Prosječan, suvremeni čovjek današnjice u svijetu raznih naprava, strojeva, posvemašnje digitalizacije, kompjutorizacije, vještačke inteligencije i svekolike robotizacije nema previše vremena razmišljati o tome kako smo u samo nekoliko dekada dosegli visok stupanj u sferi tehnološkog razvitka, kako smo svoj život prepustili svim tim moćnim sustavima, napravama o kojima i ne znamo previše kako upravljaju našim svijetom, kako oni do kraja funkcioniraju. Uzimamo ih zdravo za gotovo, kao da su oduvijek bile tu, odnosno kao da prije njih ništa tehnološko nije bilo znano. Zanemarujemo da su strojevi, automati, naprave postojale i postoje već odavno.
Automati jesu i bili su proizvod uma i ruku. Imali su dva obilježja; kao prvo naizgled samopokretni i drugo obilježje; samoodrživi izrađeni predmeti oponašali su prirodne oblike. Pisci srednjovjekovlja nisu imali za njih ustaljeno ime, niti neko skupno ime tih predmeta.
Riječ Automat jest iskovana u novija vremena. Koristila se tek od šesnaestog stoljeća u Francuskoj i to zahvaljujući jednom književnom djelu, (Gargantua 1532.). U njemu je njen autor Rabelais uporabio riječ automate u smislu predmeta koji se samostalno pokreće. Danas se ta riječ razgranala jer obuhvaća mnogo specijaliziranih termina kao npr. android, kiborg, robot. Naša današnja definicija automata usredotočuje se na mehaničke i više na elektroničke predmete, srednjovjekovna dopušta varijacije u strukturi i funkciji. Nije se ograničavala na mehaničku kauzalnost. Mehanički i vodeni satovi, mehaničke zlatne ptice, mehanički majmuni, bakreni konjanici, pozlaćeni vitezovi, trubači, glazbene fontane i mnoštvo drugih fantastičnih stvari što oponašaju ljudsko ponašanje u nekom vrtu raskošnog plemićkog imanja. One prkose granicama života, a u isto vrijeme upozoravaju na opasnost, paze da ne prekorače granice. One otkrivaju budućnost, oponašaju okretanje sfera (npr. rotirajuća palača). Svi ti srednjovjekovni i neprirodni mehanički izumi bili stvarni ili u mašti, zadobivaju razna obličja. Ti automati, ti roboti stajali su na sjecištu prirodnih znanosti, bili na rubu čarolije i tehnologije. Oni su utjelovljavali mnoštvo tema u srednjovjekovnoj učenoj kulturi. Uznemiravali su ondašnje duhove, izazivali u njima strahopoštovanje, propitivali ideje o životu i smrti, o nečemu stranom ,ali i znanom, o prirodi i proizvodnji. Imali su mnogo društvenih i kulturnih uloga, zabavljali ljude, proricali, poučavali i drugo. Čitavo su srednjovjekovlje automati unosili život u dvorske ceremonijale i liturgijske obrede.
Počeci
Prvi su se automati u zapadnoj tradiciji javili još u starih Grka. Već slavni Homer opisuje grčkog boga kovačke vještine Hefesta koji izrađuje bogovima na Olimpu dvadeset tronožnih sluga da ih služe. Njih postavlja na zlatne kotače da se sami kreću i idu bogovima. Hefest je iskovao i dvije sluškinje. One obdarene pameću, glasom i snagom pomažu mu u radionici.
