Izvještaj s koncerta “Hurry Red Telephone” iz kulturnog centra Kino Šiška u Ljubljani
Prošlog je četvrtka, 19. ožujka u Kinu Šiška započeo šesti koncert europske turneje “Hurry Red Telephone”, novog kvarteta najprovokativnijeg gitarista današnjice Marca Ribota, a ne zaboravimo i na rado čuvenog bubnjara Chada Taylora. Prema leaderovim riječima, nastavak je to na neprežaljeni kvartet “Spiritual Unity” suradnje s trubačem Royem Campbellom i kontrabasistom Henryjem Grimesom. Večer nakon, Šišku su zaposjeli Pankrti s kojima Telephoni generacijski umnogome dijele istu publiku, kao i etos koji definira riječki duh…
Ribot će krajem ovog svibnja navršiti 71 godinu kao najprepoznatljivije ime ešalona prošlih trolistom Lurieja, Waitsa i Zorna, dakle, srčika Downtowna, subkulture koju poznamo po Andersonovoj, Basquiatu, Bourdainu, Goldin, Monkovoj, Haringu i minimalistima. Patos, melodiju i liričnost, kada ne pjeva, Ribot rado suprotstavlja apstrakciji i kakofoniji, ne ostajući dužan ekspresivnosti “malog Hendrixa”, gitarista Sonnyja Sharrocka, iako je krovni utjecaj tragičnog Alberta Aylera. Ovaj saksofonist svih saksofonista post-koltrejnovskog kontinuuma, čije je djelo sinteza gospela, švedskog folklora, blues-rocka i avangarde, formatirao se po onoj Mozartovoj “ili će moje pjesme fućkati svi bečki fijakeristi ili će to biti nešto potpuno neslušljivo”. Njegova nerazjašnjena i mitologijom obavijena smrt orijentacije je koštala i jednog od njegovih najbližih suradnika. Naime, iteracije spomenutog Grimesa od 1970. do 2002. godine ne bilježi profesionalna biografija, iako reizdanja otkrivaju da je bio jedan od ključnih persona ere iz koje su se kontrabasisti emancipirali kao skladatelji i lideri… I iz tog je otkrovenja nastao Spiritual Unity koji je na turnejama često navaljivao na i razvaljivao KSET-ovu pozornicu i Grimes svojim kontrabasom skrzanog pick-upa.
U “Hurry Red Telephone”, a ime je benda iz pjesme Richarda Sikena “Several Tremendous”, šinama električne gitare Ribotu suflira Ava Mendoza, headlinerica jedne od proteklih edicija Ljubljanskog Jazz Festivala, kao i kontrabasist Sebastian Steinberg s kojim je Ribot surađivao ranih ‘90-ih u bendu Shrek, povodu inicijalnih susreta s ljubljanskom publikom. U ime svih koji su dosad ukrstili vratove s Ribotom, što na stageu, a što kao online-edukatori koji otkrivaju njegove male tajne, spomenimo da i gitarska dama i ovaj neumirovljeni gospodin ruše “jazzeotipe” lokomocijom rocka, punka i soula.
Dinastija Ribot raspoređena je francuskom i katalonskom politikom i umjetnošću još od 18. stoljeća, a Marc je rođen u Newarku. Svoj je kulturni identitet upleo u ime prvog benda “Rootless Cosmopolitans”, frazom kojom je Staljin otvorio pogrom na Židove u SSSR-u, gdje je bubnjeve svirao Sim Cain iz Rollins Banda. Karijeru je započeo kao prateći glazbenik Chucka Berryja i Wilsona Picketta, u bendovima koje je čuveni Robert Christgau prozvao “definicijom nove crnačke estetike”. Šira ga svjetska javnost pamti po albumu protestnih pjesama “Songs of Resistance 1942-2018”, čiji je nastupni singl “Bella Ciao” oplemenila slavna mumljava verzija Toma Waitsa. Albumom “YRU Still Here?”, power-trija Ceramic Dog iz iste godine, polemizirao je s američkim strukturama moći čime i “nova američka defenestracija”, crvenom telefonu zacijelo daje za pravo. Iako je u repertoaru angažiranog pjevanja izostalo, prvi je dio koncerta prošao predstavljanjem novog materijala, u okviru dugačkog bloka, na koji se Ribot osvrnuo kako njegov bend u Ljubljanu dolazi iz zemlje narančaste zavjese. Set-listu drugog dijela zakotrljala je repetitivna vinjeta “Spigot”, gitaristov ambient trademark u duhu Fourth World Musica s repertoara benda Shrek. Koncert je okončan kratkim bisom na kojem su svirali “Sun Ship”, slavnu “okomitu temu” Johna Coltranea, valjda prvi druk pretpunka u free-jazzu.
Već je na Splitskom Jazz Festivalu ‘90-ih, a kamo li u Ljubljani i Sarajevu gostovao s Los Cubanos Postizos koji su jesenas dizali srca u Maloj dvorani Lisinskoga. S triom je Ribot i u Puli nastupio također prije 10-ak godina. A nama ostaje čak i nekakav luksuz, istim respektom preslušavati albume Haustora na kojima je Zoran Zajec svojevremeno u nas aproprirao Ribotove ideje.
Istaknuta fotografija: MarcRibotQuartet; fotografirao: Žiga Koritnik
#Hurry Red Telephone #Kino Šiška #kvartet #Ljubljana #Marc Ribot
