„Da, Rijeci ovoga fali” rečenica je koja se jučer na Danima MO Brajda-Dolac čula u više navrata.
Primjesa neke vrste nostalgije za nečime što kod nas nije toliko uobičajeno – a to je biti među okupljenom zajednicom po kvartovskim lokacijama – često je prisutna na ovakvim događanjima. Mjesnom odboru Brajda-Dolac je obilježavanje svog dana tradicija, a osim što su jučer, 28. rujna, oživjeli park Eugena Čulinovića, tijekom godine provode niz aktivnosti.
“Bavimo se raznim stvarima, ali manifestacije i događaje imamo nekoliko puta godišnje. Tako smo prošle godine za Božić uz Boćarski klub i Artkvart portal imali dobrotvornu izložbu, sredstva su se donirala djecu s posebnim potrebama. Za Uskrs smo također imali događanja, kao i projekt oslikavanja zida ovog parka, preko riječkog Programa lokalnog partnerstva, surađivali smo u tome i s Osnovnom školom Brajda i Akademijom primijenjene umjetnosti”, ispričala je Laura Orlić, predsjednica MO Brajda- Dolac.
Jučerašnji program Dana MO Brajda-Dolac započeo je predstavom „Vrlo zapetljan čvor” u Gradskom kazalištu lutaka napravljenoj prema slikovnici Manuela Šumberca i u režiji Aleksandra Švabića. Kasnije se u parku Eugena Čulinovića održao turnir briškule i trešete, boćarski turnir, igre i glumačka radionica pod vodstvom Davida Petrovića, nakon čega je uslijedila pauza za ručak.
Park je dodatno oživio Raspad Sistema, mladi bend koji samouvjereno praši po rock coverima i autorskim pjesmama. Lana i Borna iz benda ispričali su nam da postoje od 2018. godine i da su ovo ljeto skoro svaki vikend imali svirku, pa su tako pozvani i na Brajdu. Prihvaćaju gotovo svaki poziv za nastup, bilo da se radilo o plaži ili malim i većim pozornicama, ali slažu se da bi svega toga trebalo biti više. „Danas nema toliko ni koncerata, a kamoli ovakvih stvari”, komentirali su.
Na program su, prikladno, uvršteni i „Yunaci Rocka”, film Davida Petrovića inspiriran riječkom rock supkulturnom scenom i nekadašnjim životom mladih generacija. Junaci filma nisu rock zvijezde već ‘obični’ autohtoni Riječani, što ovaj film čini još zanimljivijim i toplijim, i čime uspijeva stvoriti „onu neku ljepotu prolaznosti, zapitati nas o tranziciji i ukazati nam koliko smo neobični u toj našoj luci različitosti.”
Kiša je u drugom dijelu dana nažalost dio programa pogurala pod nastrešnice i u unutarnje prostore, ali to nije pokvarilo ukupni dojam ovog dana koji je još jednom spojio susjede, prolaznike i posjetitelje svih dobnih skupina.
No rad riječkih Mjesnih odbora ne počiva samo na dobrim druženjima. “Na mail adrese nam pristižu pritužbe građana vezane za neki problem, i onda vidimo što možemo riješiti i kome se možemo obratiti, odnosno kojoj odgovornoj gradskoj službi. Koliko se nešto može riješiti ovisi o vrsti problema i službi – neke službe reagiraju odmah, a neke stvari idu sporo. Moramo sada, na primjer, čekati dozvolu od Urbanizma za koševe za smeće. Imali smo i situaciju s Ekonomskom školom gdje je urasla vegetacija iza škole, na jednoj teško pristupačnoj stijeni, i škola to ne može sama očistiti. Obratili smo se komunalnom, ali oni su nas prebacili nazad na školu. Pošto smo se žalili u javnosti i medijima, dobili smo brzo odgovor da možemo održati sastanak koji smo htjeli. Možda će se onda nešto i riješiti”, rekla je Laura Orlić.