Aleksandrijski arhitekti, strojari i izumitelji do trećeg stoljeća pr. n. e. bave se osmišljavanjem automata kako bi prikazali mehaničke principe. Sva svoja zapažanja, dostignuća i djela pažljivo se dokumentiraju u testovima uz detaljan prikaz konstrukcije te je tako najstariji nama poznati tehnički priručnik uz opis vodenih orgulja, stapne pumpe, te pneumatskih ptica koje oglašavaju sate na vodenom satu ostavio u naslijeđe aleksandrijski majstor Krezibije. Osim njega znan je iz iste škole i Heron. On piše rasprave o zrcalima, katapultima, pneumatici i mehaničkim principima nadahnut jednim drugim velikim konstruktorom toga vremena Filonom. U svom dugačkom djelu O izradi automata citira Filona, njegovo djelo o automatima. Za Herona postoje dvije vrste automata: prvi pokreće Dionizijevo svetište. Ono ima figurice boga u pratnji menada.. Drugi jest maleno fiksno kazalište koje postavlja na scenu čitavu tragediju, mijenja kulise i ima zvučne efekte. Heronove automate pokreće protuuteg zatvoren u cijev ili osovinu. Zrnca kao u pješčana sata istječu kroz rupu regulirajući spuštanje protuutega, a energija spuštajućeg utega pokreće automat. Ti Heronovi automati imaju za cilj prikazati fizikalne principe te izazvati divljenje i čuđenje u ljudi.
No zapitamo li se ima li do danas kakav sačuvan automat iz antičkog doba odgovor glasi ima. Istina, samo je jedan preživio i sačuvao se. To je Mehanizam iz Antikitere oko 80. pr. n. e.. Radi se o preciznom analognom računalu veličine aktovke. Otkriven je u olupini u Egejskom moru. Po svoj prilici pokretao se ručnom okretaljkom te je izgleda služio za prikazivanje nebeskih gibanja i predviđanja astronomskih događaja. Svi ti priručnici o mehanizaciji, detaljni nacrti i ovaj sačuvani Mehanizam dokazuju da su oni u antici postojali i izrađivali se. Zanimljivo je da se automati u kršćanskom latinskom Zapadu nisu sve do petnaestog stoljeća okoristili ovim vrijednim mehaničkim umijećem izraženim u tekstovima aleksandrijske škole. Tek tad kad su prevedeni, Zapad može brže i spretnije hvatati korak s drugim kulturnim krugovima kao što je recimo islamski svijet koji se znatno prije okoristio dostignućima aleksandrijske škole. Te rasprave o mehanici bivaju djelomično osnovom za teoretsku i praktičnu izradu automata i u Bizantu, a oni utječu i na predmete koji će se uskoro graditi u srednjovjekovnoj Europi.
Europa i Zapad hvataju korak
Srednjovjekovna Europa nakon pada Zapadnog rimskog carstva jest prostor u kojem buja kaos, no istovremeno i mlado i živo tkivo koje pomalo na temeljima te nekadašnje, sad srušene civilizacije stvara novi životni prostor. Koristi se ciglama nastambe koja leži u prašini, no koja uporno odbija nestati, da bi se uzdigla i stvorila novu Europu. Kaskajući za Bizantom i islamskim svijetom u ranom srednjovjekovlju u bilo čemu pa tako i u tehnološkim i mehaničkim stvarima Zapad polako usvaja automate i mehanizme. Oni se pojavljuju već od devetog stoljeća i više su posljedica vojnih, diplomatskih ili trgovačkih susreta sa stranim silama. Ti aparati, automati i naprave oduševljavaju Zapad, ali predstavljaju i moru jer pokazuju kako i koliko latinski kršćanin zaostaje za Istokom. Kako te naprave latinskim kršćanima dolaze s neprijateljskih područja, ovi ih gledaju s mješavinom žudnje, zavisti i sumnje. Žudnja i zavist jest kombinacija koja je uvijek išla ruku pod ruku, no one su i snažni element oblikovanja kako ljudi tako i društava i civilizacija. Ni Europa nije u tome bila iznimka.
Prvi tragovi opisa automata u latinskim kronikama i putopisima pojavili su se kako je već navedeno još u devetom stoljeću.
