DAMIR AVDIĆ: Ako moj stih napisan prije deset godina vrijedi i danas, tu nešto nije u redu

Brutalan, upečatljiv, potresan, direktan, jebeno iskren, neponovljiv.  Sve to je Damir Avdić, kantautor rođen u Zenici, koji trenutačno živi i stvara u Ljubljani, a koji je u petak navečer oduševio koncertnim nastupom u Galeriji O.K, kojim je još jednom potvrdio da je definitivno vodeći glazbenik regionalnog undergrounda. Kao i uvijek do sada, Avdić je u Galeriji O.K. bez kočnica, precizno i ironično, secirao društvene pojave cjelokupnog okruženja, ponudivši svojim fanovima presjek svog cjelokupnog dosadašnjeg rada, pa su se tako na repertoaru našle i pjesme s najnovijeg albuma Mainstream Horor, koji je objavljen prošle godine, ali i onih nekih starih hitova, poput „Human Reicha“ ili „Demokratije“. A možda baš refren s „Demokratije“ lijepo ukazuje za što se ovaj pjesnik i književnik zalaže, odnosno kamo smjeramo kao društvo u cjelini.

 „Istina je samo jedna, boli nas kurac za nesretne i jadne, istina je samo jedna, boli nas kurac za ponižene i slabe“, pjevao je Avdić 2012. godine, pjevao je to i u petak u Galeriji O.K. A u tom periodu ništa se nije promijenilo, elita je danas možda još više nezainteresiranija za nesretne, jadne, ponižene i slabe, nego li je to bila 2012. godine.

– Deset godina od objavljivanja albuma ljudi kažu da je to slika našeg društva. Ako moj stih napisan prije deset, dvanaest godina vrijedi i danas, tu nešto nije u redu. Ima tu neki prazan hod, pitamo se što se mijenja? Mijenja se fasada, garderoba, mijenjaju se auti, ali u tim autima su isti ljudi. Tehnološki napredak ne prati naš duhovno-mentalni napredak, govori Damir Avdić.

ijenja se fasada, garderoba, mijenjaju se auti, ali u tim autima su isti ljudi – Damir Avdić. Snimio Kristian Sirotich

Avdić je u petak prvi put nastupio u Galeriji O.K., ali nije prvi put nastupio u današnjem prostoru Art kvarta Benčić, odnosno u zgradi današnjeg Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Na neki se način svojim posljednjim nastupom vratio deset godina unazad.

– Inače u Rijeci sviram, promocija mog posljednjeg albuma Mainstream Horor bila je održana u Beertiji. No, zanimljiva je priča da sam na ovom mjestu svirao na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Zvao me Slaven Tolj, pitao bih li nastupio na taj dan, ja sam to čuo onako ovlaš i rekao nema problema. Ulazimo mi u Hrvatsku, sa mnom je bio jedan prijatelj, i vidimo veliki billboard: Koncert Damira Avdića povodom ulaska Hrvatske u EU (ha, ha, ha). Sve je bilo u derutnom stanju, ali je bilo super, bio je veliki prostor. Isti dan performans je imao i Damir Čargonja Čarli, koji je na taj koncert donio pivu, pozvao beskućnike i rekao vi prodajete pivu, sve što prodate novac ostaje vama, prisjetio se Avdić.

Na glazbenoj sceni Damir Avdić bio je prisutan još u prijeratnoj Zenici s punk bendom Rupa u zidu, karijeru kakvu danas ima započeo je, reći će, sasvim slučajno nakon što se vratio iz Sjedinjenih Američki Država, u koje je otišao nakon rata.

