Bartol Zmajić, rođen 19. prosinca 1907. u Sušaku, bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih stručnjaka na polju arhivistike, heraldike i numizmatike. Svoj je profesionalni put započeo nakon završetka studija prava na Sveučilištu u Zagrebu 1934. godine, a već 1937. zaposlio se u tadašnjem Državnom arhivu u Zagrebu, današnjem Hrvatskom državnom arhivu.
Tijekom svoje bogate karijere, Zmajić je dao nemjerljiv doprinos sređivanju i obradi arhivske građe. Posebno se istaknuo radom na mapama plemstva, zbirkama grbovnica, rodoslovlja, sfragistike i grafike, a za zbirku srednjovjekovnih isprava izradio je detaljan regesta – popis i sažetak isprava s ključnim podacima.
Njegov znanstveni rad obuhvaćao je i područje heraldike i numizmatike, gdje je ostavio djela trajne vrijednosti. Među najznačajnijima su Grbovi zagrebačkih biskupa i nadbiskupa (objavljeno 1944. u Kulturno poviestnom zborniku Zagrebačke nadbiskupije) i Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj (objavljeno 1945. u Vjesniku Hrvatskog državnog arhiva). Posebno mjesto u njegovom opusu zauzima udžbenik Heraldika, sfragistika, genealogija, koji je objavljen 1971., a posmrtno proširen i ponovno izdan 1996. pod naslovom Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija, rječnik heraldičkog nazivlja.
Bartol Zmajić preminuo je na današnji dan 1984. u Zagrebu, ostavivši za sobom bogat znanstveni i stručni trag koji i danas predstavlja temelj za istraživanja na području hrvatske heraldike, arhivistike i srodnih disciplina.