Veliki i slavni bagdadski kalif Harun ar-Rašid poslao je kralju Franaka Karlu Velikom, čudesan vodeni sat s pokretnim figurama. Možemo samo zamisliti kakvu je reakciju taj raskošni poklon izazvao u Latina.
Ti zapadnjaci koji na Islam gledaju prijekim okom, koji ih smatraju barbarima i nevjernicima, u svakom slučaju onima koji nisu njima ravni sada se suočavaju s jednim drugim licem Islama Zapadu do tad nepoznatom. Lice koje je sofisticirano, kulturno i tehnološki naprednije u nečemu u čemu Zapad ne može prikladno odgovoriti, zasad. Ipak trebat će proći nekoliko stoljeća, dakle tek tamo negdje do prijelaza u četrnaesto stoljeće kada će kršćanski Zapad početi mehanicistički razmišljati i početi producirati svoje automate. Postavlja se pitanje zašto tako kasno? Vjerojatno stoga što se takvi mehanički predmeti kod Zapadnjaka shvaćali unutar magijskih okvira. Mišljenja o tome i intelektualna transformacija kako u napravama nema ništa demonsko završava se sa sredinom petnaestog stoljeća. Dakle bilo je potrebno više od pola milenija da bi mehaničko znanje u Europi počelo s projektima i izradom automata i drugih mehaničkih naprava unutar okvira lokalnog poznatog znanja.
Karlo Veliki upoznaje čudesa mehanike
Priča iz djela Putovanja Karla Velikog, pjesme o hrabrosti kazuje sljedeće. Karlo, njegovi velmože i dvorski veledostojnici otputovali su jednom prigodom u Carigrad, i ondje se susreli s bizantskim carem. On im je pokazao s kakvim sve čudima raspolaže njegov dvor. Među svima njima bila je rotirajuća palača i dva glazbena automata od bakra. Unutrašnjost palače bila je obojena u plavo i ukrašena slikama ptica, zmija, zvijeri i drugim vrstama stvorenja. U sredini palače veliki stup tvori osovinu oko koje se okreće cijela građevina. Palaču su sagradili stručnjaci upućeni u znanost o zvijezdama. Iskoristili su znanje i umijeće i izradili palaču koja je oponašala kružno gibanje nebeskih sfera. Vrh krova palače krasila su dva bakrena djeteta. Svako je dijete u ustima držalo rog od bjelokosti. Automati su bili tako upečatljivi da se nekomu sa strane činilo da su odista živi. Kipovi djece puhali su u rogove te se jedno drugom osmjehivali. Jedan je proizvodio glasan, a drugi jasne tonove. Na Karlovu svitu ta milozvučna glazba činila je da se osjećaju kao da su u raju gdje ih ljupkom glazbom dočekuju anđeli. Palača, u biti monumentalni automat odavala je naličje zemlje i neba, dok su glazbeni kipovi predstavljali mikrokozmos. Franci osupnuti tim mehaničkim čudom i nespremni stanu na rotirajuću podlogu palače da bi istog trenutka pali na pod. Karlo je bio ipak bolje sreće jer nije izgubio ravnotežu, nego se uhvativši za jednu izbočinu rotirajuće palače samo sjede na podlogu. Navečer kad su se povukli u svoje odaje Franci su međusobno razgovarali o netom doživljenom iskustvu. Zavidni i požudni hvalili su se svojim sposobnostima i planirali kako se dočepati čuda bizantskog cara, no carev špijun ih je čuo te to dojavio. Kad ih je car suočio s njihovim planovima, očajni Karlovi službenici i plemići molili su da ih se ne kazni te da su njihove riječi bile samo izraz njihova šoka čudu kojim su svjedočili.
Arapi i Grci vode u mehaničkoj trci
Islam je kako je već gore u članku naznačeno, zahvaljujući aleksandrijskim piscima procvjetao u izradi automata. Stječući kontrolu i šireći novu religiju nad Afrikom (Egipat) i Azijom (Sirija i Palestina), nekadašnjim grčkim govornim područjem te zemljama Sasanida pod jakim utjecajem helenske intelektualne tradicije, okorištavaju se svim tim znanjima. Prevode se na arapski grčke knjige, filozofija i sve znanje antičke intelektualne tradicije. Osniva se kraljevski arhiv. Pod kalifatom Haruna ar-Rašida i njegovim sinom nasljednikom prevode se tekstovi i iz praktičnih predmeta poput astronomije, astrometeorologije, geodezije i matematike. Kraljevski arhiv zapošljava matematičara i astronoma Al-Hvarizmija, nekoliko strojara i izrađivača automata. Snažno se podupire obrazovanje zvjezdoznanstva, matematike i strojarstva, a rezultat je knjiga Knjiga o domišljatim uređajima (9. st.). U njoj su nacrti desetine automata i raznih plovilica koje su radili na principu, mehanike, aerostatike i hidrostatike. Od upotrijebljenih komponenti bili su tu cijevi, plovci, sifoni, slavine s više otvora, stožasti ventili, rezervoari mehanizmi sa zupčastom letvom i s pužnim prijenosom itd. Takvi automati na dvoru kalifa veći i raskošniji, nego oni opisani u antičkim tekstovima. Glazbene fontane, vodoskoci, mehaničke pumpe, vodeni satovi s pokretnim dijelovima, umjetne ptice sve to je krasilo dvorove i gradove abasidskog kalifata. Kalifat nije samo proizvodio i izlagao svoja tehnološka dostignuća nego ih je i izvozio kao dar stranim vladarima kao npr. Vodeni sat, dar abasidskog kalifata Karlu Velikom. Sastojao se od niza dvanaest sati označena klepsidrom. Sat se oglašavao tako što je odgovarajući broj malenih, brojčanih kuglica koje nakon što bi prošao sat pale u zdjelu i zazvučale taj sat. Sat je imao i jednak broj konjanika,. Oni bi kroz dvanaest prozora izašli na kraju svakog sata.
Druga strana koja se okoristila spisima aleksandrijskih učenjaka i tehničara bio je Bizant. Latinski Zapad je i preko Bizanta došao do aleksandrijskih saznanja. I na bizantskom dvoru kao i na dvoru Abasida mehanička čuda igrala su važnu ulogu u bizantskim ceremonijalnim carskim svečanostima. Bizantski je dvor također darivao svoje kršćanske zapadne susjede te su po svoj prilici među prvim darovanim automatima Francima bile orgulje na parni pogon. Najpoznatiji primjer nekog bizantskog automata jest Salomonovo prijestolje iz desetog stoljeća. Ono je bilo važan primjer bizantske dvorske kulture i veličanstvenosti. Po latinskim onodobnim izvorima prijestolje bijaše izgrađeno od pozlaćene bronce na čijim se granama od također pozlaćene bronce sve rojilo od mehaničkih ptica. One su ispuštale različite zvukove svojstvene svaka svojoj vrsti. Prijestolje se čas spuštalo da bi tren kasnije poletjelo u vis. Bilo je čuvano lavovima, izrađenim od bronce i drveta obloženo zlatom. Lavovi su da bi pojačali dojam, ali i ulili strahopoštovanje svakom tko bi se približio prijestolje stali strašno rikati, otvarajući ralje, izbacujući jezik i lupati repom.
