PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.
RAZLAZI DUHOVI Vidi Kada nam se stvari same razmiču po kući Stolovi od stolica i ormara Ormari se odriču garderobe (A nismo dozivali duhove) Vidi I kaputi I sakoi I košulje Odmiču se i odriču vješalica (A nismo dozivali duhove) Vidi I prozori se odmiču i odriču zastora I rolete prozora I prozori naših dahova (A nismo dozivali duhove) Vidi I u parku ispod nas drveće se razilazi da mu se ne dodiruju krošnje I trava izmađu ostaje sama I ne može se razmaknuti Niti od sebe Niti od zemlje (A nismo dozivali duhove) Vidi a vidi A mi Hoćemo li se i mi sad i ovdje počet razilaziti Pogledom Riječima Tijelima Sjećanjima (A nismo dozivali duhove) Hoćemo li se i mi razmaknuti Odreći se jedno drugoga Ili ćemo dozivati duhove Da nam kažu što je zbilja (iz zbirke "Satovi na južini")
VODA Ulazim sam samcat u glavi u taj moj stan I nikad nisam popričao sa njim Taj moj osamljeni stan Taj stan dosadan od osame Taj stan za osamljenika koji misli na potop To je onaj stan koji nije moj roditeljski stan gdje se susrećem toplim strahom od smrti sa svojom majkom i u snovima svojim oživjelim ocem * Ulazim sam samcat u glavi u taj moj stan I nikad nisam popričao sa njim U onaj moj stan u osamljenoj zgradi usred osamljenog dalekog i stranog mi grada U onaj moj stan među svim u zgradi mi tihim stanovima U onaj moj stan u svoj toj tišini nezdravo nezdravom tišinom najbučnijim * Ulazim sam samcat u glavi u taj moj stan I nikad nisam popričao sa njim U mom stanu tavori isključeni bojler zagrijane vode Dosadna kupaona i zahod I ispod njih je mislim se voda I gotovo sam siguran da je voda * Ulazim sam samcat u glavi u taj moj stan I nikad nisam popričao sa njim Voda je sigurno ispod pločica u kupaoni Voda će provrijeti kroz mliječnosive fuge među tim svim pločicama Voda je i ispod parketa u hodniku Voda je i ispod parketa u dnevnom boravku I u mojoj spavaćoj sobi I pred vratima mog stana I samo što nije izvrijela i izlila se i preplavila stan I cijelo stepenište zgrade I lift u kojem ću dolaziti na svoj kat i izići iz njega suh I suh ući u taj svoj vodom potopljeni stan u drugom gradu I leći u suhi krevet usred potopljene mi sobe u mraku I samo će biti svjetlo ko i uvijek noću u hodniku I samo još malo svjetlo na radiobudilici na noćnom ormariću I samo još najmanje crveno svjetlo u desnom donjem rubu ugašenog televizora * Ulazim sam samcat u glavi u taj moj stan I nikad nisam popričao sa njim I samo ja nekad čujem kako mi lupa srce I ponekad čujem kako mi šišti začepljen nos I samo suho bruji frižider u kuhinji iz kojeg se izlijeva voda I samo jedva čujno zuji struja iz zida kao noćni leptir zarobljen svijetlom u sjenilu lampe ispred potopljene zgrade I ja valjda nečujno sebi zujim u tom potopljenom mraku I ja tako potopljen čekam do jutra hoće li jutro sa mnom živim iz sve te poplave ko buđenjem iz ružnog sna bez sve te vode opet doći (iz zbirke "Satovi na južini")
EJ BEJB EJ BEJB (iz ciklusa Linearni gradovi) Dakle Sve je linearno Bejb Jel OK To Nema Pregovaranja No … OK Dakle Sve je jasno … Guske U formaciji V Su već odletjele Na jug I Da To V Se Kreće nebom Linearno … Štede Energiju Tako Guske … Svaka Ona iza prednje Leti malo poviše Da se smanji otpor Zraka … I u V se kreću linearno Da budu skupa Jer nam tako Izgleda Našem mozgu Izgledno Najizglednije Da komuniciraju (Valjda se bodre I da se među sobom ne izgube) … Vidiš Kad se ja selim Iz Ovog svog lošeg U ono moje dobro Linearno se krećem … Tako Sam Sam I Više Se Trošim Zbog Otpora Prelaska I Bivam Stalno Ti Umoran … Sve Ti Ja Tako To Samcat Sam … Tako Sam I Po Suncu žarkom I Po Noći modrohladnoj Sa srcem u grlu I dahom kratkim Ptica Ja Ko Pelikan sam i pust Sa Zemljom drevnom ispod Sve Tako Bez Tebe Moja Bejb … Ej Bejb (iz ciklusa "Linearni gradovi")
DARKO ALFIREVIĆ je vizualni umjetnik, jazz basist, pisac i pjesnik, rođen u Splitu 1964. godine. Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i specijalizirao patologiju.
#Darko Alfirević #poetris #poezija