– Sve je to bilo spontano, kada sam se vratio iz Amerike nikog iz benda više nije bilo. Svirao sam sam kod kuće, imao sam neke materijale i mislio sam okupiti bend, ali što sam više svirao, sve mi se više činilo da bend biti isti kao što je bio prije, a to nisam želio. Odbacio sam tu ideju, a nije mi se niti dalo tražiti neke nove ljude, svirao sam za sebe i snimio album bez ikakve ideje da će to ikad igdje biti objavljeno, čisto vokal i gitara da vidim kako će to izgledati. Slučajno sam dobio poziv da sviram na jednom festivalu, ljudima je to bilo iznenađenje, bilo je i meni, vidio sam da mi odgovara, vidio sam da ljudima odgovara. I tako sam krenuo, prisjeća se Avdić, koji kaže da zbog svojih tekstova i stavova nikad nije imao problema, ne dopušta da ga uvuku u bilo kakve polemike, jednostavno piše i govori o onom o čemu misli da treba pisati i govoriti.

Damir Avdić oduševio je svoje fanove nastupom u Galeriji O.K. Snimio Kristian Sirotich

– Jednom se otvorila nekakva polemika tko sam, što sam, o čemu pjevam. Ali vidio sam ja odmah da ljudi koji dolaze na moje koncerte, u stvari dolaze zbog sebe. Pronašli su u mojim pjesmama nešto što im treba, shvatili su da razmišljaju na sličan način. Ima tu ljudi koji neke od mojih pjesama shvate potpuno drugačije nego što sam to ja zamislio, svatko riječi pjesama interpretira prema nekom svom unutrašnjem glasu. Tko zna kako sam ja shvatio neke bendove dok sam odrastao, možda su oni govorili nešto čisto drugo. Dakle, bila je jednom ta polemika, ali ja nisam želio na to reagirati, niti me zanima na takve stvari reagirati, pa je to sve onda potonulo, kaže Avdić.

Proživio je rat u Bosni i Hercegovini, otišao u SAD, vratio se u Zenicu, danas živi i stvara u Ljubljani, piše glazbu za film, za kazališne predstave i promatra što se zbiva na prostoru čitavog Balkana. Što Damir Avdić danas primjećuje?

– Kada pogledaš naslove u medijima neke stvari stvarno izgledaju šokantne. No, kako putujem i sviram, gdje god da dođem uvijek sjedim s normalnim ljudima. Uvijek kada je Bosna u pitanju, a nije više niti samo Bosna jer svugdje je nekakva napetost prisutna, uvijek sam ja taj koji prvi spomene rat. Jedno je medijska slika, drugo je stvarnost. Teško je tu biti pametan, možeš dati analizu i neko mišljenje, a sve se okrene u sekundi. Uvijek si među normalnim ljudima, ali čini mi se da su normalni ljudi manjina. Znaš kako se ono kaže, prije smo kao svi slušali istu muziku. Nismo, u tome i jest stvar. Nas nekoliko je slušalo istu muziku.

 Osim što je jedinstven kao kantautor, Damir Avdić je i autor četiriju hvaljenih romana i jedne zbirke pjesama. Prvi roman bio mu je „Na krvi ćuprija“, posljednji „Ne želim da pobijedim.“.

– Od zadnjeg romana „Ne želim da pobijedim.“ nisam ništa objavljivao, ali imam novih tekstova objavljenih uz CD-ove. Nastojim uvijek ljudima ponuditi nešto uz moj CD, zašto bi kupili samo taj jedan komad plastike, ako kupuju želim da nešto za to i dobiju. Imam kratki roman na albumu „Amerika“, koji se zove Rodeo, na „Manjini“ je jedna priča iz San Francisca i na „Radikalno šik“ također. Dakle, poneku priču stavim na CD. No, mogu reći da na proljeće iduće godine imam namjeru objaviti novi roman. O čemu? Kad krenem pisati pustim da me misao vodi, uglavnom iz života, mog i mojih prijatelja. Inače, pisati sam počeo još prije rata, za vrijeme rata sam imao dva romana napisana na pisaćoj mašini, kada sam se vratio iz Amerike vidio sam da mi se promijenio način razmišljanja i pisanja, mislio sam da ću te stare romane prearanžirati, ali onda sam od toga odustao. Počeo sam pisati i jednu krimi priču iz tog vremena, zaključit će Damir Avdić.

Naslovnu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich

#Damir Avdić #Galerija O.K.

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh