„Cyrano de Bergerac“ Edmonda Rostana u izvedbi HNK Varaždin

U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci je 8. studenog u sklopu programa gostovanja drugih HNK-ova, gostovalo Hrvatsko narodno kazalište iz Varaždina s interpretacijom tragikomedije francuskog dramatičara iz razdoblja modernizma Edmonda Rostana „Cyrano de Bergerac“, glasovitom dramom po kojoj je spomenuti pisac najpoznatiji i koja se često izvodi u dramskim kazalištima širom svijeta, pripada standardnom repertoaru te je možda i najpoznatije djelo koje možemo opisati kao tragikomediju (dok ju je sam autor označio kao herojsku komediju).

Najprije ukratko treba nešto reći o samom Cyranu de Bergeracu (1619.-1655.) koji je bio povijesna ličnost u prošlosti Francuske, ali i dramatičar i općenito književnik, a kasnije je postao naslovni lik u slavnoj Rostandovoj drami. Cyrano de Bergerac je bio i filozof, protivnik ratova i smrtne kazne. Napisao je nekoliko drama (Nasamareni nadriučenjak, Smrt Agripine), a bio je i prvi pisac fantastično-utopističkih romana u kojima se mogu naći rasprave o astronomiji, fizici i filozofiji. Odbijao je kršćansko tumačenje svijeta te se isticao kao antiklerikalac.

Edmond Rostand (1868.-1918.) bio je francuski književnik i dramatičar. Nakon što je napisao nekoliko komedija postigao je najveći uspjeh tragikomedijom „Cyrano de Bergerac“. Prema njegovom djelu više je skladatelja skladalo opere, ali je najpoznatija talijanskog skladatelja Franca Alfana. Bilo je više filmskih ekranizacija ovog djela, a najpoznatija je film iz 1990. s Gérardom Depardieuom u naslovnoj ulozi. Drama „Cyrano de Bergerac“ kao i sve njezine preradbe se samo djelomično dotiču povijesne istine i stvarnog života povijesnog Cyrana. Drama je napisana u stihovima s rimom po uzoru na neke Molierove drame, ali i većine drama iz razdoblja francuskog klasicizma.

U Rostandovoj drami Cyrano je usamljeni i nesretan lik, mušketir i mačevalac koji pati radi svog dugog nosa te nije sposoban izjaviti ljubav djevojci Roksani u koju se zaljubio. Umjesto toga on pomaže Christanu da šalje ljubavna pisma Roksani koja je on napisao i želi ostvariti ljubavnu sreću za Roksanu i mladog kadeta Christiana što doživljava i osjeća kao svoj uspjeh. Ljubavni par kojemu Cyrano pomaže se vjenča, ali priča kreće po zlu kada Christian pogiba u ratu sa Španjolcima. Za smrt Christiana djelomično je kriv i vojni zapovjednik koji je bio ljubomoran jer je također želio oženiti Roksanu. Roksana odlazi u samostan gdje je kasnije posjećuje Cyrano teško ranjen. On u drami umire na njezinim rukama, a ona na kraju saznaje tko joj je zapravo slao ljubavna pisma.

Ansambl Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina izvrsno je vodio redatelj Vito Taufer koji je i adaptirao dramu zajedno s dramaturginjom Vesnom Đikanović. scenografkinja je Urša Vidic, kostimograf Alan Hranitelj, autori glazbe Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević.

Glumili su Karlo Mrkša, Helena Minić Matanić, Marinko Leš, Pavle Matuško, Lovro Rimac, Robert Španić, Filip Eldan, Nikša Eldan, Petar Burek , Benjamin Bencek, Borna Loborec, Nikša Premuž, Martin gregurić i Vlaho Srijense.

Predstava se najvećim dijelom bazirala na Rostanovom dramskom tekstu, promijenjen je jedino svršetak. U ovoj izvedbi Cyrano je na kraju pregažen, nije umro na rukama Roksane, a ona nije saznala tko joj šalje pisma. Svi su glumci u svojim interpretacijama likova bili izvrsni, a treba svakako reći da je izvedba bila u potpunosti prava tragikomedija. Publika se tokom cijele izvedbe smijala, a istovremeno bila potresena tužnim sadržajem. Svi smo s puno emocija pratili tragičnu ljubavnu priču, ali i smiješne spletke glavnih likova. Osobno vjerujem da je vrlo teško istovremeno nasmijati publiku te je duboko potresti. Stradanje vojnika Christiana u uvjetima rata nas je podsjetila na svu tragičnu pogibelj svih ratova, a posebno je tužno što i danas imamo mnogo ratova, a time i ovakvih sličnih tragičnih ljubavnih priča od Ukrajine, Gaze, Sudana i drugih ratova. U predstavi je bilo i zborskog pjevanja što podsjeća na pjesme kora u grčkoj tragediji, ali djelomično i na songove u epskim dramama Bertolda Brechta. Iako su svi glumci i glumice bili izvrsni posebno bih istaknuo interpretacije Karla Mrkše (Cyrano), Helene Minić Matanić (Roksana), te Marinka Leša (Christian). Svi su bili uživljeni u svoje likove koji su istovremeno odlučni, smotani i nesposobni, snalažljivi, smiješni i tragični. Ansambl varaždinskog kazališta je izveo izvrsnu predstavu kojom je oduševio riječku publiku. Publika je glumce nagradila glasnim i dugotrajnim pljeskom.