Izrada automata; primjer carske palače u Konstantinopolu
Srednjovjekovni književni tekstovi kad govore o automatima ne daju podrobne informacije niti detaljne opise kako izraditi automate. U fokusu njihova interesa više su čudesni efekti i elementi iznenađenja. Same tvorce opisuju kao učenjake i čarobnjake. Ništa čudno jer za izradu takvih stvari potrebno je znanje iz zvjezdoznanstva; poznavanje prirodnih predmeta čudesnih svojstava te odlično poznavanje o njihovima moćima (npr. sposobnost komunikacije i upravljanje demonima). Tekstovi dvanaestog i trinaestog stoljeća kazuju o učenim ljudima, magičarima i mudracima koji izrađuju automate služeći se pri tom nebeskim silama, te ezoterijskim prirodnim znanjem ili demonima. U djelu Putovanje Karla Velikog kada se franački kralj nađe u bizantskoj prijestolnici navodi se opis careve palače. Ali pripovjedač ne precizira tko je graditelj palače nego samo spominje tzv. cumpas, granu zvjezdoznanstva koja omogućava precizna predviđanja lunarnog ciklusa i eklipsi, kao i određivanje liturgijskog kalendara. Djelo ne spominje nikakve natprirodne sile, nego podrazumijeva graditelja palače samog cara, odnosno njegove učene ljude. Palača je raskošna, u njenu izgradnju upotrijebljeni su rijetki materijali i minerali, no nigdje u tekstu se ne spominje obrtnička vještina. Palača i automati manje duguju obrtnicima, a više tajanstvenim i nepoznatim znanjem neshvatljivim ondašnjem svjedoku ili su moralno neodobrena. Tvorac djela sugerira ontološku razliku između automata i palače s jedne strane, a s druge slika, zidnih tapiserija i namještaja. Mimeza druge potječe od vizualne sličnosti s prirodnim modelom, mimeza prve jest simpatička, oponaša kretanje i funkciju izvornika.
Kretanje palače i automata naglašava tu razliku. Kad vjetar puhne sa zapada, palača se stane obrtati oko središnjeg stupa, kipovi bakrenih dječaka sviraju glasno rogove te smiješe jedan drugom. Vjetar podiže i snježnu oluju, a palača se rotira poput Zemlje od zapada na istok. U palači je sve mirno baš kao da je proljetni mjesec. Pred zapadnjacima je stvorena raskošna iluzija svemira; palača se kreće poput sfera, dok je u palači sve nepomično, kao na zemlji. S obzirom na to da autor teksta pretpostavlja tvorca palače bizantskog cara, on sam postaje uman, mudar, ali i lukav, onaj koji je ukrotio elementarne i nebeske sile.
Čudesni automati; između obrtničkog umijeća, ezoterije i magije
Svijet i poimanje uloge običnog čovjeka Zapada srednjovjekovlja prožet je dubokom religioznošću, učenjem kako je ovaj život samo prolazan dok prava nagrada čeka na onom svijetu, kako je čitav ovaj materijalistički svijet samo iluzija, ispit u kojem se čovjek testira pred Bogom stvoriteljem što na kraju neumitnog čovjekovog nestanka rezultira hoće li ga zbog svojih djela, bilo one dobre ili loše, odvesti ka vječnom spasenju u raj ili strmoglaviti u pakao uz kaznu prokletstva gdje ga čekaju plameni jezici, sumpor i vječni oganj. Čovjek Zapada prožet je posvemašnjom sumnjom u svoje čini. Oda svakud on vidi, traži ili mu se pričinjaju znaci grijeha, zloće i demona. Njegovu smućenu dušu, izmučenu svim mogućim životnim nedaćama oskudice, bolesti i epidemija, nesigurnosti vremena i prostora, bijede na jednoj i nevjerojatne raskoši pojedinaca na drugoj strani dodatno opterećuju propovijedi o vječnom spasenju ili kazni. Podozriv prema svemu pa prema tome i svakoj novotariji on traži znakove. Ako ih si ne može naći ili protumačiti na sebi razumljiv način sasvim je logično da sve to pripisuje magiji i demonima. Ni automati nisu u tome iznimka. Oni u srednjovjekovnom imaginariju često su opisani terminima koje dočaravaju jednostavno obrtničko umijeće, ali se njihovi izrađivači često opisuju kao umni