN.“ Izbori 2024. i kandidati su kao taman podešeni za revolver političkih mogućnosti, njih osmero, zlatnih metaka, a pobjednik će svakako pucati u metu najbolje što zna, u metu obećanja i pojmovnih vratolomija, a to se odnosi i na Čabar i na mačka Konkolija u njemu, kao i na čitavu našu lijepu domovinu, šarmantnu dakako. Jedan moj konceptualni rad je: Politiku umjetnicima, Umjetnost političarima. Što unutar jednog konteksta znači, umjetnici bi mogli od politike stvoriti ljepotu umjetničkog djela, a političari bi mogli umjetnost s njenim svetim vizijama učiniti političkom mogućnosti boljeg svijeta. Jedan raniji moj konceptualni rad je: Smrad političkih ideologija guši poetiku prostora čežnji.
Dvorac u Čabru je od vremena Frankopana i Zrinskih, izgrađen je u 17. stoljeću, vijećnica je dograđena u 19. stoljeću. U vijećnici je bilo biračko mjesto, radio sam i ja kao dio tima biračkog odbora, uauu, bilo je super, stvarno, ekipa i tihi sporazum s preciznom i ozbiljnom igrom. 17. stoljeće, kada je Descartes brijao po makadamima uma. 19. stoljeće kada je Schopenhauer brijao makadamom volje. 21. stoljeće, kada Umjetna inteligencija brije po krhkim ostatcima Ljudske razboritosti.
Zbog razloga objave Duha i kritičkog seciranja sveukupnih prostornih manifestacija, treba stvarati umjetnost, kojoj je temelj ideja o svjesnosti prostora kao informatičko – energetskog polja, u koji je smještena bilo koja relacija tkiva zbilje: (politika, kultura, sociologija, psihologija, estetika, ekologija…itd.) Također, budući je prostor umrežena energetska holistička mreža podudarnosti i povezanosti svega postojećeg u dinamičnoj cjelini, a revolver napunjen s osam zlatnih metaka Hrvatske političke mogućnosti, zapucat će smjelo i pobjednik će naravno iscijeliti svijet, i idemo u nove pobjede, svi zajedno, zar ne, potpuno jednaki!
Informatički nomad
Istaknuta i druga fotografija: Čabar, autor: Andrej Zbašnik
#Čabar #eneretsko informatička polja #filozofija #povijest #Umjetnost