Što se tiče participacije građana i građanki, nije uvijek lako naići na interes i volju za djelovanjem ili uključenjem u aktivnosti. “Nije da se ljudi baš lako angažiraju, teško ih je privući. Možda se i ne oglasimo dovoljno, ali i mi smo u tome ograničeni. Mi smo svi ovdje većinom volonterski, osim sjednica, sve je to naša čista dobra volja. Naravno, ljudi su isto zauzeti svojim poslovima, u sadašnjem vijeću su svi zaposleni ljudi, s obiteljima i malom djecom. Organizirati ovako nešto zahtijeva puno truda, tajnica odradi najveći dio posla. Također, imaš određene ovlasti, ali opet ih i nemaš”, zaključila je Orlić.
Brajda je usko povezana odnosno smještena pokraj prostora Art-kvarta Benčić koji je oživio Potok i počeo vući nove interese za šire područje ovog kvarta. MO Potok zato možda ima i pristupačnije alate za razvoj i djelovanje, ipak je sve lakše uz podršku institucija i izgrađenu infrastrukturu, što na Brajdi nije slučaj, ističe Orlić. U njihovom je slučaju sve na ljudima i njihovom angažmanu, od promidžbe do osmišljavanja programa. “Kolege i ja smo se prihvatili posla i trudimo se. Netko može više, netko manje. Ali i dalje je teško privući ljude. S druge strane, svatko ima svoje prioritete”, kaže.
Ponekad u ovakvim situacijama dolazi do otežanog protoka informacija, a djelomice bi problem mogao ležati u navikama. Kao što publiku treba naviknuti na kulturne sadržaje, tako i građane i građanke treba naviknuti na uključenje u zajednicu, pa tako i na činjenicu da se njihov glas treba čuti. Promjene bi naravno trebale biti sustavne, i sve bi službe trebale odrađivati svoj posao na vrijeme i u skladu sa svojim obavezama, ali dok se takav gotovo utopijski scenarij ne obistini, ljepota, funkcionalnost i život riječkih kvartova često počiva na inicijativi građana i građanki.
Jučer se paralelno s Danima MO Brajda-Dolac, nekoliko minuta hoda od parka Eugena Čulinovića, održao i događaj udruge Kuraž sa Škurinja, pod naslovom „Kuražobolja 1: Poplava”.
Prva “Kuražobolja” smjestila se na neobičnom raskrižju između Ulice 1. maja, Manzonijeve, V.C. Emina, Fiorella la Guardie, odnosno na križanju Brajde i Potoka. Ulica se zove Kalafati, te je ovom prilikom poslužila kao izvrsno mjesto za tematiziranje poplavljivanja, vode, kiše i sljevanja u Rijeci. Program je uključivao razgovore i kratka izlaganja, a otvorio ga je Kristian Benić sa svojom Kratkom poviješću poplavnog raskršća Brajde i Potoka za siromašne. Gorana Stipeč Brlić (Društvo arhitekata Rijeka) govorila je o izgradnji za gradove na vodi, Rina Brumini dotaknula se značenja vode u židovskoj kulturi, Bojan Grbavac iz Rimetea osvrnuo se na promjenama u riječkoj kiši, a Dinko Brautović iz Astronomskog centra Rijeka povezao je značenje vode u širem smislu.
“U udruzi Kuraž smo se dosta bavili škurinjskim područjem, ali uvijek tražimo neke nove izazove, a i cijelo ovo područje bi spadalo pod Škurinjsku Dragu. Meni je osobno uvijek bilo interesantno baš ovo mjesto, ova točka u koju konstantno gleda svatko tko ide peticom sa Škurinja i koja izgleda potpuno bezveze – nedefenirano i bez smisla i sadržaja. Cijelo je ovo raskrižje u lošem stanju, i tako je došla ideja da napravimo akciju koja će zahajcati tu temu. Znam da se oko ovog vrtjelo različitih projekata kroz prošlost, u jednom se recimo urbanističkom planiranju spominjao trg, a kasnije i poslovno-stambeno-garažni kompleksi, što je aktualno i sada, ali vlasništva nisu definirana do kraja. Zato imamo ovdje danas ove plave špage, svatko ih može natezati na sebe”, ispričao je Kristian Benić.
Tema poplave o kojoj se jučer razgovaralo odabrana je zbog ovog specifičnog područja, ali udruzi je najvažniji trenutak suradnje, stvaranja tema i zajednice. “Ne možemo sami izgraditi ni zgradu ni park, to je nemoguće. Ali ovo je početak tog puta”, zaključio je Benić.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