ljudi, znalci sa širokim znanjem o prirodi.. Srednji vijek poznaje riječi za automate poput figure, ymage, ymagete odnosno tregete, riječ u oznaci izliven, izliti. (npr. u metalu). Ali sve to je samo pojednostavljenje jer slika obrtnika u ljevaonici jest mnogo kompleksnija. Automati se temelje na ezoterijskom umijeću no umjesto obrtnika; filozofi, nekromanti i učeni stvaraju automate zaslugom poznavanja zvjezdoznanstva, čaranjem, nekromancijom i augurijem. Ti učeni ljudi stječu znanje nakon višegodišnjeg učenja slobodnih umijeća. Zvjezdoznanstvo kao dio tradicionalnog i priznatog učenja koristilo se od moreplovstva do medicine i proricanja. Čaranje, gatanje, nekromancija (riječju magija) prelaze granice slobodnih umijeća, a zajedničko im je proučavanje prirodnih fenomena i upravljanja njima. Općenito, u srednjem vijeku magija se mogla shvaćati ili prirodnom ili demonskom. Te kategorije su se međusobne ispreplitale i preklapale i u teoriji i u praksi. Recimo prirodna je magija počivala na prirodnoj simpatiji nebeske i sublunarne sfere, dok je magičar koji je upotrebljavao demonskom magijom mogao prizvati demona i prisiliti ga što mu se zapovijedi.
Riječi kao što su ars i ingenium korištene u opisima izrade automataimaju širok spektar značenja od vještog stvaratelja do demonskog sudjelovanja u stvaranju kipova koji se kreću i govore. Isto tako riječ ingenium u latinskom (engin u starofrancuskom) koristila se za umjetne, samopokretne predmete. No ta riječ engin s vremenom je počela označavati i lukavstvo i opsjenarstvo. Također se korijen riječi engin počela koristiti u oznaci za tvorca automata engeignor i proces izrade, gaaignie. (danas tu riječ poznajemo kao inženjer). Srodne riječi iz istog korijena na starofrancuskom (engignant, engignart) imala su značenje prijevare, demonske opsjene, također obrtničke vještine i lukavstva.
Automati u književnim djelima
Književna djela bilježe automate već od ranog srednjovjekovlja. Pored onih spomenutih u vrelima antike tu su ona iz desetog stoljeća poput bizantskog priručnika o dvorskim običajima, De ceremonisii. Zatim tu su djela Zapada; Romans antique – Le Roman de Thebes, Eneas, LE Roman de Troie. Svi ti automati opisani ili navedeni u djelima igraju važnu ulogu u francuskoj romanci dvanaestog i trinaestog stoljeća. Recimo u djelu Perceval opisani su automati koji čuvaju grobnicu babilonskog emira, rotirajuća već spomenuta palača na bizantskom dvoru, anđeoski automati i dr. Ta djela omogućavala su francuskim i anglosaksonskim plemićima svojatanje kulturnih, tehnoloških i intelektualnih postignuća starih dinastija. Automati su simbolizirali ta postignuća i stajala na istaknutim u tim prikazima.
Neki mehanički automati ranijeg perioda i kasnijih u Europi
Na latinskom Zapadu prvi primjeri povijesnih automata javljaju se sredinom trinaestog stoljeća. Poznata je iz tog vremena bilježnica strojara i crtača Villarda de Honnencourta (koji je zapisivao svoje ideje i bilježio mnoštvo mehaničkih predmeta i automata. U njoj je zabilježio ponad šezdeset crteža. Bio je neobično cijenjen među graditeljskim krugovima kao vrstan majstor. Dao je velik doprinos u crtežima i gradnji katedrale u Reimsu. Iako graditelj i građevinar Villarda su mnogo zanimali manji predmeti tako da je ostavio planove i crteže te nacrte samostrela i trebušeta (vrsta katapulta), grijača za ruke, perpetum mobile i automata. Njegovi crteži automata temelje se na već znanoj tehnologiji, oslanjajući se na uže, kolotur i pokretanje utegom. Njegov automat tzv. Tantalova zdjela, liči na one iz ranih izvora grčkih i arapskih (djela Herona Aleksandrijskog i Al Đazirija), no nema dokaza da je Villard imao doticaje s tim tekstovima pa se može smatrati njegovim originalnim automatom.
Pola stoljeća nakon Villardove smrti automati se pojavljuju i u ambijentima dvoraca. Prvo su se pojavili u dvorcu Hesdin u Artoisu na današnjoj granici između Nizozemske i Francuske. Ondje su bile razne naprave za mjerenje vremena, trik-fontane, umjetni majmuni i ptice te automati androidi. Ove fontane i automati u parku dvorca najraniji su primjeri automata izrađenih u Europi. Dao ih je izgraditi grof Artoisa Robert II. Sam kompleks parka i čuda u njemu podsjećala su na uređene vrtove istočnjačkih kalifa.
Dvorac Hesdin krajem četrnaestog stoljeća kao i kompleks parka i automata u njemu biva zapušten te dugo ostaje u lošem stanju, no već u petnaestom stoljeću oni bivaju nanovo obnovljeni i stavljeni u funkciju. Ostao nam je do danas sačuvan opis obnovljenih automata u Hesdinu kroz bizaran račun među zapisima vlasnika. U njemu je detaljan opis i troškovnik majstora i strojara koji je izvršio preinake i popravke. Tako čitamo da je cijena svih radova iznosila basnoslovnih za ondašnje prilike 1000 funti. Radovi su obuhvaćali ličenje, drvene i mehaničke radove. Spominje izradu mosta koji po želji učini, da ljudi koji hodaju njime padnu u vodu., zatim stroj za stvaranje kiše, grmljavine, snijega. Različite figure koje polijevaju ljude na razne načine. Tu je i osam cijevi za polijevanje dama i tri cijevi ispod kojih kad netko stane ispod njih čini da pobijeli i bude prekriven brašnom. Postojala je i kutija obješena na jednom prozoru, a iznad nje nalazila se figura koja se kreveljeći odgovarala ljudima na njihova postavljena pitanja te mnoštvo drugih neobičnosti.
Vlasnik dvorca burgundski vojvoda, sjetio se da automati mogu služiti i za izazivanje straha. Na jednoj gozbi upriličenoj za krunidbu supruge Ferdinanda i. Aragonskog tajanstveni oblak spustio se u jednom trenutku sa stropa dvorane. To je bio jedan kazališni stroj. Funkcionirao je uz pomoć skrivenih mehanizama i koristio scenografiju za prikazivanje pojavljivanja Boga, anđela ili demona. Tijekom gozbe u oblaku se pojavila Smrt i zarobila vojvodinu dvorsku ludu. Ne treba puno mašte da se predoči kako se jadnik osjećao dok se Smrt spuštala s oblaka bacila uže kojim je nesretnik vezan i držan u naručju demona i povučen prema gore. Jadnik uvjeren da ga Smrt odnosi u pakao, pomokrio se u od straha u gaće i na glave gostiju. Vojvoda i kralj nesumnjivo su uživali u ovoj predstavi.
Za kraj može se reći da se na latinskom Zapadu ponovnim otkrivanjem mehanicizama u kasnom trinaestom stoljeću razvija usporedo s okvirima prirodne filozofije uključujući magijska objašnjenja umjetnih zoomorfnih mehaničkih kipova, pokretnih modela svemira i ostalih naprava. Stvarni automati kasnijeg perioda oponašaju prirodne oblike i oslanjaju se na skrivene mehaničke principe. Ipak i tad kada se automati, uključujući satove sve češće izrađuju na Zapadu, zadržavaju svoj status čuda, primjere ljudskog umijeća i sposobnosti da se razumije i nadiđe Priroda.
Istaknuta fotografija: Ben Neale; Unsplash
#automat #automati #mehanika #mehanizam #mehanizmi #povijest
